W&T: Što pokreće svaku ideologiju

U vrlo aktivnom i produktivnom ITD-u prošle je srijede u scenografski preobraženu predvorju kazališne dvorane premijerno izvedena predstava W&T redatelja Branka Brezovca, novi prostorno skučeni i koncentrirani kazališni spektakl za koji Brezovec ujedno potpisuje i dramatizaciju. Riječ je o prvom, nultoj predstavi internacionalnog projekta Tito – Treći put koji bi do svibnja 2007. godine trebao iznjedriti još sedam predstava u režiji hrvatskih, ruskih, egipatskih, njemačkih i makedonskih redatelja tematski okupljenih oko problematizacije razdoblja socijalizma i njegove središnje figure – Josipa Broza Tita.

Poznat po svome dramaturškom patentu – spajanju nespojivoga, Brezovec kontrapunktira dva naoko nepomirljiva teksta: D’Annunzijevu dramu Glorija, koja se bavi destrukтивnim odnosom između vlasti i slave, te ratnu novelu Crna orhideja slovenskoga književnika Edvarda Kocbeka, koja na sadržajnoj razini donosi priču o mladom partizanu Gregoru zaljubljenom u prekrasnu i tajnovitu Katarinu, djevojku osuđenu zbog izdaje čiju smrtnu kaznu mora izvršiti sâm Gregor.

Stvarajući novo tekstualno tkivo unutar kojega se dva spomenuta predloška neprestano isprepleću, Brezovec ga gotovo opsesivno otvara i puni novim značenjima inzistirajući na višeslojnosti i značenjskom kaosu koji, naravno, nikad nije proizvoljan, nego je dosljedan vlastitoj logici, a ishodište mu je gotovo u pravilu neki sukob. Brezovec tako sukobljava nago i odjeveno glumačko tijelo, a kontrapunktiranje provodi i na razini jezika: predstava se, naime, igra na ravnomjerno zastupljenom hrvatskom i talijanskom.

Glumački ansambl, pak, sastavljen od hrvatskih i talijanskih glumaca kojima se pridružuje i turski glumac Selpim Kerim, beskompromisno je u svom nastupu, koristi se svakim potencijalom i neprestano je usredotočen na scenisko događanje. Najvažnije ostvarenje na scenu donosi Mislav Čavajda, koji u ulozi mladog partizana Gregora potvrđuje izniman glumački potencijal.

Predstava W&T, zaokupljena, kao što sam Brezovec navodi, pitanjem što zapravo pokreće svako političko djelovanje, u cjelini egzistira u svojevrsnom samoobnavljačkom stanju napetosti koje neprestano prijeti nasiljem prinoseći žrtve radi održavanja jedne ideologije. Istodobno ambijentska figura Tita, koja se pojavljuje u projiciranim dokumentarnim isječcima, spokojno uživa u ritualu jutarnjeg brijanja.