Luka Rajić jedini s

Ante Perković platio je za Eurobev oko 160 milijuna kuna, dodatno će ulagati. Dio proizvodnje preselit će se u tvornicu Kalničke vode i morat će gurati prodaju pet novih brandova koga Badelova sustava koji se na nekoliko dijelova raspao u vrijeme domaćih ekonomskih previranja u 90-ima i vrlo bolnih stečajeva. Badel Bap postao je dio carstva Luke Rajića, sada će se kolo zatvoriti i u nazivu, a na poslovnoj sceni oživjet će stari još nezaboravljeni Badel Bap. Ante Perković, predsjednik Uprave Badela, kaže da je u odluci o kupnji Eurobeva prevladala upravo želja za vraćanje izgubljenog.

U ime odgovora na novonastalu situaciju Podravka je najavila akviziranje jedne druge kompanije iz Eurobevove branše. Poznavatelji prilika tvrde da ta akvizicija neće dati onoliko sinergije koliko je Podravski lider Darko Marinac mogao očekivati od spoja s Eurobevom. Iako s tom pričom nema veze, podravski se planiraju ‘utješiti’ i kupnjom jednoga ‘tekućeg’ branda iz srednjeeuropske regije.

No, poslovnu javnost u novom braku Badela 1862 i Eurobeva uznemirio je način na koji je sklopljen i da je bilo prilike, vjerojatno ne bi prošao bez ozbiljnog prigovora. Menadžment Podravke ozbiljno je razmišljao o javnom, a možda i pravnom istupu protiv Rajićeva poslovnog nepoštenja, ali odustao je od te namjere.

• Ne želimo izazvati rat, iako je ovaj slučaj dokazao da se u hrvatskom poslovanju ne poštuje časna riječ i pružena ruka – posljednja je riječ podravkaša.

Priča koja kruži među poslovnjacima kaže da je nepoznat netko iz Eurobeva Badelu 1862 na stol donio Podravkino ponudu i izlicitirao cijenu nešto veću od one koju je ponudila Podravka, a Rajić na nju već pristao. Badel 1862, pod vodstvom Ante Perkovića, Podravki je ispred nosa zgrabio Eurobev i platio ga, navodno, oko 160 milijuna kuna.

Tajna neuspjelih pregovora s Podravkom, kažu poznavatelji priče, jest u brandu Brzo&Fino, djelu Lurine divizije mljeka koji je Podravka htjela kupiti u paketu s Eurobevom, što je i bio predmet dodatnih pregovora. Badelu 1862 taj prehrabreni brand nije bio zanimljiv i Rajić je, prema dobrom starom običaju, sklopio posao s Perkovićem.

Zanimljivo je da je gotovo sva poslovna javnost već čula vijest da je Eurobev kupila Podravka. Istodobno Perković, zastupajući strateške ciljeve Badela 1862, kao jednu od akvizicija navodi Eurobev. I da tragedija bude veća, vrh Podravke još je prošlog četvrtka ručao u uvjerenju da je Eurobev njegov, da bi prije večere doznao za gubitak. Naime, badelovci su toga dana pregovora, navodno, postavili Rajiću ultimatum: ‘Dogovor odmah ili nikad’.

Tako se Badelu 1862 ostvarila dugogodišnja želja da kupi nekadašnji Badel Bap, koji je želio kupiti i prije 15 godina, ali ga je, ponudivši 12 milijuna njemačkih maraka, pretekao Luka Rajić.

U vezi s nepoštovanjem poslovne etike, u Hrvatskoj postoje i zakonske odredbe. Zakon o obveznim odnosima u članku 251. kaže da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštovanja odgovorna za štetu koja je time prouzročena drugoj strani. Zakon kaže i sljedeće: ‘Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj povjerljive obavijesti ili joj omogućila da do njih dođe, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira na to je li naknadno sklopljen ugovor ili nije.’

Konske odredbe, za što se može tražiti naknada štete, poslovna javnost nikad neće doznati jer će se Podravka protiv Rajićeva poslovnog poteza boriti džentlmentski. Možda je to pokazatelj da je Rajićev način poslovanja u Hrvatskoj dobrodošao i zaslužuje aplauz, a možda tek svijest da se pozivanjem na zakon ništa ne bi promijenilo jer je cijela priča teško dokaziva.

Što je, tu je, biznis ide dalje. A u njemu badelovcu 1862 trenutačno slave. Prvi razlog slavlja je zaokruživanje palete proizvoda.

