Diverzantska akcija umjesto ofenzive

Sudionici projekta ispravno su uočili da smo za izvozni neuspjeh krivi sami i da u vlastitu dvorištu moramo tražiti recept za izvozni uspjeh i osvajanje tržišta Europske unije. Tako se sva četiri cilja ofenzive odnose na Hrvatsku.

Operativna skupina u završnoj je fazi planiranja trogodišnje ofenzive koja bi u siječnju trebala početi u Hrvatskoj. Iako će se sve akcije voditi u zemlji, cilj je osvajanje Europske unije, regije i svijeta. Svjetski politički vode ipak se ne trebaju brinuti: ispod vojne terminologije krije se projekt Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva pod nazivom Hrvatska izvozna ofenziva (HIO). Nova hrvatska izvozna strategija nazvana je prema sličnom austrijskom projektu i u siječnju bi trebala biti predstavljena javnosti. Sumorni podaci o robnoj razmjeni s inozemstvom već su poznati: iako izvoz raste, uvoz se povećava još brže, pa je tako u prvih devet mjeseci ove godine zabilježen rekordan vanjskotrgovinski deficit od 8,3 milijarde dolara.

Elementi dokumenta koji su dosad objavljeni pokazuju da su operativna skupina, radna skupina i 10 stručnih timova ispravno uočili kako smo za izvozne neuspjeh krivi sami i da upravo u vlastitu dvorištu moramo tražiti recept za izvozni uspjeh. Tako se sva četiri cilja projekta odnose na Hrvatsku: povećanje broja izvoznika, promjena strukture izvoza, stvaranje pet izvoznih klastera i supstitucija uvoznih robe domaćom. Nema više oslanjanja na uspavanu gospodarsku diplomaciju, međunarodne gospodarsko-političke asocijacije ili pomoć iz Europske unije, posve opravdano indiferentne spram zdravlja hrvatskog izvoza.

Glavna je mana cijele operacije nedostatak resursa jer je za provedbu strategije na raznim stavkama u proračunu za 2007. predviđeno 27 milijuna kuna. Iznos nije zanemariv, ali, za usporedbu, pomoć Grada Zagreba nogometnom klubu Dinamo (koji na europskom ‘tržištu’ već godinama ostvaruje katastrofalne rezultate) sljedeće će godine iznositi 40-ak milijuna kuna.

Iako će resursi biti premali za ozbiljniji preokret, neke će tvrtke vjerojatno ipak dobiti pomoć koja im treba za početak ili povećanje izvoznih aktivnosti. U nacrtnu strategije navedeni su samo lako mjerljivi ciljevi pa će i uspjeh strategije biti jednostavno procijeniti. Autori strategije očekuju da će se u tri godine broj izvoznika povećati za 25 posto (s 11 na 13,8 tisuća poduzeća), a stopa povećanja broja pretežitih izvoznika sa sadašnjih 10 posto na godinu na 13 posto (998 poduzeća). U drugoj je kategoriji cilj učetverostručiti broj proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Treći su cilj klasteri – konkretno, stvoriti pet izvoznih klastera, pri čemu bi ih formirala država. Pomoćnik ministra gospodarstva i voditelj projekta Leo Begović najavljuje da će se 18. prosinca odabrati tih pet klastera. Po sljednji cilj, povećanje konkurentnosti, trebao bi se postići poticanjem domaćih proizvođača repromaterijala, koji se sada uglavnom uvozi.

• U Hrvatskoj veliki broj proizvođača PVC stolarije uvozi profile. Postoji jedan domaći proizvođač koji ih proizvodi, ali s dvije do tri komore, a danas se već traže priljevi s pet komora. Upravo ćemo takvim tvrtkama pomoći da povećaju konkurentnost na domaćem tržištu, a želimo da s vremenom počnu stvarati i mali višak koji će izvoziti – objašnjava Leo Begović. Svaki od četiri glavna cilja u konačnoj verziji strategije trebao dobiti šest do sedam podciljeva i aktivnosti, a trebale bi se definirati i akcije, tko je zadužen za ostvarenje, kontrolni mehanizmi i mehanizmi povratne informacije.

Domaći su ekonomisti tradicionalno skeptični prema državnim strategijama. Mr. sc. Zoran Aralica, asistent na Ekonomskom institutu u Zagrebu, smatra da strategija izvozne ofenzive ne rješava osnovni problem, a to je trgovinski deficit.

Kod nas je rast izvoza povezan s rastom uvoza. Izvoz će sljedeće godine rasti bez obzira na sve, ali će uvoz rasti još brže, i ta se negativna razlika između uvoza i izvoza ne smanjuje – tvrdi mr. sc. Aralica i dodaje da je izvozna ofenziva dobra ideja, ali je za njezin uspjeh trebalo postići nacionalni konsenzus kao i o gradnji autocesta. Kao jedan od načina ograničavanja uvoza i smanjivanja trgovinskog deficita Zoran Aralica smatra povećanje standarda kvalitete za uvozne proizvode te jačanje proizvodne i izvozne osnovice. Te su mjere dugoročnije, npr. jačanje tehnološkog kapaciteta poduzeća, jačanje suradnje između izvoznih poduzeća radi stvaranja složenijih proizvoda i usluga s većim vrijednostima na izvoznim tržištima, jačanje obrazovnog sektora.

