Home / Financije / Investicijski vodič

Investicijski vodič

Osim založnog prava ili fiducijarnog prijenosa vlasništva na nekretninama i pokretninama, poduzeća za kredit mogu založiti i zalihe, prava (cesije ili ustup potraživanja), vrijednosne papire (dionice, obveznice, komercijalne zapise), založno pravo na ulozima u novčane i investicijske fondove.

S a svakom novom mjerom kojom HNB nastoji ograničiti zaduživanje banaka u inozemstvu, posredno i kreditiranje, povlačilo se pitanje višine kamata i količine novca za kredite – i za građane i za poduzeća.

Ako je s novim mjerama u ‘loncu’ ostajalo manje novca, nije bilo upitno kome će ga banke prije dodijeliti – manje rizičnim i istodobno isplativijim građanima. No, bankari su svaki put upozoravali da manje novca znači ispadanje iz igre onih koji nemaju dovoljno dobar bonitet i dovoljno dobre instrumente osiguranja kojima jamče uredno plaćanje.

Bankari, također, već godinama tvrde da je neuređenih platiša (i problematičnih kredita), barem kad je o građanima riječ, samo 1 posto ili tek nešto više, ali svaki odobreni kredit osiguran je poput Pentagona – depozitima, jamcima, hipotečama.

Doduše, od vremena početnoga kreditnog buma, potkraj 90-ih, instrumenti osiguranja prilično su se prilagodili potrebama i mogućnostima klijenata, pa danas kao zalog kredita doista može poslužiti bilo što. Što građani mogu založiti za kredit u Zagrebačkoj banci? Najčešće su to nekretnine upisane u zemljišne knjige, stan ili kuća, ali kao zalog može poslužiti i građevinsko zemljište. Vrijednost nekretnine u pravilu procjenjuje ovlašteni procjenitelj. Za stambene kredite u zalog se najčešće daju stanovi ili kuće za iznose kredita za koje je potrebno dati u zalog nekretninu. To mogu biti nekretnine koje su predmet kupoprodaje, ali i neka druga nekretnina, pa čak i ona u vlasništvu druge osobe. Nekretnine, pri tome, ne smiju biti opterećene nekim drugim teretom, zalogom zasnovanim u korist treće osobe. No, Hrvatska ima poseban problem – golem broj nekretnina (još) nije upisan u zemljišne knjige, a takve nekretnine ne mogu biti zalog za kredit.

Ako klijent nema adekvatnu i papirima ‘podloženu’ nekretninu, za kredit može založiti i različite novčane instrumente osiguranja. Oni u pravilu nisu obvezni, ali klijent ih daje prema svojim mogućnostima i preferencijama. Danas su to sve češće polica osiguranja života koje se zalažu i vinkuliraju u korist banke, a prihvaćene su doista široko – kod stambenih i gotovinskih te nekih vrsta potrošačkih, lombardnih, kredita za motorna vozila i nekih vrsta kartičnih kredita.

Založiti se mogu i udjeli u novčanim i investicijskim fondovima i to novčanih fondova ZB Plus i ZB Europlus te investicijskih fondova ZB Bond, ZB Global, ZB Trend – udjeli tih fondova prihvaćaju se kao zalog kod stambenih i gotovinskih kredita, kod nekih vrsta potrošačkih i kredita za motorna vozila te za lombardne kredite. Depozit i INtegra ulog prihvaćaju se kod stambenih i gotovinskih kredita, kod nekih vrsta potrošačkih i kredita za motorna vozila te za lombardne i neke vrste kartičnih kredita. Depozit Prve stambene štedionice prihvaća se kao zalog za lombardne kredite, a od vrijednosnih papira u igri su samo neke dionice koje su prema utvrđenim kriterijima banke podobne kao zalog, a u pravilu se koriste kod lombardnih kredita. Svi ti instrumenti osiguranja koji se daju u zalog mogu glasiti i na ime druge osobe koja nije korisnik kredita. Za svaku pojedinu vrstu kredita točno su određeni vrsta i vrijednost instrumenta osiguranja. Banka već podulje za većinu kredita nudi mogućnost kombinacije instrumenata osiguranja, prema željama i mogućnostima klijenata – to su tzv. elastični instrumenti osiguranja. Tako, na primjer za stambeni kredit, uz obvezan zalog na nekretnini, ako njena vrijednost nije dostatna, klijent može ponuditi u zalog i polici osiguranja života, ulog u fondove ili dati depozit. Praksa pokazuje da je najčešći zalog kod stambenih kredita nekretnina, kod kredita za kupnju motornih vozila polica životnog osiguranja, a za gotovinske kredite najčešći je zalog udjel u investicijskim fondovima.

