Nekadašnji Tehnikin stipendist, Filipec je u Tehnici 32 godine, od čega 16 na čelnoj poziciji, pa se tu tvrtku danas u pravilu povezuje s njegovim likom.
S njim se nije lako dogovoriti, ali kad se uspjete dogovoriti, to je to, rekao je o Filipu Filipecu jedan poznatitelj njegovog lika i djela. Dugogodišnji prvi čovjek Tehnike slovi kao čovjek od riječi. Često beskompromisni, vrlo oštar, ali neosporno majstor svog zanata. U vrtlogu promjena i problema koji su zadesili hrvatsko gospodarstvo, a posebno građevinarstvo, nestale su, ili barem izgubile staru slavu, brojne tvrtke koje su bile i mnogo veće od Tehnike.
Tehnika je taj put prošla prilično bezbolno, prije svega zahvaljujući viziji glavnog direktora, kojem je Croma ove godine dodijelila nagradu za najboljeg menadžera velikih poduzeća.
- On je među prvima shvatio što znači moderni menadžment i kako se postaviti prema nesmiljenim zahtjevima tržišne ekonomije – kažu njegovi poznanici.
Filipec je u Tehnici 32 godine, od čega 16 godina na čelnoj poziciji, pa se tu tvrtku danas u pravilu povezuje s njegovim likom. Tijekom studija na Fakultetu graditeljskih znanosti Filipec je bio Tehnikin stipendist, a odmah nakon fakulteta zaposlio se u Projektnom zavodu te tvrtke. Zahvaljujući tome što je tadašnje okruženje u Tehnici, iako je današnji kapitalističko-kompetitivni duh bio društvena nepoznanica, prepoznalo perspektivnoga mladog inženjera, Filipec je brzo napredovao. Uz rad ‘na terenu’ nastavio se i stručno usavršavati, pa na istom fakultetu 1987. stječe naziv magistra znanosti. U Tehnici su mu se ubrzo počeli povjeravati najsluženiji projekti, a zanat je ‘izvan svog dvorišta’ ispekao tijekom dvije godine projektantskog rada u tada vodećoj njemačkoj građevinskoj tvrtki Philip Holzmann iz Frankfurta.
Jedan od njegovih najvećih menadžerskih uspjeha vezan je uz početak karijere na vodećoj poziciji i povratak iz Frankfurta početkom 1990. godine. Netom postavljenog direktora Tehnike dočekalo je dvije tisuće štrajkaša. Vatreno krštenje Filipec je riješio svojim poznatim čvrstim stavom i elokventnošću. Otada se više nije dogodio nijedan štrajk u Tehnici, a crveni megafon kojim se tada poslužio i danas mu stoji u uredu. Istim pristupom Filipec se služi u poslovnim pregovorima. Vrlo je britak i razgovori s njim ne traju dulje od 15 minuta, kaže jedan građevinski poduzetnik. Mnogi smatraju da mu je njegova pojava, suvereno vladanje problematikom i to što se uvijek zna postaviti u pregovorima donijelo mnogo poslova.
Pod Filipecovom palicom ranih se devedesetih krenulo u restrukturiranje tvrtke iznutra – stvoren je jak inženjeri i projektiranje, dok je ‘šljakerski’ dio posla prepušten kooperantima. U vodenju i razvoju tvrtke oslanjao se najviše na menadžerski tim koji se isprofirirao unutar tvrtke i kapital koji su osiguravale banke, prije svega Zagrebačka banka, koja je dio plasmana pretvorila u dionice. Za razliku od većine građevinar, karakterizira ga nesklonost poslovanju s državom. Uspio je odoljeti raznim ministarskim ponudama potvrđujući tezu da u njegovom slučaju nikad nije dosta opreznosti i ozbiljnosti.