Godišnje nagrade u američkom financijskom sektoru

O bjavom poslovnih rezultata tri vođeće investicijske banke Goldman Sachs, Lehman Brothers i Bear Stearns otvorile su ovogodišnju sezonu bonusa na Wall Streetu. Goldman je objavio rekordan prihod od 37,7 milijardi dolara i rekordan profit od 9,5 milijardi dolara za 2006. godinu. Od ukupnih prihoda čak je 16,5 milijardi dolara namijenjeno plaćama i ostalim beneficijama koje uključuju i bonusne potkraj godine. Banka je objavila da će prosječan bonus za 26.400 zaposlenika biti 622 tisuće dolara. Lehman Brothers je ostvario dobit od četiri milijarde dolara, 23 posto više nego 2005. Pritom će banka u obliku bonusa podijeliti 8,7 milijardi dolara na oko 26 tisuća zaposlenika odnosno oko 335 tisuća dolara po zaposleniku. Sličan prosječan bonus od 321 tisuću dolara čeka i zaposlenike Bear Stearnsa, investicijske banke koja je ove godine zabilježila 40-postotni rast prihoda.

Objava rezultata triju investicijskih banaka potvrdila je predviđanja o rekordnim zaradama financijske industrije na Wall Streetu, što će donijeti i goleme bonusne zaposlenicima. U 2005. njujorske investicijske banke isplatile su oko 21,5 milijardi dolara u obliku bonusa. U ovogodišnjoj sezoni isplate bonusa, koja tradicionalno traje od prosinca do veljače kad se objavljuju godišnji rezultati, očekuje se da će taj iznos biti čak 36 milijardi dolara. Procjena se odnosi na pet velikih investicijskih banaka Goldman Sachs, Morgan Stanley, Merrill Lynch, Lehman Brothers i Bear Stearns, koje zajedno predstavljaju dvije trećine ukupnog kapitala Wall Streeta.

Naravno, bonusi se kao ni zarada ne dijele ravnopravno i prosječan iznos bonusa koji banke objavljaju samo je statistička mjera. Predsjednici uprava velike petorke mogu očekivati do 40 milijuna dolara (Lehman Brothers je svom izvršnom direktoru Richardu Fuldu dao kao bonus dionice u vrijednosti 10,7 milijuna dolara), a najbolji stručnjaci od 20 do čak 50 milijuna dolara. To se ponajprije odnosi na dilere koji ulažu kompanijski kapital na tržištu, financijske specijaliste koji organiziraju uspješne emisije obveznica i savjetnike pri preuzimanjanjima i spajanjima.

Srednji sloj brokera i analitičara koji uključuje oko 1.000 investicijskih bankara može očekivati prosječan bonus od 2 do 3 milijuna dolara, što je oko 10 puta više od njihovih godišnjih plaća, koje su od 100.000 do 250.000 dolara. U uspješnoj sezoni kao što je ova čak će i najnoviji članovi tima dobiti dio kolača. Prema procjeni jedne head-hunterske tvrtke, potpredsjednik investicijske banke koji je diplomirao na poslovoj školi prije četiri godine može ove godine očekivati bonus od približno 650.000 dolara. Na dnu ljestvice bonusa su analitičari početnici koji su tek završili kolež i koji mogu očekivati bonus od 130.000 do 150.000 dolara.

Visoki bonusi rezultat su visokih prihoda koje banke mogu zahvaliti rastu broja i vrijednosti spajanja i preuzimanja, što je podignulo cijene dionica na njujorskim i ostalim američkim burzama. Indeks Dow Jones Industrial posljednjih je tjedana dosegnuo visokih 12.000 bodova. Kao još jedan znak dobrog stanja, financijske tvrtke na Wall Streetu su otvorile 7.200 novih radnih mjesta u prvih 10 mjeseci ove godine.

Plaćate koliko god treba da biste zadržali najbolje i najpametnije. Tvrtke moraju nudit sve bolje uvjete ili će izgubiti najbolje ljude – komentirao je rekordne bonusne Sanford Weill, bivši predsjednik Uprave bankarske grupacije Citigroup.

Iako neki promatrači smatraju da bi se iznosi bonusa, posebno onih na gornjem dijelu ljestvice, trebali smanjiti, do toga čini se neće doći tako skoro u industriji u kojoj su ljudi ključna konkurentska prednost. Zbog toga pet najvećih investicijskih banaka odvaja čak 40 do 50 posto svojih prihoda za plaće i nagrade, a 60 posto tog iznosa čuva se za bonusne na kraju godine.

Sezona bonusa nije veselo doba godine samo za zaposlenike financijskog sektora. Najprije na bonus ‘sjednu’ američki poreznici. Prošle je godine na poreze otišlo 40 posto od 21,5 milijardi dolara namijenjenih isplati bonusa.

