Lik i djelo

Ana Knežević ne smije se niti u pancir košulji približiti parkiralištima nekih velikih prodajnih centara, a kamoli ući u njih. Neke vlasnike trgovačkih kuća toliko je ocrnila u javnosti, ponekad opravdano ali češće bez osnove, da se niti za stotinu godina ne bi uspjeli oprati od njenih objeda. Nju, međutim, izgleda to ne zabrinjava suviše i kaže da je ‘ispod pasa’ najviše udaraju oni kojima će blagajna nedjeljom ostati prazna.

Kad se brani od optužbi na vlastiti račun, kao u slučaju kaznene prijave protiv nje koju je podnijela bivša zaposlenica sindikata Mirjana Neuner, a u kojoj se spominje korištenje poslovne kartice u privatne svrhe, Ana Knežević odgovara da je to laž, jer su kontrole utvrdile da je sve u redu. Kad optužuje poslodavce u trgovini za ovo ili ono, nikad se suviše ne obazire na rezultate inspekcijske kontrole koji je demantiraju. Odmahne rukom i kaže da se poslodavcima više isplati plaćati kazne nego radnike.

Možda joj argumentacija nije jača strana, možda prečesto skače na ‘prvu loptu’, možda je i prevrtnjiva, ali činjenica je da je kao dugogodišnja predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević uspjela svojim beskompromisnim nastupima visoko senzibilizirati javnost za probleme radnika u trgovini, potencirati brže donošenje zakonske regulative u trgovine te uvelike utjecati na to da se hrvatski maloprodajni prostor u godinama intenzivne tranzicije ne pretvori u trgovački Divlji zapad. Ne zovu je, uostalom, bez razloga ‘Ana – četiri gana’.

To joj, doduše, nije jedini nadimak, ali svi koji su joj nadjenuti opisuju je kao izuzetno ambicioznu osobu koja ruši sve pred sobom ne bi li ostvarila cilj. Poput bagera, rekli bi neki njezini kolege. Ipak, valja joj priznati da zacrtane ciljeve, barem kad je riječ o vlastitoj karijeri, uspješno realizira. A najveći san ostvarila je prije tjedan dana: izabrana je za predsjednicu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Velike ambicije, kažu sindikalisti, imala je i na samom početku svoga sindikalnog puta i nikad se nije mirila s neuspjehom. U sindikatu i danas pamte kakvu je buru digla nakon što nije bila izabrana za sekretara Općinskoga komiteta jedne zagrebačke općine. Ne priznajući neuspjeh koji je doživjela, bezuspješno je slala žalbe pokušavajući ispraviti učinjenu joj nepravdu. Nezadovoljstvo zbog poraza nije mogla kriti niti prije četiri godine, kad je u Opatiji za dlaku od Davora Jurića izgubila u utrci za mjesto predsjednika najvećeg sindikata u Hrvatskoj. Nakon što je objavljeno da je u drugom krugu glasovanja sa šest glasova razlike izgubila od Davora Jurića, iako je u prvom krugu bila u prednosti s deset zastupničkih glasova više, Ana Knežević znakovito je izjavila da: ‘Savez vapi za promjenom!’ Odgovornost za promjene na svima je nama, a pitanje kako će se Savez postaviti u budućnosti zasad ostaje bez odgovora – bila je jasna Ana Knežević.

Nova predsjednica SSSH uvijek je bila ostra na jeziku, i prilično ‘brza na obaraču’, što se uz pretjeranu ambicioznost, najčešće navodi kao njezina najveća mana. Vrlo nepromišljenog moglo bi se nazvati njezino nedavno prepucavanje s predsjednikom Mesićem, kad je na Kongres sindikata odbila primiti Mesićevu izaslanicu Višnju Tafri. Niti u objašnjenju tog svog poteza nije birala riječi i poručila je Mesiću da joj ne šalje svoje ‘podanike’.

• Neozbiljno je i krajnje neodgovorno prema biračima, radnicima i članovima SSSH što se ni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ni premijer Ivo Sanader neće pojaviti na Kongresu sindikata. Shvaćamo da se Mesiću živo fučka za nas i za radnike jer je ispucao sve mandate. Isto bismo poručili i Sanaderu, kojemu izbori kucaju na vrata, a on nam je unaprijed javio da na Kongres šalje potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. To smo prekasno saznali da bismo reagirali – bila je odrešita Ana Knežević.

