Nako glavne prepreke ulagači u Hrvatsku navode: administraciju, zakonodavstvo, korupciju i sudstvo. Najveći dio od 1.100 ispitanih predstavnika poduzeća nije prepoznao poboljšanje, što više, ustanovili su pogoršanje.
Također se postavlja pitanja je li fiksiranje nekog datuma dovoljno. Važnije će biti to kako će se Hrvatska, usprkos nadolazećim izborima, uhvatiti u koštarac s dugogodišnje poznatim izazovima. Osim poznatih slabosti – industrijska proizvodnja, izvoz, zaduženost u inozemstvu, slaba kooperacija institucija – sve više se spominju nedovoljna strana ulaganja (strana izravna ulaganja) kao problem.
Kao prvo, takvo paušalno zaključivanje nije točno; Hrvatska je što se tiče stranih izravnih ulaganja po stanovniku na trećem mjestu u grupi tranzicijskih zemalja. Nadalje, postavlja se pitanje niste li mogli i sami više pridonijeti kako bi se postigli još bolji rezultati.
Jako se dobro sjećam FIAS izvještaja Svjetske banke o zaprekama za strana ulaganja u Hrvatskoj, koji je bio aktualan kada sam 2001. godine kao direktor austrijskog ureda za vanjsku trgovinu došao u Hrvatsku. Tada su kao značajne zapreke navedene mnogo brojne potrebne dozvole i odobrenja, kupnja nekretnina, komplicirano izdavanje radnih dozvola za strance, korupcija, kao i druge administrativne barijere. Zanimljivo je da se i tada bez postojanja Hitro.hr-a govorilo da je osnivanje poduzeća relativno ne-birokratsko i jednostavno.
Pet godina kasnije vidim da su se neke stvari promijenile, međutim, mnogo je toga ostalo nepromijenjeno. Tako je npr. elektronska zemljišna knjiga pridonijela transparentnosti i aktualnosti informacija, ali još uvijek postoje nesigurnosti. Broj potrebnih dozvola za gradnju tvornica nije se značajno smanjio i dovod kao i formiranje cijena plina, vode i struje još uvijek djelomično ovisi o raspoloženju državnih monopola.