VIRTUALNA stvarnost iz zagrebačkog Ericssona

Simulacija operacije u realnom vremenu omogućit će da se svaki zahvat, prije nego što se izvrši, testira u simulaciji. Dok jedan kirurg operira, drugi, na drugom kraju svijeta, može simulacijom testirati cijelu operaciju, odnosno provjeriti ishod i prije zahvata.

Na zagrebačkim se ulicama u posljednje vrijeme mogu sresti ljudi koji prolaznicima prodaju nanotehnologiju. ‘Najnovije tehnološko dostignuće’, kažu pokazujući kutijicu koja je, tumače, proizvod za čišćenje odijela.

Takvoga prodavača ‘nanotehnologije’ susreo je, čak dvaput, jedan naš znanstvenik koji, s obzirom na to da ga ta tematika i te kako zanimaju, nanotehnološki napredak u svijetu prati i u slobodno vrijeme. Znatiželja nije bila dovoljna da poznavatelj tehnoloških prilika za nešto više od stotinjak kuna kupi takozvanu nanotehnologiju i otkrije o kakvoj je kutijici doista rič. Naime, ne postoji nanotehnološki proizvod za čišćenje odijela. Da postoji, zasigurno bi stajao mnogo više od stotinjak kuna. To je tek ulični marketinški trik, jer riječ ‘nanotehnologija’ tako prihvatljivo zvuči. Nanotehnologija je još u povojima, tek se razvija. Ne treba sumnjati da će novi proizvodi utemeljeni na njoj jednog dana promijeniti svijet, ali danas je prerano govoriti o takvim proizvodima dostupnim širokoj poštošnji. Kao što objašnjava naš suggovornik, zahvaljujući nanotehnologiji, računalni će procesori jednoga dana biti tako mali da se neće vidjeti golim okom. Umjesto današnjih mikroprocesora imat ćemo nanoprocresore, mnogo snažnije negoli su oni koje rabiemo. Nanotehnologija će revolucirati.

Visokotehnološkim sektorima danas se smatraju svemirska industrija (aerospace technology), koja se bavi zrakoplovima, projektima, satelitima i svemirskim letjelicama, zatim biotehnologija, informacijska tehnologija, nanotehnologija i robotika. S obzirom na njezinu primjenu u industriji, postoji nekoliko vrsta biotehnologije: crvenom biotehnologijom naziva se biotehnologija primijenjena u medicinskim znanostima; bijelom primijenjena u industriji (poznata i pod nazivom siva biotehnologija); zelena je biotehnologija nanotehnologija primijenjena u prehrabrenoj industriji – jedan od njezinih najpoznatijih proizvoda genetski je modificiran na hrana (GMO). Ipak, pojam ‘visoka tehnologija’ teško je jednoznačno definirati jer se s vremenom mijenja i definicija, koja mora obuhvatiti najnovija tehnološka dostignuća. Naime, proizvodi lansirani na tržište 60-ih godina prošlog stoljeća danas svakako nisu high-tech, ali, iako ih ne možemo nazvati ‘niskotehnološkim’, za današnje su doba svakako primitivni. Primjerice, visokom tehnologijom u području robotike danas se ne smatraju svi proizvodi, ali humanoidni robot Asimo svakako je primjer high-tech proizvoda. Nemogućnost jednoznačnog definiranja visoke tehnologije dovela je do toga da marketinški stručnjaci često svaki novi proizvod na tržištu nazivaju high-tech proizvodom.

Proizvodi visoke tehnologije u današnjim uvjetima globalizacije nikada nisu rezultat rada samo jednog čovjeka ni istraživanja samo jednog istraživačkog tima jedne zemlje nego u pravilu više istraživačkih skupina iz više zemalja koje svoja postignuća u određenom području međusobno prezentiraju; pritom se svaka nova istraživačka faza nadovezuje na završenu.

Kad se kreira neki proizvod, slavu pokupi istraživačka skupina koja je, slikovito rečeno, prva stigla do cilja. Doprinos hrvatskih istraživača high-tech istraživanjima u svijetu nije velik. Ulaganja na razini države premala su, a i to što država ima tek 7,82 posto visokoobrazovanih nije dobro za visoku tehnologiju u Hrvatskoj. Ipak, ima zvijezda i na domaćem visokotehnološkom nebu. Posebno je zanimljiv projekt CRO-GRID, u kojem sudjeluje više domaćih istraživača i institucija. Huljenić iz Ericsson Nikole Tesle objašnjava da je projekt Grid višegodišnje svjetsko istraživanje čiji se prvi rezultati za sada tek primjenjuju u znanstvenim i akademskim istraživačkim krugovima. Poslovni svijet od Grida, kad se razvije toliko da se počne masovno upotrebljavati, doista može očekivati revoluciju.

– Pojednostavljeno, cilj je Grida umrežavanje računala tako da se ujedine sve procesorske snage. Spojeno u mrežu, računalo uza svoj procesor može upotrebljavati procesorsku snagu drugih umreženih računala koju ta računala u tom trenutku ne iskorištavaju. Pritom korisnik računala ne mora ni znati odakle dolazi procesorska snaga njegova računala – objašnjava Huljenić. Široka primjena rezultata tih istraživanja posebno je zanimljiva s aspekta različitih vremenskih zona. Primjerice, dok računala u Europi rade punom snagom tijekom dana, u drugim je vremenskim zonama noć i računala su isključena. Grid omogućuje racionalizaciju uporabe procesorske snage i, ako se računala u Europi i, primjerice, SAD-u umreže u Grid, procesorsku snagu mogu koristiti naizmjene, što bi u konačnici zajamčilo gotovo nezamislivu uštedu. Taj bi novi proizvod budućnosti mogao biti posebno zanimljiv multinacionalkama.