Porezne kazne za inventurni manjak

Ako inventurna komisija utvrdi da u imovini nedostaje prijenosno računalo, namještaj, aparat ili stroj, svaki se manjak te imovine oporezuje PDV-om, a osnovica za izračun je nova nabavna cijena.

Inventura je godišnji popis imovine i obveza kojih je isključivi cilj da se stanje u knjigovodstvu poduzetnika i drugih obveznika vođenja poslovnih knjiga uskladi sa stvarnim stanjem. Pravne i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost imaju obvezu u poslovnim knjigama tijekom godine evidentirati sve promjene nastale na imovini, obvezama i kapitalu, pa bi stanja iskazana u poslovnim knjigama trebala uvijek održavati pravo stanje. No, s obzirom na to da u pisanim dokumentima koji su podloga za evidentiranje u knjigovodstvu nisu uvijek obuhvaćene sve poslovne promjene, a ponekad ni ti pisani dokumenti ne odgovaraju stvarnom stanju, nužno je barem jednom na godinu obaviti cjelokupni popis imovine i obveza kako bi se otklonile eventualne razlike između stvarnog stanja i podataka koji se vode u poslovnim knjigama.

Godišnji popis imovine i obveza provodi se potkraj godine, s danom 31. prosinca. Ova se obveza ne odnosi na trgovačka društva u stečaju i društva nad kojima je otvoren likvidacijski postupak, jer oni provode popis imovine i obveza na dan otvaranja stečajnog odnosno likvidacijskog postupka.

Godišnjim popisom imovine i obveza utvrđuje se stvarno stanje posljednjega dana u godini, ali to ne znači da se taj zahtjevni posao fizički obavlja na datum 31. prosinca. Fizički se popis imovine i obveza uvijek obavlja prije ili nakon 31. prosinca, pa se naknadno za sve poslovne promjene koje su se dogodile u razdoblju između 31. prosinca i stvarnog datuma popisa korigiraju podaci iz provedenog propisa, kako bi se utvrdilo stanje na dan 31. prosinca. Dakako, što je stvarni datum fizičkog popisa bliži datumu 31. prosinca, to je veći stupanj pouzdanosti knjigovodstvenih stanja iskazanih u bilanci.

Popis imovine provode inventurne komisije koje imenuje ovlaštena osoba trgovačkoga društva ili druge pravne osobe. Važeći propisi više ne određuju fizičkih krug osoba koji ne mogu sudjelovati u izradi godišnjeg popisa, jer je za cjelinu poslovanja i za sadržaj financijskih izvještaja odgovaran zakonski predstavnik poduzetnika (u trgovačkom društvu – član uprave, u ustanovi – ravnatelj, u ostalim pravnim osobama – osoba koja je u odgovarajućem registru upisana kao zakonski predstavnik). Ipak, ovlaštena osoba koja imenuje članove komisije za provođenje godišnjeg popisa mora voditi računa o tome da u komisiju ne imenuje osobe koje materijalno i financijski odgovaraju za imovinu koja se popisuje.

U slučaju kad se na temelju provedenoga godišnjeg popisa ustanovi da postoje razlike u podacima iskazanima u knjigovodstvu poreznog obveznika i stvarnom stanju imovine i obveza, utvrđenom popisom, ispravlja se knjigovodstveno stanje. Naoko je to samo tehnički posao, ali sadržajno je riječ o postupku koji za poduzetnika može imati značajne porezne posljedice, a posebno ako su u godišnjem popisu utvrđeni viškovi ili manjkovi.

U slučaju kad se na temelju godišnjeg popisa utvrdi postojanje viška na imovini, postupak je relativno jednostavan. Poduzetnik je dužan zatećenu imovinu zavesti u poslovne knjige, čime se povećava stanje na trgovačkoj robi, zalihama gotovih proizvoda, zalihama sirovina i materijala, ovisno o tome koja je imovina utvrđena viškom. Dakako, prethodno je uputno provjeriti je li doista riječ doista o višku ili je možda došlo do zamjene šifri.