Bonusi dižu cijene nekretnina. Nakon što dobiju svoje čekove, financijski novac obično potroši na nekretnine i luksuzne proizvode poput automobila, nakita, umjetničkih djela, putovanja. Njihovski trgovci automobilima u salonima izlažu najskuplje modele europskih automobila, Cartier i ostali trgovci nakitom iščekuju kupce s Wall Streeta. Turističke agencije također pripremaju posebne aranžmane za umorne financijske stručnjake. Nekretnine su posebno omiljen način potrošnje sve te ekstrazarade. Tržište cijena nekretnina na Manhattanu potkraj godine bilježi uvijek rast cijena, posebno luksuznijih stanova i kuća. Taj rast cijena posve je psihološki i nema veze sa stanjem ponude i potražnje, već isključivo sa sezonom bonusa. U Londonu je situacija na tržištu nekretnina još dramatičnija. Prema procjenama Centra za ekonomsku i poslovnu istraživanja (CEBR), londonski investicijski bankari, dileri i upravitelji investicijskih fondova dobit će ukupno oko 16,7 milijardi dolara bonusa, 18 posto više nego lani. Pritom CEBR predviđa da će 50 posto ili više tog novca otići za kupnju nekretnina dižući tako cijene na ionako vrućem londonskom tržištu.

Potrošačku groznicu koja je ovih prosićačkih dana zahvatila Beč prepoznali su ne samo trgovci, nego i ‘gradski oci’, koji su odobrili javnom gradskom transportnom poduzeću da omogući sugrađanima što jeftiniji prijevoz do omiljenih trgovina. Tako je subotom za cjelodnevnu vožnju svim javnim prijevoznim sredstvima unutar granica Beča dovoljno kupiti kartu za jedan i pol euro, koliko inače košta za jednu vožnju, dok cjelodnevna inače košta pet eura. Austrijanci će ovog prosinca napraviti rekord u predbožićnim kupnjama, trošeći čak 60 milijuna eura više nego lani. Svaki odrasli stanovnik će u prosjeku potrošiti 350 eura na posebne kupnje, darove drugima i sebi. Najviše se kupuju odjeća, igračke, kozmetika, sportska oprema i kućna elektronika. Pritom se primjećuje stagnacija potražnje za sportskim odjećom i opremom, a raste kupnja elektronskih aparata, nakita i satova, kao i igračaka. Prema svemu sudeći, austrijska maloprodaja će u prosincu imati za oko 1,6 milijardi eura više prometa no što joj je prosjek u svih 11 mjeseci godine. Tome će pridonijeti i inozemni turisti. Procjenjuje se da će samo u Beču strani gosti u trgovinama kupiti robe za dobih 40 milijuna eura.

Općenito, austrijska privreda ima solidan rast i pozitivna se klima prenijela i na potrošače. Oni su posljednjih godina bili suzdržani u kupnji i više naklonjeni štednji, dijelom zbog osobnih bojazni, dijelom zbog akcija društvenog marketinga kojima se promoviralo osiguranje dugoročne osobne financijske sigurnosti. Subjektivni razlozi potrošačke suzdržanosti zasnivali su se na činjenici da je sigurnost radnog mjesta, dakle i prihoda, sada daleko manja nego u proteklim desetljećima, a nalaženje novoga radnog mjesta teže nego ranije. No, trendovi na tržištu radne snage u posljednjih godina dana dijelom odagnali sve bojazni.

Austrijanci su posljednjih godina počeli mnogo više ulagati i u privatne mirovine fondove, dijelom dotirane od države. Uvijek je da će joj biti teško isplaćivati dostatne mirovine u budućnosti, pogotovo baby-boom generaciji rođenoj u prva dva desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata, Austrija je odlučila izdvojiti privatnu, dodatnu mirovinsku štednju. Svakom tko se odluči za takav oblik dugoročnog ulaganja država dođe i do desetak postotaka od godišnje uplaćenih sredstava. Mnogi su odlučili iskoristiti tu pogodnost, pa je, logično, bilo manje novca koji se moglo odvojiti za kupnju darova, luku suznih i manje prijeko potrebnih stvari.

Statističari su izračunali da je Austrijancima u 2005. godini potrošnja porasla nominalno za oko 2,3 posto, što je identično lanjskoj inflaciji. U prosjeku, jedno kućanstvo je u prošloj godini imalo ukupno 32.479 eura izdata. Istovremeno je sve ‘tanja’ srednja klasa. Povećava se broj onih koji imaju probleme podmiriti račune, dok su bogati sve bogatiji. Stanje još nije alarmantno, ali trend je očigledan, kažu analitičari.

Najviše novca Austrijanci daju na stanovanje, grijanje, električnu i druge vrste energije (u prosjeku 23 posto), zatim na hranu (18 posto), kao i na transport i komunikaciju (također 18 posto). Za sve ostale troškove, uključujući one slobodnih aktivnosti, kućanstvima ostaje 41 posto ukupnog prihoda. Iz kolona brojeva se, primjerice, može uvidjeti da Austrijanci danas gotovo 20 posto više novca daju za kozmetičke tretmane, a deset posto manje za duhanske proizvode nego prije pet godina. Ipak, zaključak da se znatno više brinu o vlastitom zdravlju možda je preuranjen. Naime, prosječni troškovi kućanstava za alkohol, duhan i igre na sreću (1.550 eura) još uvijek premašuju one za liječnike i ostale troškove izravno povezane sa zdravljem (1.340 eura).