Sanader obećava pomoć odmah, Šuker s isplatama kasni i do godinu dana

Da rekordni rast prihoda državnog proračuna Vladi očito nije dovoljan za pokrivanje svih troškova, potvrđuju sve češće javne žalbe tvrtki da još nisu dobile odborene subvencije. Direktor kutinskog Selka Ivan Brkić požalio se medijima da još nije dobio ni lipe od 22 milijuna kuna koje mu je obećao sam premijer Ivo Sanader pri posjetu pogonima tvrtke u veljači. Sredstva su bila dio fonda za poticanja zapošljavanja, a Selk ih je zaslužio jer je ove godine zaposlio oko 500 novih zaposlenika. Druga strana u priči u vezi s kašnjenjem Selkova novca, Hrvatski zavod za zapošljavanje, tvrdi da se sredstva isplaćuju uredno i bez kašnjenja.

‘Za provedbu mjera iz Godišnjeg plana poticanja zapošljavanja za 2006. godinu u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u državnom proračunu osigurano je 150 milijuna kuna. Sredstva se isplaćuju redovito, u maksimalnom roku od 30 dana od dana potpisa ugovora o sufinanciranju zapošljavanja’, glasi odgovor HZZ-a. Prema grubim procjenama, do studenoga je iz programa odobreno tek 80-ak milijuna kuna.

U većini slučajeva istina je negdje između Selkovih praznih džepova i HZZ-ove superu-rednosti u plaćanju. Naime, brojni korisnici raznih državnih subvencija i poticaja novac dobivaju sa zakašnjenjem, i tada obično samo dio od ukupnog iznosa na koji imaju pravo. U pojedinih slučajevima je kašnjenje poticaja sezonsko, i može biti od 30 dana do čak četiri mjeseca, koliko prema iskustvima jednog uspješnog bjelovarskog farmera kasne državni poticaji za mljeko. U industriji je situacija s rokovima još lošija pa neka sredstva kasne i godinu dana, a projekti dogovoreni u jednoj proračunskoj godini završe u sljedećoj ili čak u onoj nakon nje.

U lipnju 2005. Vlada je donijela odluku o poticanju razvoja i poboljšanju stanja u tekstilnoj i kožarsko-prerađivačkoj industriji Hrvatske s 20 milijuna kuna. Prvo se kasnilo s raspisivanjem natječaja: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva raspisalo je natječaj za dodjelu sredstava za 2006. tek krajem lipnja ove godine. Rok za javljanje na natječaj bio je 30 dana, no sredstva namjerno tekstilcima do danas nisu isplaćena. Unatoč tome, u kabinetu ministra Branka Vučelića tvrde da nije riječ o kašnjenju. ‘Realizacija projekta Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva za dodjelu sredstava za poticanje razvoja i poboljšanje stanja u tekstilnoj i kožarsko-prerađivačkoj industriji Hrvatske je u tijeku. Sukladno tome nema govora o kašnjenju s realizacijom tog projekta, jer će se poticajna sredstva isplatiti u ovoj, 2006. godini, kako je i predviđeno’, tvrde u ministarstvu.

Josip Zidanić, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske tvrdi da tekstilci nisu još dobili ni kune pomoći, i to zato što se u ministarstvu ne mogu dogovoriti kako podijeliti novac. Na natječaj se, naime, javilo stotinjak tvrtki i za sve je njih 20 milijuna kuna premalo. ‘Ako svako poduzeće dobije nekoliko tisuća kuna, program neće ispuniti svoju namjenu’, tvrdi Josip Zidanić i dodaje da je neorganiziranost ministarstva i lani dovela do nezadovoljstva podjelom sredstava.

Zbunjujući rokovi isplate subvencija jedna su od strategija državnih institucija kako bi se zamaglila slika i programi financiranja rastegnuli na nekoliko proračunskih godina. Prva stambena štedionica je, primjerice, državne poticaje za stambenu štednju svojih korisnika u 2005. dobila tek u listopadu ove godine. No to je postao uobičajeni rok jer su i lani sredstva za prethodnu godinu uplaćena otprilike u istom razdoblju.