Mnogo više poreznih problema nastaje u slučaju kad se u godišnjem popisu utvrde manjkovi na imovini. Poduzetnik mora voditi računa o eventualnoj obvezni plaćanja PDV-a, a možda i poreza na dohodak ili poreza na dobit. U praksi se najviše događaju manjkovi koji su posljedica manipuliranja artiklima u procesu proizvodnje, trgovine ili druge poslovne djelatnosti poduzetnika. Pravilnici koje je donijela Hrvatska gospodarska komora primjenjuju se na sva trgovačka društva koja posluju u djelatnosti na koju se odnosi određeni pravilnik. Dopusćeni iznosi kala, rastepa i loma utvrđeni su u postotku od prodatih količina određenog proizvoda i poduzetnik ih može primijeniti za utvrđivanje dopuštenog iznosa neoporeziva manjaka samo ako raspolaže podatkom o vrsti i količini prodanih artikala.

Za fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost odgovarajuće pravilnike donijela je Hrvatska obrtnička komora, a oni se primjenjuju pri određivanju dopuštenih količina inventurnih manjkova kod fizičkih osoba, neovisno o tome jesu li te fizičke osobe obveznici poreza na dohodak ili su obveznici poreza na dobit. Odlukama Hrvatske obrtničke komore regulirani su dopušteni iznosi kala, rastepa i loma u djelatnost trgovine, u proizvodnji žitarica i brašna te u ugostiteljstvu. Manjak do višine propisane pravilnicima ovlaštenih komora ne podliježe plaćanju ni PDV-a, ni poreza na dobit odnosno poreza na dohodak. Inventurni manjak utvrđen iznad iznosa koji je dopušten pravilnicima ovlaštenih gospodarskih asocijacija, oporeziv je porezom na dodanu vrijednost i jednim od izravnih poreza, ili porezom na dobit ili porezom na dohodak. Ako je manjak utvrđen na proizvodima za koje je propisana obveza plaćanja posebnih poreza, osim poreza na dodanu vrijednost plaća se i odgovarajući iznos posebnog poreza (npr. nafta, kava, pivo, duhan i duhanske preradevine).

Porezom na dodanu vrijednost oporeziv je i eventualni manjak dugotrajne imovine. Ako inventurna komisija utvrdi da u imovini nedostaje prijenosno računalo, namještaj, aparat ili stroj, svaki je manjak te imovine kod obveznika PDV-a oporeziv porezom na dodanu vrijednost. Obveza poreza na dodanu vrijednost obračunava se na cijenu nove nabave artikala koji su utvrđeni manjkom. Cijena nove nabave za trgovačku robu definira se kao nabavna vrijednost, a za proizvode koje je poduzetnik sam proizveo porezna osnovica određuje se na temelju stvarnih troškova proizvodnje. Za dugotrajnu imovinu je cijena nove nabave cijena prema kojoj bi ta imovina, određene starosti i stupnja otpisa, mogla biti nabavljena na tržištu.

Osim obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost, porezni obveznici moraju voditi računa i o obvezi plaćanja poreza na dobit ili poreza na dohodak na utvrđeni manjak, što ovisi o odluci koju je u vezi s utvrđenim manjkom donijela odgovorna osoba poduzetnika.

Porezno je najbezbolnije da nastali manjak tereti rashode pravne osobe, ali takvi rashodi ne umanjuju osnovicu poreza na dobit. Ta je mogućnost dopuštena jedino ako je tijelo koje je aktima pravne osobe ovlašteno donijeti takvu odluku (npr. skupština trgovačkog društva, nadzorni odbor), odlučilo da za nastali manjak ne tereti nijednu odgovornu osobu, već da se manjak otpiše na teret pravne osobe. Porez na dobit plaća se prema stopi od 20 posto.

Ako se za utvrđeni manjak tereti odgovorna osoba, npr. poslovodja u trgovini ili skladištar, tada se u poreznom smislu postupa kao da su artikli prodani toj osobi. Utvrđeni manjak evidentira se kao prihod i potraživanje od odgovorne osobe koja je onda obvezna nadoknaditi iz svojih prihoda od plaće ili drugog izvora prihoda. Ako ovlaštena osoba poduzetnika ne donese odluku kojom za manjak tereti odgovornu osobu, niti postoje uvjeti da se nastali manjak otpiše na teret pravne osobe, tada je u poreznom smislu riječ o plaći odgovorne osobe.

U slučaju kad su manjkovi na trgovačkoj robi, proizvodima, sirovinama ili na dugotrajnoj imovini utvrđeni kod obrtnika, u poreznom je smislu uvijek riječ o manjku koji tereti samog obrtnika i uvećava mu prihode poslovanja, osim ako on ne donese odluku da tereti odgovornog radnika.