Stanje društvene svijesti trenutačno je takvo da nepoštenje, tipa prijevare ili korupcije, birači doživljavaju kao prateći dio politike.
Može se vjerovati ili ne vjerovati Ivanu Drmiću kada kaže da je Ivo Sanader dvaput lažirao unutarstranačke izbore. Ali pred tvrdnjama Sanaderovih suradnika, koji iskazuju lojalnost izričito tvrdeći da lažanja nije bilo, sâm bi otac logike gospodin Aristotel glatko kapitalirao. Kako oni uopće mogu znati da namještanja rezultata nije bilo? No u političkoj logici ta prizemna logička pravila ne vrijede. Dok gorljivo brane premijera, poručujući da nije lažirao izbore, Sanaderovi stranački vojnici samo potvrđuju u kojoj je mjeri on ovladao strankom, podrezavši svaku individualnost i spustivši je na razinu stranačkog monolita. To može biti neugodno pa i ponižavajuće za neke HDZ-ovce, koji su dosad ipak bili politički prepoznatljivi, no je li to i nešto zbog čega bi birači Sanadera bili spremni kazniti na izborima? Takvo što nije vjerojatno. Osobito nije sve dok je na drugoj strani političkog spektra druga konstanta hrvatske politike – Ivica Račan. Dok Glavašev pritvor i štrajk gladu mogu biti neugodni za Sanadera u predizbornoj godini, afera u vezi s navodnim lažiranjem izbora, kojom je Glavaš prokazao i samoga sebe kao suučesnika u stranačkoj izbornoj kralji, u percepciji birača samo je potvrda dojma o prljavosti politike i naknadom ‘poštenju’. Na otvaranju takvih afera, izvjesno je, nitko neće izvući osobit izborni profit.
Zapravo usredotoči li se predizborno pozicioniranje stranaka na prokazivanje nepoštenja Vlade, odnosno premijera, od strane opozicije i na davanje sitnih životnih ustupaka različitim kategorijama birača, od strane pozicije – Sanaderu to osigurava prednost. Koje je to nepoštenje, koji kriminal, kojim bi moralistička struja predvođena Ivicom Račanom, s najgorljivijom glasnogovornicom moralista Željkom Antunović mogla ozbiljno našteti Ivi Sanaderu i njegovu HDZ-u? Stanje društvene svijesti trenutačno je naprosto takvo da nepoštenje tipa prijevare ili korupcije birači prije doživljavaju kao prateći dio politike, u kojem svi sudjeluju skladno svojim mogućnostima i sposobnostima, pri čemu neke manje vješte povremeno otkriju. Uz to, svaka stranka ima neke svoje snalažljive ljude, što joj se odmah može vratiti.