Analitičari procjenjuju da će tečaj u sljedećoj godini biti između 7,20 i 7,47 kuna za euro. Ne očekuju veće promjene tečaja kune i švicarskog franka, što može umiriti brojne korisnike kredita u švicarcima.
Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina, u jeku hiperinflacije, ‘izrastlo’ je mnogo domaćih bogataša koji su oplodili kapital mijenjajući dinare u marke. Takve su zarade mogle biti brze, a stečeno bogatstvo možda ne onoliko kakvo je na takvim igrama zaradio George Soros, ali dovoljno da se kupi ili osnuje neka veća tvrtka. Danas imamo stabilan tečaj, tek s malim oscilacijama, pa su takve osobe vrlo rijetke. No, to ne znači da se zaraditi ne može, jer i manja volatilnost na veće iznose može donijeti zaradu. Počet ćemo, primjerice s dolaram, čija je vrijednost u ovoj godini u mnogo većem postotku pala prema kuni nego euro. Odnos između najvišeg i najnižeg tečaja eura prema kuni bio je 2,8 posto. Dolar je trenutačno na tečajnici 11 posto slabiji prema kuni nego što je bio na kraju prošle godine. Prema toj računici, objašnjava analitičar u ri znici Zagrebačke banke Mladen Smiljanić, netko tko je na početku godine na domaćem tržištu prodao milijun dolara za kune, potkraj ove godine tim je kunama mogao kupiti 1,1 milijun dolara. Na taj način oplodio je ulaganje za oko 10 posto, odnosno zaradio je nemalih 100 tisuća dolara!
Treba imati na umu da povećanje od 11 posto ne znači automatski i povećanje zarade u istom postotku. Od tog postotka, naime, treba oduzeti razliku između kupovnoga i prodajnog tečaja te eventualne naknade – kaže Smiljanić.
Investitori kupuju eure po prodajnom (višem-ask) tečaju banke, a prodaju eure po kupovnom (nižem-bid) tečaju banke. Zato, uzme li se sve u obzir, te male ovogodišnje amplitude tečaja euro/kuna, posao na toj valuti nije ostavio prostora poput dolara za ozbiljnije zarade. Tijekom ove godine HNB-ov srednji tečaj eura kretao se između 7,24 i 7,43 kuna, odnosno u već spomenutom postotku od 2,8 posto. Ako je bid/ask primjerice 7,35/7,38 kuna za euro, investitor eure kupuje po 7,38 kuna. Da bi kod prodaje bio na nuli, mora čekati da bid (koji je u ovom primjeru 7,35) naraste na 7,38, odnosno 0,4 posto. Rastom tečaja od 0,4 posto na taj način investitor nema zaradu i treba čekati da rast tečaja bude veći od 0,4 posto. Rast manji od tog postotka za njega je gubitak.
Na dobitku su ove godine bili i oni koji su dolare promijenili u eure početkom godine. Naime, euro je prema dolaru početkom prosinca bio oko 13 posto jači u odnosu na kraj prošle godine. S 1,1802 početkom godine vrijednost eura prema dolaru porasla je na 1,3367 početkom prosinca. Zato, primjerice tko je na kraju prošle godine uložio milijun dolara u eure obrnutom je transakcijom početkom prosinca zaradio oko 130.000 dolara. Ovisno o vrsti investitora i tržištu na kojem se obavlja transakcija, od navedene zarade treba oduzeti eventualne troškove posredovanja, objašnjava Smiljanić, ali dodaje da su oni za milijunske vrijednosti transakcija dovoljno niski da ne utječu ozbiljnije na tu računicu. No, primjerice osoba koja je određeni iznos dolara kupila potkraj 2004. godine, nije uspjela do danas nadoknaditi gubitak, jer je euro tada vrijedio 1,35 dolara, što je razina koju do danas nije uspio dostići.
Na kunu se već dulje vrši pritisak na jačanje prema euru. Razlog tome jest veći priljev deviza, a dovodi do potrebne učestalije intervencije Središnje banke na deviznom tržištu, a u cilju da tečaj ozbiljnije ne padne. Otkad se prije približno 13 godina tečaj stabilizirao, vode se stalne rasprave o precjenjenosti kune i prigovori, u prvome redu izvoznika, zbog gubitaka koje takav tečaj donosi. Istina je da su jačim tečajem na dobitku uvoznici, ali isto tako treba sagledati sveobuhvatniju monetarnu sliku domaćega maloga i otvorenog tržišta.
Na njega dolazi kapital, a posljedica je jačanje tečaja. U svemu tome uloga je Središnje banke da ga brani u utvrđenim granicama. I takva će situacija biti sve dok ne preuzmemo euro. S obzirom na to da se početkom pregovora s EU i na euro sa sigurnošću računa, priče o jačoj deprecijaciji ili pak devalvaciji nisu više niti potrebne. A to se u posljednje vrijeme i osjeća. Ekonomisti koji su se prije javljali s takvim idejama sad su utihnuli. Teže je, naime o tome pričati imajući istodobno na umu visinu kredita građana koji neprestano rastu i koji su pretežito s valutnom klauzulom. HNB prema potrebi intervenira na tržištu, prije svega povlačenjem deviza, jer priljev posljednjih godina prisutniji, a svake se srijede održava repo aukcije kojima se usklađuje likvidnost na tržištu, tj. usklađuje se ponuda i potražnja, otkupom ili prodajom trezorskih zapisa ovisno o potrebnom plasiranju ili povlačenju kuna na tržištu. Nakon takvog podešavanja likvidnosti moguće je ujednačavanje kamatne stope na novčanom tržištu, jer su ranije, primjerice one na prekonočne pozajmice znale skočiti u mjesec dana i s jedan i pol na deset posto.