• Kupci su danas komotni, žele cijelu paletu, koju Badel 1862 sada ima – kaže jedan analitičar tržišta. Posao s pićem je biznis niske profitabilnosti u kojemu se bodovi osvajaju u konstantnoj bitci na terenu. Riječ je o tržištu u kojem se igra na volumen, pa je zaokruživanje palete i mogućnost Badela 1862 da sada ponudi cijelu vertikalnu, od vode, preko sokova do alkohola, i njegov najveći dobitak. Badel 1862 drži 50 posto domaćeg tržišta jakih alkoholnih pića i 20 posto tržišta vina.

No, ta paleta, iako velika, možda i nije, s obzirom na svoj sastav, blistava. Na umu treba imati brandove koje je Badel 1862 ovom akvizicijom priglorio sa svim njihovim prednostima i nedostacima. Eurobev nije Badelu 1862 donio nijednog tržišnog lidera u bezalkoholnim pićima. Najsjajnije zvijezde su Pepsi, drugi u segmentu cola brandova, i Voćko, koji je u svom segmentu na trećoj poziciji. Nara i Inka čine vrlo mali segment i moglo bi se reći da prije donose opterećenje nego korist u slučaju da Badel 1862 odluči u njih ozbiljnije marketinški ulagati. No, za popunjavanje palete proizvoda izvrsni su zbog stabilnog položaja koji vjerojatno neće znatno rasti, ali ni padati.

Eurobevovi brandovi ipak imaju svoje mjesto na Konzumovim policama, što im na neki način snaži poziciju, ali nijedan među njima nema, bez velikih ulaganja Badel 1862, nikakve šanse za uspon na poziciju tržišnog lidera. U Badelu 1862 ipak se uzdaju u Pepsi Colu i osvajanje cola tržišta tim brandom. Rajiću to nije uspjelo, a Badelu 1862 bi, kaže Perković, moglo jer njemu je to core biznis, a Rajiću nije bio. Coca-Cola drži 70 posto hrvatskog tržišta i ta će bitka biti teška, ali globalno dva su cola branda prilično izjednačena, pa je sve moguće.

Drugi dobitak Badela 1862 odražava se u distributivnim kanalima. Naime, Eurobev je Podravki i prije nekoliko godina bio zanimljiv partner upravo zbog njegove snage u distribuciji koja je trebala pomoći usponu Studene, ali nije bilo dogovora, pa je sada prva Todorićeva Jana. No i Badel 1862 ima vodu. Perković do 2010. godine planira od kompanije koju vodi učiniti drugog po veličini proizvođača i distributera vode u Hrvatskoj. Drugim riječima, sa svojim brandom Unique ‘skinuti’ Studenu s te pozicije. Unatoč sada osvojenoj paleti, možda nije sasvim realno očekivati takav razvoj događaja s obzirom na to da Coca-Cola Beverages Hrvatska, u čiju kvalitetu distributivnih kanala ne treba previše sumnjati, s brandom prirodne izvorske vode Bistra, uza svu silu ulaganja u marketinške kampanje nije uspjela ugroziti drugu poziciju Studene.

Još jedan razlog zbog kojeg će se Badel 1862 teško probiti s vodom na drugu poziciju jest i to da u najveći domaći maloprodajni lanac Konzum nijedna prirodna izvorska voda, izuzev Studene i Jane, nema pristup, što i može biti razlog, uvjetno rečeno, neuspjeha Bistre. I, opet se vraćamo na distributivne kanale. Hoće li distributivna mreža Eurobeva pomoći Uniqueu? Možda, ako ga uspije ugurati u Konzum, što bi bila pobjeda i nad Coca-Colinom Bistrom, što je još jedan snažan udarac Studenoj.

Do 2010. godine Badel 1862 najavio je u svoj biznis ulaganje od približno 60 milijuna eura. Istina je da bez Eurobeva Badel 1862 nikako ne bi mogao ostvariti svoje strateške ciljeve, posebice onaj o izrastanju u najmoćniju domaću industriju pića. Zato je Eurobev Perković i bio toliko bitan.

Rasplet priče o prodaji Eurobeva zaoštrio je konkurenciju Podravke i Badela 1862. Budućnost Podravkinih pića, koja se u biti svode na Studenu, aromatiziranu Studenu i četiri okusa ledenih čajeva na bazi Studene, svakako je neizvjesnija. Samo brze, zasad tek najavljenje akvizicije u industriju bezalkoholnih pića mogu donositi spasiti pića iz Podravkine li-pičke ekspoziture jer poznato je da je vodu teško ‘gurati’ ako je sama. S druge strane, pića čine tek oko 10 posto ukupnih prihoda kompanije iz Koprivnice, pa neki analitičari kažu da dugotrajnog žaljenja za Eurobevom ne bi trebalo biti.

Eurobev je praktički core biznis Badela 1862, koji je njegovom kupnjom dobio više…