Druga je uobičajena metoda ne uplatiti sva sredstva. Tako je Prva stambena štedionica dobila oko 97,27 posto odobrenih državnih poticajnih sredstava za 2005. godinu, a ostatak bi trebao stići naknadno. Vjerojatno iduće godine, jer su lani štedišama Prve stambene štedionice preostala državna poticajna sredstva za 2004. godinu uplaćena tek potkraj siječnja 2006. Gotovo je sigurno da se kasni i s ostalim programima subvencija gospodarstvu. Samo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva objavilo je 23 programa poticanja poduzetništva u 2006. godini. Kakvo je stanje s isplatom sredstava u tim programima nažalost, nismo uspjeli saznati.

Sektor u kojem se korisnici subvencija već tradicionalno natežu s državom jest poljoprivreda i stočarstvo. Početkom ove godine Vlada i predstavnici Hrvatskoga seljačkog saveza i seljačkih udruženja su sporazum o isplati 578 milijuna kuna zaostalih poticaja kojim su izbjegnuti prosvjedi u Zagrebu. U studenome je Hrvatski seljački savez organizirao prosvjed zbog kašnjenja poticaja koji je rezultirao Vladinom uplatom 30 milijuna kuna poticaja uzgajivačima uljane repice i najavom isplate polovine neisplaćenih poticaja za pšenicu. U kašnjenju nisu svi jednaki pa neki korisnici dobiju sve poticaje, a neki samo manji dio.

Besmisao cijele priče jest da Vladi nije potrebno takvo manevriranje rashodima. Naime, prihodi proračuna su do kolovoza ove godine bili 10,6 posto ili oko 6,5 milijardi kuna veći od plana. Za iduću godinu izgledan je rekordno visok proračun u kojemu se očekuju i visoki prihodi nakon nekoliko velikih privatizacija. Čini se, međutim, da Vladi jednostavno sav taj novac nije dovoljan. Osim rastezanja rokova za plaćanje raznih poticaja gospodarstvu, Vlada je u proračunu za 2007. osigurala još nekoliko rezervnih rješenja kako bi povećala potrošnju. Da planira čak produljiti odgođu plaćanja, pokazuje gotovo udvostručen iznos za plaćanje zateznih kamata, za što je namijenjeno 14 milijuna kuna.

Proračunske zalihe povećane su 56 posto, odnosno s 323 na 503 milijuna kuna. Limit zaduživanja povećan je 29 posto (s 10 na 13 milijardi kuna), a država planira izdati i 23 posto više državnih financijskih jamstava. Tako će nova financijska jamstva sljedeće godine iznositi čak 4,9 milijarde kuna. Da će kriteriji dodjele jamstava, kao i dosad, biti relativno blagi, pokazuje i povećanje jamstvene zalihe za financijska državna jamstva za 38 posto, s 290 milijuna kuna ove godine na 400 milijuna kuna u proračunu za 2007. godinu. Istodobno je Vlada smanjila iznos namijenjen otplati glavnice državnoga duga pa će se sljedeće godine za tu namjenu utrošiti 8,7 milijardi kuna, 17 posto manje nego ove godine.

Dok proračunski prihodi rastu, država ima malo motiva za uspostavljanje jače financijske discipline i uvođenje pravila profesionalnog cash menadžmenta u upravljanje proračunskim izdacima. Druga je teza da državnim institucijama i dužnosnicima neorganiziranost zapravo odgovara s obzirom na to da nekim korisnicima omogućava raniju isplatu subvencije nego ostalima, što je jedan od oblika korupcije. Činjenica da državna riznica nije zaživela ni nakon 15 godina pokazuje da ni ta teza nije daleko od istine. Korak u pravom smjeru zasigurno bi bilo uvođenje, javna objava i prijedržavanje rokova u kojima će država isplaćivati razne subvencije tako da ih njihovi korisnici mogu uklopiti u svoje poslovne planove.