Hrvatska bi trebala bar ograničiti uvoz nekvalitetnih proizvoda na svoje tržište – zaključuje mr. sc. Aralica.

Poput ekonomista, ni izvoznici ne očekuju veliku državnu pomoć, ali znaju što je potrebno za uspjeh na svjetskom tržištu.

Branko Višnjić, član Uprave Harburg-Freudenberger Belišća i potpredsjednik Njemačko-hrvatske gospodarske komore, upozorio nas je na početku da možda nije najbolji sugovornik za davanje mišljenja o načinima poticanja izvoza jer Harburg-Freudenberger Belišće nije klasičan izvoznik na kojega računaju državni stratezi. Tvrtka je nastala kao zajednički posao Belišća i njemačke kompanije ThyssenKrupp 1998., ali od 2005. je u većinskom vlasništvu njemačke tvrtke Harburg-Freudenberger i trenutačno je najveći proizvođač strojeva za proizvodnju automobilskih guma. Svu prodaju i konstrukciju strojeva obavlja središnjica u Hamburgu, a u Belišću se samo proizvode strojevi. Tvrđava zapošljava 400 radnika, ima još 250 kooperanata, a godišnje proizvode 200-tinjak strojeva za proizvodnju guma marke Goodyear, Michelin, Continental, Dunlop i dr.

Ipak, kao predstavnik jedne od 200 najvećih izvoznih tvrtki u Hrvatskoj na kraju nam je prenijelo svoje iskustvo o tome kako uspjeti u izvozu na zahtjevna tržišta.

• Morate imati školovane ljude i kvalitetan program proizvodnje. Nemamo li vlastitih kvalitetnih proizvoda, treba se usredotočiti na zajedničke pohvate sa stranim partnerima koji ih imaju. Zatim morate imati suvremenu opremu i strojeve kojima možete proizvoditi kvalitetne proizvode. Na kraju, morate imati certifikate za proizvode, i to one koji su priznati u Europskoj uniji. Nitko vam neće kupiti proizvod, posebno tehnološki složeni, ako nema certifikat. Tvrtka također mora biti certificirana, npr. imati ISO 9001 – misli Branko Višnjić.

Vojnom terminologijom, teško da će hrvatska izvozna ofenziva biti veliki navalni potvrt (kao što ‘ofenzivu’ definira Klačev Rječnik stranih riječi), nego prije mala diverzantska akcija s ograničenim učinkom. Pa ipak, izvoznicima će dobro doći svaka pomoć od države.

Voditelj projekta austrijske izvozne ofenzive i savjetnik u hrvatskoj izvoznoj ofenzivi dr. Karl-Heinz Dernoscheg u petak će posjetiti Zagreb. U telefonskom razgovoru uoči njegova posjeta otkrio nam je da je projekt pomagao austrijskim izvoznicima.

U svojoj smo izvoznoj ofenzivi imali samo jedan cilj – povećati udjel izvoza u bruto domaćem proizvodu s 27 na 30 posto u tri godine. Načini postizanja tog cilja bile su nove usluge za nove poduzetnike koji su prvi put izlazili na međunarodno tržište ili koji su povećavali udjel izvoza u poslovanju. Drugi je dio strategije bilo financiranje, počevši od izvoznih zajmova do jamstava koja je izdavala državna Kontrolbank. Također pomagali smo tvrtkama da pronadu kapital na svjetskim financijskim tržištima. Treći je dio pomoći bila podrška kroz obrazovni sustav – uvođenje novih kvalifikacija potrebnih za uspjeh na međunarodnom tržištu, obrazovanje poduzetnika te općenito bolja povezanost Vladih institucija i gospodarstva.

• Cilj smo čak i nadmašili, iako za to nije zaslužna samo izvozna ofenziva nego sve jače okretanje međunarodnom tržištu u Austriji. U tri godine, od 1997. do 2000., povećali smo udjel izvoza na više od 32 posto BDP-a. Prije dvije godine počeli smo novu ofenzivu kojoj je cilj, osim povećanja udjela izvoza u BDP-u, povećanje broja izvoznih tvrtki s 20.000 na 30.000.

• Dio je ulaganja bio u gotovini, koja se dodjeljivala izravno poduzećima, zatim su tu bila jamstva, a dio novca utrošen je na reorganizaciju državne infrastrukture. Izravni je trošak bio 15-ak milijuna eura na godinu.

• Počeli ste s više konkretnih ciljeva nego mi u Austriji – mi smo imali samo jedan prilično općenit cilj. Druga je prednost što su sve organizacije koje pomažu izvoznicima, poput Komore, Udruge izvoznika i sl., od početka uključene u izradu strategije. Pokrivene su glavne teme koje zanimaju izvoznike. Kad je riječ o ulaganju, mi smo u Austriji veliki dio potrošili na reorganizaciju institucija pa mislim da će novac koji je Hrvatska izdvojila biti dovoljan za izravnu pomoć poduzećima. Također se nadam da će vaša zemlja iskoristiti prednosti offseta jer je to izravna pomoć izvoznom dijelu gospodarstva.