Razotkrivene prošli tjedan pokazale su kakve neugodne posljedice mogu nastati kad ljudi u službi države bezrezervno ugađaju drugoj strani. Afera ZERP ili, šire, Zona ekološkog i ribolovnog pojas, otkrila je da se hrvatska diplomacija vođena idejom što bržeg pristupa EU, a pod pritiskom Italije i Slovenije, bez obzira na cijenu, iza zatvorenih vrata neznalački obvezala talijanskim i slovenskim predstavnicima da neće aktivirati svoj ZERP prije nego što završi pristupne pregovore. Propustili su pritom dogovoriti istu obvezu i za suprotnu stranu, da se bar načelno zaštite, da bar načelno i Italija i Slovenija imaju iste obveze prema Hrvatskoj. Afera ‘escort dame’ otkrila je da se čileanski veleposlanik iza ponoći u svojoj rezidenciji nesmotreno igrao skrivača s damama. Neoprezni diplomat pritom je zaboravio pripaziti na lisnicu. Afera Predsjednik otkrila je, pak, da Stjepan Mesić prilagodava svoje govore željama publike, pa je tako početkom devedesetih Hrvatima u Australiji poručio da su dvaput pobijedili u Drugome svjetskom ratu najprije s Pavelićem, zatim s Titom.
Italija i Slovenija proglasile su svoj zaštićeni pojas. Veleposlaniku je za vrijeme igre s damama nestao novčanik. Predsjedniku, koji je u međuvremenu postao veći antifašist od Tita, izvučena je i objavljena stara snimka. Nesmotreni su igrači ostali osramočeni, ali šteta nije u svim slučajevima ista.
Uime hrvatske Vlade i uza znanje premijera Sanadera, državni se tajnik Biščević u lipnju 2004. obvezao talijanskim i slovenskim sugovornicima na zamaravanje ZERP-a do zaključenja pregovora. Tako je ‘kupio’ njihov pristanak za otvorenje hrvatskih pregovora s EU. Ali, dogovor je sklopljen tako da Italija i Sloveniji uopće nije u interesu da Hrvatska te pregovore okonča. Jer ZERP je sve dotad zamrznut. To je zapravo isti model sporazuma kakav je prihvatio bivši minister europskih integracija Neven Mimica, zasigurno ne bez pristanka Ivice Račana, a prema kojem se hrvatsko tržište nekretnina liberalizira od veljače 2009. bez obzira na to ušla Hrvatska dotad ili ne u EU. I to je učinjeno pod pritiskom nekih država članica EU a da bi zauzvrat dale pozitivno mišljenje za otvaranje pregovora. No zašto bi bile zainteresirane za brzo priključenje Hrvatske ako su odmah dobile što su htjele, i to bezuvjetno? Sad Račan kritizira Sanadera zbog ZERP-a kao što je Sanader već kritizirao Račana zbog nekretnina. No riječ je o istoj zamci u koju hrvatska država vodstva i oni koji pregovaraju uime hrvatske države uvijek jednako padaju.
