Poslovni rezultati Della za prvih šest mjeseci bili su otužni, novi još nisu objavljeni, a kontrola Američke komisije za vrijednosne papire (SEC), zbog načina na koji se knjigovodstveno vode prihodi, dodatno je poljuljala položaj kompanije na tržištu.
Vrijednost bogatstva američkog biznismena Michaela S. Della, četrdesetjednogodišnjeg osnivača američke informatičke kompanije Dell Computer Corp., posljednjih se mjeseci nešto umanjila, kako je pala tržišna vrijednost dionica te kompanije. Samo u ovoj godini dionica Dell Computer Corp. izgubila je više od 20 posto vrijednosti, a što se odrazilo i na 9,4 milijuna dioničkih opcija kojima raspolaže Michael S. Dell. No, to ipak nije znatnije ugrozilo njegovo imovno stanje, pa je on još među najbogatijim Amerikancima. Njegovo današnje bogatstvo više nije isključivo vezano uz kompaniju Dell, u kojoj ima oko 10 posto vlasničkog udjela. Dvije trećine njegove neto vrijednosti nosi njegova investicijska tvrtka MSD Capital, koja ulaže u nekretnine, restorane i razne druge investicijske projekte. Prema ovogodišnjoj Forbesovoj listi, Michael S. Dell na devetom je mjestu s bogatstvom procijenjenim na 15,5 milijardi američkih dolara.
Michael S. Dell jedan je od wunderkinda informatičke industrije koji je svoje bogatstvo zaradio sam. Iako je započeo studij na Teksaškom sveučilištu, nikad nije dogurao do fakultetske diplome. Prva računala počeo je prodavati iz studentskog doma 1984. godine, a kako je posao rastao, odustao je od studija i osnovao kompaniju. Ideja vodila bila mu je smanjiti broj posrednika te time minimalizirati troškove, a tom je filozofijom stvorio jednog od najvećih proizvođača osobnih računala na svijetu.
Dell je u mladosti bio vrlo kreativan i dosjetljiv te je razmišljao nekonvencionalno, ‘outside the box’, što je moralo rezultirati i poslovnim uspjehom. Već u dobi od 16 godina raznosio je novine te nastojao pridobiti što više čitatelja. Dosjetio se da broj novih pretplatnika može povećati tako da u lokalnom registru pronađe popis novodoseljenih i novovjenčanih parova, pa je među njima tražio nove kupce. Svojom je dosjetljivošću zaradio prvi 18 tisuća dolara, za što je kupio prvi automobil, bijeli BMW.
Do 1983. godine mladi je Michael shvatio da svako osobno računalo ima Microsoft softver i Intelov procesor. Sastavljajući takve PC-je i prodajući ih direktno kupcima, posredničku je maržu zadržavao za sebe, a grandiozna mu je ambicija bila konkurirati IBM-u.
Kompanija je u kolovozu ove godine s tržišta morala povući 4,1 milijun baterija za laptop računala jer su se pokazale opasnima i samozapaljivima. Konkurenti ga u početku nisu ozbiljno shvaćali, ali nakon nekoliko godina, 1993. i IBM i Compaq ponudili su tržištu jeftinije linije računala, dizajnirane tako da konkuriraju upravo Dellu. Usprkos povećanju tržišnog udjela, konkurenti nisu željeli vjerovati da će Dellov model jeftinog sklapanja računala djelovati i u segmentu prijenosnih računala (laptopa) i servera, a što se poslije pokazalo kao velika pogreška. Dell je bio odlučio pokrenuti cjenovni rat u svim segmentima i prodavati kvalitetnija računala za nižu cijenu, sa što manje posrednika i njihovih marži.
