Ekonomalije

Kad bi se korupciju predstavilo kao osobu, bila bi dama koja godinama zavodi diljem Hrvatske, ali unatoč zreloj dobi sve je neodoljivija. A flert s njom gotovo je lišen rizika.

Magazin Time potkraj svakog prosinca bira osobu godine. Umjesto da 1995. godine proglasili pobjednikom neku stvarnu osobu, izbor redakcije za osobu godine bio je – kompjutor. U tadašnjoj redakciji Poslovnog svijeta pokušali smo naći sličnu ‘osobu’ u Hrvatskoj. Izbor je pao na – nelikvidnost, koja je u to vrijeme harala domaćom ekonomijom.

Običaj se zadržao pa sam idućih godina za ‘osobe’ godine proglasavao nezaposlenost, PDV, državna jamstva, vanjski dug…

Pokušaj da se odredi ‘osoba’, tj. pojava koja je naj-snažnije obilježila 1996. godinu nije bio težak. Iako su se u užem izboru našli javni natječaji, preuzimanja, klasteri i javno-privatna partnerstva, pobjednička pozicija bila je rezervirana za – korupciju.

Kad bi korupciju trebalo predstaviti kao osobu, rekli bismo da je riječ o dami koja godinama zavodi diljem Hrvatske, ali unatoč zreloj dobi sve je neodoljivija. A s obzirom na to da je flert s ‘gospodom korupcijom’ u Hrvatskoj i dalje jedna od najmanje opasnih radnji (veći su izgledi da čovjeka pogodi grom nego da odgovara zbog primanja mita), broj njezinih obožavatelja stalno raste. Došlo se do toga da oni koji su u prilici okoristiti se korupcijom, a to ne učine ispadaju naivci.

Ankete koje provode specijalizirane organizacije poput Transparency Internationala pokazuju kako je dojam javnosti u Hrvatskoj da se razmjeri korupcije u najmanju ruku ne smanjuju.

Da su stvari došle to točke nepodnošljivosti, uvjerili su me deseci razgovora vođeni ove godine s poduzetnicima i menadžerima iz svih djelatnosti i veličina tvrtki. Nekad razgovor nije mogao proći a da se ne spomene inflacija. Onda je ona suzbijena pa se pretvorila u nelikvidnost.

Kad je i ona (privremeno) bila sredena, poduzetnike su ‘žuljale’ visoke kamate i ostali nemogući uvjeti banaka za dobivanje kredita. Danas je prva tema pri spominjanju prepreka poslovanju – korupcija. Poslovna zajednica žali se da se u sudstvu, državnoj upravi, ali i na ostalim razinama sve bezo-braznije traže iznosi za neku u principu besplatnu uslugu – od zemljišno-knjižnih odjela pa do dobi-vanja najobičnijih potvrda. Uz to postoji koji se traže sve su veći, a i organizacija uz pomoć posrednika/agenata koji mogu ‘srediti stvari’ postala je izuzetno sofisticirana.

Jedan od razloga širenja korupcije jest činjenica kako je rizik da se bude procesuiran – minimalan. Korupcija je u Hrvatskoj postala normalna pojava. Drugi je razlog što tražitelji mita raspolažu informacijom da biznis ovih godina solidno posluje, bi-lježi visoke dividende pa je, sukladno tome, pla-težno sposobniji korumpirati s više novca nego prije.

Razlog zašto korupciju proglasavam osobom godine jest i njezina presudna važnost u sljedećoj godini. Mogu premijer Sanader i HDZ putem proračuna i mimo njega pokušavati kupiti glasove raznih skupina birača (je li i to neki pokušaj korupcije?), ali ankete pokazuju da to ne daje rezultate u odluci za koga bi birači glasovali.

Sanaderova jedina šansa za privlačenje biračkog tijela jest uvjerljiva borba protiv korupcije. Ali ne tako da jedna bivša rukometna vratarica, po prirodi posla naviknuta na rizične reakcije, prijavi korumpiranoga kirurga, nego tako da se u 2007. razotkrije nekoliko ‘mangupa iz vlastitih redova’. Da bi bio uvjerljiv, premijer Sanader mora imati snage otkriti korumpirane unutar svoje Vlade ili vodstva HDZ-a i sprovesti ih u istražni proces. Treba vjerovati da mu ne bi bilo teško pronaći slučajeve za primjer. Najnovija novinska tvrdnja da je Zlatko Gledec, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, smijenjen zbog korupcijske afere, upućuje na zaključak da su do sličnog zaključka došli i premijero savjetnici.

Ako je riječ o zagrijavanju, signal je dobar, ali primjer ipak nije dovoljno jak da bi se povjerovalo u početak ozbiljne primjene Nacionalnog programa suzbijanja korupcije. Za uvjerljivost će ipak trebati uloviti krupnije ribe.