Zabrana dolaska na Kongres Mesićevu izaslaniku ima svoju pozadinu, tvrde osobe bliske Ani Knežević smatrajući da se sindikalni čelnici ne bi smjeli upuštati u takve polemike. Naime, Ani Knežević nije se svidjelo što je Mesić nedavno nazočio otvorenju jednog Peveceva dućana jer smatra da je neprimjereno davati podršku trgovačkom lancu koji se najlošije odnosi prema trgovcima.

Zahvaljujući oštrini nastupa i bombastičnim izjavama, Ana često dobiva velik medijski prostor, iako ponekad te izjave nisu previše u vezi s borbom s radničkim pravima. Nedavno se tako obrušila na visinu menadžerskih plaća, iako je teško vjerovati da bi se smanjivanjem menadžerskih plaća poboljšao status radnika, osobito onih zaposlenih u trgovini.

U svojim napadima Ana Knežević ipak nije prozvala sve kompanije redom. Štoviše, neke je izrazito favorizirala. Prije godinu dana, kad su započele intenzivne borbe unutar najvećeg sindikata u Hrvatskoj, predsjednik Sindikata tekstilaca Josip Zidanić otvoreno je prozvao za sukob interesa u vezi s prodajom Name u stečaju. Naime, Zidanić je nazvao neprihvatljivim činjenicu da Ana Knežević sjedi u Nadzornom odboru tvrtke Lantea i istodobno se kao predsjednica Sindikata trgovine bori da konzorcij Lantea-Iris kupi Namu u stečaju. Također, dok je većinu trgovaca prozivala u medijima, osobito Keruma, čiji se Maybach ne jednom našao u kontekstu kršenja radničkih prava, za Konzum i Ivicu Todorića uvijek je imala lijepu riječ, zbog čega su joj također pojedini sindikalisti prigovorili.

Iako ne pretjerano omiljena na sindikalnoj sceni, njezini kolege priznaju da nije lako biti na čelu Sindikata trgovine jer se u toj djelatnosti radnici teško odlučuju na članstvo u sindikatu, a istodobno spadaju u skupinu radnika s najmanjim pravima. Stoga joj na tom polju, kažu, skidaju kapu. Kad je pak riječ o zalaganju za zabranu rada nedjeljom, mišljenja sindikalista su podijeljena, ali mora joj se priznati, bez obzira na ishod te akcije, da je dala sve od sebe ne bi li se izborila za Sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske Ivana Tomca, koji je pak na toj poziciji zamijenio dotadašnjeg predsjednicu Vesnu Dejanović, koja se upravo zbog sukoba s Anom Knežević, prije svega u vezi s pitanjem rada nedjeljom, početkom ove godine povukla, a posljedica je bila loša pozicija sindikata u javnosti, ali Ani Knežević širom su se otvorila vrata i bez teškoća postala je predsjednicom SSSH-a.

Njezin predsjednički program ponajprije će se, kaže, temeljiti na zaštiti rada i radničkih prava u duhu takozvanog humanog kapitalizma prema uzoru na nordijske zemlje, ali i na objedinjavanju sindikata u jednu središnjicu.

• U Hrvatskoj postoji svega 430.000 članova sindikata, što znači da milijun radnika uopće nije angažiran u sindikalnom djelovanju, a previše je središnjica, njih šest. Nastojat će promijeniti predožbu javnosti o sindikatima, učiniti ih prepoznatljivima i privlačnima, posebice među mladom populacijom – poručuje Ana Knežević i najavljuje kraj mirnih sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Prioriteti kojima će se baviti bit će donošenje zakona koji će regulirati politiku plaća u Hrvatskoj te izmjena odredbi Zakona o radu, ponajprije onih odgovornih za smanjenje radničkih prava. Prvog od tih prioriteta prihvatila se odmah nakon što je izabrana za predsjednicu najveće sindikalne središnjice, i to na sebi svojstven način: sazvala je konferenciju za novinare na kojoj je iznijela podatke o nekim menadžerskim plaćama, posebno se obrušivši na plaću čelnika Proctera&Gamblea, koja je, prema njezinu mišljenju, neopravdano visoka stoga što ta tvrtka zapošljava tek pedesetak ljudi.

Ana Knežević bila je jedina kandidatkinja za predsjednicu najveće sindikalne središnjice, vjerojatno zato što se nije našao nitko tko bi joj ovog puta želio biti protukandidat. Dosađenja obnašateljica dužnosti preuzela je koristila sindikata nakon ostavke predsjednika…