No, ta je filozofija bila tek uvod u Michaelov najveći uspjeh i inovaciju – korištenje e-trgovine. On se e-businessom počeo baviti mnogo prije nego je to postalo jako cool. Dell je bio vizionar koji je znao iskoristiti internet da bi dodatno uklonio posrednike i snizio cijene. Rezultat je bio da je prodavao računala u vrijednosti od čak 50 milijuna američkih dolara – na dan! Dellova je kompanija prva svoja računala nudila putem weba, a njegov prvi web site 1994. godine nudio je tek osnovnu informaciju o proizvodima i cijenu. Ubrzo se web preobrazio u snažan prodajni stroj za masovno tržište – savršeni produžetak direktnih prodaja, bez posredništva. Do 1999. godine Dell je imao najveću prodaju putem interneta, premašivši Amazon, eBay i Yahoo zajedno.
No, posljednjih godina situacija na tržištu postala je sve složenija. Prodaja računala se usporava, a i konkurenti postaju sve agresivnije. Stupu rasta od 20-ak posto, dok je ukupna stopa rasta kompanije najviše do pet posto. Dell se zato nastoji prestati baviti osnovnim popravcima osobnih računala i probiti se na tržište održavanja informatičkih sustava velikih tvrtki, što je mnogo profitabilnije posao.
Posljednjih godina dana kompanija, osim sve oštrije konkurencije, bilježi i niz neuspjeha, pa čak i skandalu. Osim zbog velikih vrućina, Michaelu je ovog ljeta u njegovoj teksaškoj središnjici bilo iznimno vruće i iz drugih razloga. Kompanija je u kolovozu s tržišta morala povući 4,1 milijun baterija za laptop računala, jer su se pokazale opasnima i samozapaljivima. Nakon što je snimka zapaljenog laptopa internetom obišla svijet, to je postao vrhunac katastrofe. Nisu pomogle niti stalne pritužbe korisnika na kvalitetu proizvoda te na katastrofalnu podršku korisnicima. Internetski forumi preplavljeni su negativnim komentarima o kompaniji i preporukama da se radije kupe proizvodi konkurent. Velik broj pozivnih centara za korisnike je, radi smanjenja troškova, izmješten iz Amerike, što izaziva probleme u komunikaciji na engleskom jeziku i posebno irritira američke korisnike. Tvrtka je dodatno snizila cijene osobnih računala, što se odrazilo na kvalitetu, a odustalo se i od filozofije da se u računala ugrađuju samo Intelovi procesori.
Pokušaji ulaska na ostala tržišta elektronike osim računala bili su neuspješni. Sve je to utjecalo na pogoršanje rezultata kompanije posljednjih mjeseci. Poslovni rezultati za prvi četiri mjeseca bili su otužni, a činjenica da je sredinom studenog započela kontrola Američke komisije za vrijednosne papire (SEC) radi provjere načina knjigovodstvenog vodenja prihoda, također nije pridonijela dobroj imidžu i uspjehu tvrtke.
Usprkos nagomilanim problemima, Michael S. Dell i dalje je lojalan svojoj početnoj ideji ultra efikasne nabave dijelova te direktnih prodaja kupcima, sa što manje posredničkih marži. Tehnokratski način vodenja prouzročio je negativni feedback i njegovih zaposlenika. Brojni isfrustrirani zaposlenici počinju mijenjati poslodavca.
Najveći problem kompanije u ovim teškim vremenima jest, smatraju analitičari, osobna nefleksibilnost Michaela S. Della, koji ‘uporno tupi svoje’. U kriznim vremenima menadžment kompanije mora biti inovativan i kreativan kako bi iznašao rješenje za izlazak iz problema, što Dell više definitivno nije. Njegov je poslovno razmišljanje svedeno samo na izvršni segment i rezanje troškova, što je bilo sasvim dovoljno posljednjih 20 godina, ali sada tome više nije tako. Analitičari ocjenjuju da će kompanija u ovoj godini ostvariti oko 900 milijuna dolara manje dobiti nego u 2005. s obzirom na to da je snizila cijene računala kako bi zadržala svoj tržišni udjel, koji je u drugom ovogodišnjem kvartalu iznosio 19,2 posto. Profitne margin kompanije zato su smanjenje s 8,7 na oko tek četiri posto.