Piše: Dragana Radusinović

Kad je riječ o konsekutivnom ili simultanom prevođenju, kao o vrsti konferencijskog prevođenja, bit je u tome da prevoditelj ne prevodi riječi ni jezične konstrukcije, nego misli i ideje koje mora pozornim slušati i razumjeti, a zatim vjerno reproducirati na drugom jeziku. Ta se vještina stječe učenjem i praksom, a da bi netko u tome bio uspješan, mora imati volju, izdržljivost i sposobnost snalaženja u nepredvidljivim situacijama, objasnila je svoj posao Ivana Dulčić, koja je nakon što je diplomirala engleski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala i prije četiri i pol godine uspješno završila stručni dvogodišnji studij konferencijskog prevođenja na Ecole supérieure d’interprètes et de traducteurs na Sveučilištu Paris III Sorbonne nouvelle.

Uz diplomu pariškoga ESIT-a, Ivana je položila i akreditacijski ispit Europske komisije te, prema potrebi, obavljala poslove prevođenja za europske institucije. Uz hrvatski, koji joj je materinji jezik, prevodi na engleski i francuski i s tih jezika.

U posljednje dvije godine u Hrvatskoj su pokrenuta dva poslijediplomska studija konferencijskog prevođenja, prvi kao sveučilišni studij Sveučilišta u Zagrebu, a drugi pri Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta. S obzirom na zanimanje za te studije, raste i ta profesija koja se do prije dvije godine u Hrvatskoj nije mogla specijalizirati, pa smo je odlučili predstaviti kroz Ivanino iskustvo.

Nakon završenog studija konferencijskog prevođenja potrebno je oko pet godina aktivnog rada kojim se postiže konsolidacija na studiju naučenih tehnika prevođenja – objašnjava Ivana kako se postaje konferencijski prevoditelj. To nije nimalo lagana i jednostavna vještina, ali isto tako nije ni nešto što se ne može naučiti. Prva predispozicija jest dobro poznavanje materijalnog i dvaju stranih jezika. To ipak nije sve jer neki ljudi vrlo dobro govore jezike, ali nisu ‘materijal’ za simultanog prevoditelja. Kandidat mora imati sposobnost uspostaviti i održati visoku razinu koncentracije. I to se može naučiti, ali ne mogu svi. Mora također imati razvijene mehanizme otkrivanja stresa jer riječ je o poslu koji se često obavlja pred velikim auditorijum, iznimno je osjetljiv i obavlja se pred kamerama – objasnila je Ivana priznavajući kako joj se želja da postane simultani prevoditelj činila kao veliki izazov.

Simultani prevoditelji, objašnjava, vrlo su slični profesionalnim sportašima ili muzičarima jer svoju vještinu moraju kontinuirano održavati. Iako ima boljih i lošijih govornika, odnosno onih koje je lakše odnosno teže prevoditi, Ivana kaže da simultanom prevoditelju loš govornik nikada ne smije biti izgovor za loš prijevod.

Lakše je prevoditi govore ljudi koji su učili ili znaju kako se govori drže, odnosno one koji svoje ideje znaju jasno izraziti i sposobni su kvalitetno strukturirati misli. Za sada u Hrvatskoj kultura držanja govora još nije toliko razvijena kao u Zapadnoj Europi, a najbolji u tome su Britanci – objašnjava Ivana dodajući da problem prevoditeljima, posebice s engleskog jezika, znaju biti govornici kojima engleski nije materinji pa se na njemu teže izražavaju.

Ivana prevodi razne teme, od poljoprivrede, financija, vojnih i policijskih tema, turizma do diplomacije na najvišoj razini. Zato je važna dobra priprema.

Moramo biti sposobni u kratkom roku pripremiti se za najrazličitije teme, što posao čini stresnim, ali i zanimljivim, a uz to i zarada je dobra – kaže Ivana.

Izlaganje se, doduše, prevodi simultano, ali šapćući bez tehnike opreme, a prevodi se za najviše 2 do 3 osobe. Pritom treba voditi računa da ‘chuchotage’ povećava razinu šuma u dvorani, pa je samim time potrebna veća koncentracija i prevoditelja i slušatelja.

Stalni posao u nekoj instituciji u Hrvatskoj simultani prevoditelj teško može očekivati jer stalni poslovi za tu profesiju uglavnom se nude u sjedištima velikih međunarodnih organizacija – zaključuje Ivana i kaže da veoma voli svoj posao i status freelancera.

Dobar prevoditelj ne smije zastajkivati i zamukivati, govor mu mora zvučati prirodno, a ne kao prijevod, a ne smije biti ni predug. U pravilu prevoditelji moraju govor od pet minuta reproducirati dvadeset posto brže od govornika. Prijevod u pravilu mora biti koncizniji od izvornoga govora, zato je slušanje i paralelno s njim analiziranje odslušanog vrlo važno kako bi prijevod bio točan – kaže Ivana dodajući da ništa nije gore od pogrešnog prijevoda tuđe ideje ili od situacije kada prevoditelj zašuti jer mu nedostaje prava riječ. Tada je mora spremno nadomjestiti drugom riječju ili pak skupom riječi.

Vrlo je važno tijekom slušanja govornika odvojiti se od jezičnog prijedloška. To je i najčešća pogreška početnika, koji se više nego na poruku govornika koncentriraju na riječi koje misle da moraju prevesti, pa se lako zbune – kaže Ivana.

U posljednjih godinu dana Ivana je često radila u Bruxellesu, na sastancima u sklopu pripreme Hrvatske za početak pristupnih pregovora s EU (tzv. screening). Zanimljivo je da je jezični režim na tim sastancima, uz hrvatski i engleski, obvezno uključivao i francuski jezik. Naime, francuski govornici iznimno drže do toga da mogu govoriti na materinjem jeziku jer smatraju da se tako mogu izraziti s većom preciznošću, spontanošću i bogatstvom vokabulara.

Premda vlada mišljenje da će ulaskom Hrvatske u EU nastati velika potražnja za simultanim prevoditeljima, taj je dojam tek djelomično točan. Naime, Europska komisija i Europski parlament imaju praksu primiti u stalni radni odnos manji broj prevoditelja, a uz njih se povremeno angažira i određeni broj prevoditelja prema potrebi. Kandidat mora zadovoljiti određene uvjete, uključujući radno iskustvo, polaganje posebnoga komisijskog ispita te imati državljanstvo jedne od država članica Europske unije. Prednost također imaju prevoditelji koji govore veći broj jezika, poglavito za rad u Europskom parlamentu. Primjera radi, tijekom sastanka analitičkog pregleda (screeninga) u Bruxellesu je radilo ukupno desetak hrvatskih prevoditelja s položenim akreditacijskim ispitom. Međutim, za kvalitetnim kadrom uvijek postoji potražnja, a važno je i da se profesija pomlađuje. I na kraju Ivanine priče jedna zanimljivost – među hrvatskim konferencijskim prevoditeljima prevladavaju žene.

Kod nas se prevođenje percipira kao ženski posao. Naime, u prevoditeljskim timovima iz drugih zemalja više je muškaraca nego u našima – zaključuje Ivana.