Danas je malvazija jedna od perjanica hrvatskog vinarstva, a od nje se očekuje još mnogo više nakon dodjele znaka Istrian Quality odabranim vinarima koji su prošli rigorozne kontrole. Stare malvazije i mlada maslinova ulja kušala su se prošlog tjedna u Wine&gastro akademiji u zagrebačkom Centru Kaptol. Dr. Ivica Matošević, jedan od autora istarskoga vinskog buma i jedan od najvećih promotora istarskoga bijelog ponosa – malvazije, predstavio je sedam vina te sorte, najrasprostranjenije u Istri, i to redom berbe od 1999. do 2005. godine.
Lijepo se vidi evolucija malvazije i zanimljivo je osjetiti u što se pretvore uobičajene voćne i cvjetne arome. Pripovijest o malvaziji nalik je pripovijesti o ženi. Svatko ima svoje mišljenje i baš me veseli da mogu čuti mnogo različitih stavova o svojim vinima – rekao je uoči samog kušanja taj vinar koji je među prvima malvaziju njegovao u barriqueu. Unatoč tome, ističe da mu je od njegovih sedam malvazija poredanih jedna do druge, ‘od uha do uha’, najdraža ona najstarija, koja drveta nije vidjela.
Odnjegovana je u inoksu, a postala je ozbiljno vino. Ipak, ne usudim se ni prognozirati koliko bi malvazije mogle odležati prije nego što počnu gubiti na kvaliteti – oprezan je bio Matošević dodajući da se to kušanje nikako ne može smatrati komercijalnim jer sumnja da bi publika prihvatila odležane malvazije. Ljudi su, kaže, navikli na svježa vina te sorte, a navike potrošača teško je mijenjati.
Te njegove riječi svakako potvrđuju priča s kušanja vina Edija i Aleksa Simčića, o kojemu smo pisali u prošlom broju, kad je Aleks Simčić rekao da su mu dva zagrebačka restorana odbila moći sauvignon iz 2001. godine jer iz njega nisu pristale cvjetne arome koje vino dobiva od samoga grožda. Činjenica da su prekrasno obrubile sekundarne arome, dobivene tijekom fermentacije, te tercijarne, koje daje odležavanje u boci, kupce nije zanimala.