Home / Komentari i stavovi / Svakodnevno smo u interakciji s drugim ljudima

Svakodnevno smo u interakciji s drugim ljudima

Iskrena isprika za propust u poslovanju može ne samo popraviti pogrešni potez, već i pomoći osvajanju dodatnih bodova kod partnera ili potrošača.

Svakodnevno smo u interakciji s drugim ljudima. Na ulici, u trgovini, u uredu, u svom domu. Nepoznati, poznati, bliski, mrski, simpatični, antipatični. Bezbroj je prilika da u odnosu s drugim ljudima ostvarimo uspješnu, ali i neuspješnu komunikaciju. Katkad neke od tih interakcija mogu dovesti i do sukoba, a u drugoj prilici do ugodnih trenutaka. No, kako god bilo, svaka je takva situacija prilika da učimo o sebi. Nekad su naše reakcije sasvim primjerene, a drugi put nagle i nepromišljene. Ponekad izgubimo kontrolu, a nekad se uspijemo kontrolirati i svladati. Jednom prilikom doživimo i uvredu, a drugi je put rezultat naših reakcija i negativan stav drugih ljudi. ‘Zaletimo’ se i mi pa, htjeli-ne-hljeli, nekoga uvrijedimo. Koliko ste puta nekoga uvrijedili? Koliko ste puta u životu bili povrijedeni? Kad vas uvrijede, kako reagirate? Kad vi povrijedite nekoga, jeste li toga svjesni? Jeste li naučili ispričati se iskreno i od srca i znate li prihvatiti ispriku koja vam je upućena i oprostiti? Ako u tom području nailazite na probleme, razmislite malo o tim situacijama i samima sebi iskreno odgovorite na ta pitanja.

Oni koji pri komunikaciji nemaju teškoća (ima li zapravo takvih?) imat će zadovoljavajuće odnose. Poneki od nas problem imaju jedino kad je riječ o stvarno bliskim osobama. Različite su situacije, a i različiti su ljudi koji stupaju u međusobne odnose. Stoga ne čudi da gotovo svakodnevno stječemo nove uvide u vlastite obrasce ponašanja.

Djelomično je rješenje sadržano u pravilima lije-pog ponašanja koja su, izgleda, mnogi zaboravili, ali pravo je rješenje u svjesnom pristupanju odnosima među ljudima i upravljanju svojim ponašanjem, ali i emocijama. I znati prepoznati kad učinimo grešku, kako god bila mala, zaustaviti se i ispričati od srca. Ako nije riječ o nekom poremećaju u ponašanju, za što je najbolje potražiti pomoć psihoterapeuta, najčešće zapravo imamo različite etičke standarde ili je, pak, uzrok naših reakcija tako prozaičan da ga je lako riješiti već samim pažljivijim promišljanjem o svojim postupcima.

S moralnog stanovišta slijedimo pravila društva u kojem živimo i čini se da je isprika prestala biti nezamjenjiv dio sadržaja odnosa među ljudima. Mnogo je lakše biti u konfliktu nego pokušati riješiti sukob. Kao da je mnogima teško priznati svoj propust, iskreno se pokajati i ispričati se onome kome smo nanijeli štetu ili uvredu. Tvrdo glavo neodstupanje od svojih stavova može pojedinca dovesti u vrlo tešku situaciju.

Bilo bi zapravo jednostavno čim uvidite svoju pogrešku ispričati se. Iskrena isprika uključuje i kajanje za počinjeno, a u protivnome je samo formalna i ne znači mnogo. A kajati se znači da smo svjesni da nismo bili u pravu te da smo povrijedili nekoga. I ako je kajanje iskreno, ispričavamo se bez velikih objašnjenja. Iskreno pokajanje, naime, isključuje uvjetovanje kajanja. Nema tu ‘ali’.

A na koji se korektan način ispričati? Iskrena isprika jednostavno je priznanje pogreške koju smo počinili i molba da se naše iskreno kajanje prihvati. Zapravo tražimo – oprost. Slično ćemo se ponijeti i u situacijama kad se javno ispričavamo za neki propust u poslovanju (kao osoba, ali i na korporativnoj razini). Isprika tada može ne samo korigirati loš potez, već i omogućiti osvajanje dodatnih bodova kod partnera, publike ili potrošača.

Priznanje pogreške, iskreno kajanje i molba da se naša isprika prihvati predstavljaju i trenutak kad od negativne situacije i sukoba stvaramo priliku za rast odnosa. Oprost koji slijedi u takvim uvjetima oslobađa obje strane. I onu koja se ispričava i onu koja ispriku prihvata. Neki ljudi duboko u sebi nose davne uvrede zbog kojih i danas pate. Ili im isprika dolazi s godinama zakašnjenja, pa im i ne znači mnogo. Iskrene isprike i oprosta, kao i ponižnosti koju izražavamo kajanjem često u našem društvu nedostaje. A bez toga nema rasta i razvoja, niti povjerenja i etičkog ponašanja.