Poduzeća, odnosno pravne osobe, imaju još širu lepezu mogućnosti. Osim založnog prava ili fidicijarnog prijenosa vlasništva na nekretninama i pokretninama, poduzeća za kredit mogu založiti i zalihe, prava (cesije ili ustup potraživanja), vrijednosne papire (dionice, obveznice, komercijalne zapise), a često su u igri i založno pravo na ulozima u novčane fondove te založno pravo na ulozima u investicijske fondove.

Kombinacija različitih instrumenata sve je češća, pa klijent za stambeni kredit, uz obvezan zalog na nekretnini, ako nije dostatna, može ponuditi u zalog i polici osiguranja života, ulog u fondove ili dati depozit. Najzastupljeniji je instrument osiguranja poduzetničkoga kredita još uvijek nekretnina, koja je u gotovo svim kreditnim proizvodima banke zastupljena kao obvezan instrument osiguranja ili, barem, kao dodatni instrument u kombinaciji s nekom drugom vrstom kolaterala. Različite pokretnine uzimaju se kao zalog najčešće kod dugoročnih i kratkoročnih kredita za nabavu opreme ili pojedinih dijelova opreme, za nabavu prijevoznih sredstava, osobnih vozila za poslovne potrebe, za infor-100 do 200 posto vrijednosti kredita, zalog pokretnog imovine u iznosu od 150 do 300 posto iznosa kredita. Kao i u drugim bankama, uobičajen je fidicijarni prijenos vlasništva. Mogu se založiti dionice i drugi vrijednosni papiri (u pravilu prvoklasni i oni koji kotiraju na burzi) u iznosu od 100 do 200 posto kredita te garancija prvoklasne banke – uz klauzule ‘na prvi poziv’ i ‘bez prigovora’. Uobičajen je zalog ustupa potraživanja (cesije, asignacije) od 100 do 200 posto viši od potraživanja i uz mjenice ili suglasnost o zapljeni računa. Može se založiti i polica osiguranja kredita ili potraživanja koju je izdalo osiguravajuće društvo, s rokom važnosti do konačne otplate, mjenica s avalom prvoklasne banke ili bonitetnoga trgovačkog društva, jamac (pravna osoba ili obrtnik) uz jamstvo kojim jamči svojom imovinom, potpisuje mjenice uz mjeničnu izjavu te suglasnost o zapljeni računa ili bjanko zadužnicu.

Procjenjujući stupanj rizika klijenta, posebno valutno indicirani kreditni rizik, banka određuje potrebne instrumente osiguranja ili moguću kombinaciju više njih. U banci napominju da za kratkoročne kredite i pravnim osobama i građanima preferiraju operativna jamstva (sve osim nekretnina), a za dugoročne je kredite obvezna hipoteka ili fidicijarni prijenos vlasništva. Za klijente koji koriste više vrsta kredita i druge usluge sklapaju petogodišnji okvirni ugovor o zalogu ili fidiciji nad nekretninama kako klijent ne bi za svaki novi posao morao ispočetka plaćati troškove zaloga. I u ostalim bankama koje su odgovorile na upit – Raiffeisen, Hypo Alpe-Adria, OTP i Podravska – instrumenti osiguranja, odnosno zaloga, kreću se u jednakim okvirima. Građani mogu založiti nekretnine, pokretnine, fidicijarni vlasništva, polica životnog osiguranja, udjeli u novčanim i investicijskim fondovima, štedne uloge, oročene depozite.