Skijanje

Većina od 60-ak skijaških klubova koji nude uslugu podučavanja skijanja trenutačno je u potrazi za učiteljima skijanja. Optrlike 800 prijavljenih voditelja i učitelja skijanja pri Hrvatskom zboru učitelja i trenera skijanja (HZUTS), koji izdaje domaće i međunarodne licencije, ne može svake godine pokriti potrebu 200 tisuća skijaša koji tijekom školskih praznika žele naučiti skijati još jednog člana obitelji. Iako bi se prema tim podacima moglo zaključiti da učitelji skijanja itekako dobro zaraduju, riječ je o tek pristojnoj zaradi tijekom udarna dva tjedna početkom siječnja. Tada voditelji i učitelji pokušavaju mimo škole ili skijaškoga kluba, u kojima zaraduju oko 200 eura na tjedan, privući što više individualnih kandidata za privatne treninge, koje naplaćuju najmanje 150 kuna po satu. Međutim, većina zapravo priželjkuje da im netko besplatno plati skijanje u inozemstvu i da još pritom zarade dnevnicu, a do takvih poslova najčešće dolaze uz pomoć putničkih agencija koje nude paket-aranžmane s učiteljima skijanja.

No zato skijaški klubovi i škole mogu u dva mjeseca zaraditi i do 400 tisuća kuna, ne računajući troškove. Žuti mačak i Horvat turizam imaju i do 40-ak učitelja, ali u stvarnosti ih na sljemenskim stazama u sezoni radi 10-ak. Dobar posao za učitelje traje dva tjedna. Malo učitelja radi cijelu godinu, ali njih 50-ak uspije tijekom cijele godine na skijalištima u Novom Zelandu, SAD-u i Austriji zaraditi pristojan novac i još su k tome prema kvaliteti skijanja i podučavanja vrlo poznati u svijetu. Onaj tko se u svom poslu dokazao, može raditi cijelu godinu i zaraditi i do 500 eura na tjedan – tvrdi Dag Modrić, predsjednik HZUTS-a. Dodao je da je prema Zakonu o sportu učitelj skijanja zanimanje koje se upisuje u radnu knjižicu i da su uvedene stroge mjere kontrole na terenima u Hrvatskoj i inozemstvu. Za učitelje i voditelje svake se tri godine održavaju seminari tijekom kojih se produljuju i izdaju licencije. Dok je u Hrvatskoj minimalna satnica za oko 250 demonstratora s međunarodnom licencijom približno 20 eura po satu, u inozemstvu njihov sat stoji 50-ak eura. Škole skijanja radi velike potražnje za učiteljima često uzimaju i pripravnikove, koje mogu manje platiti, stoga su uglavnom učitelji krivi ako rade za manju cijenu od propisane jer sami sebi spuštaju cijenu. Mnogi učitelji smatraju da je Zbor izdao licenciju mnogima koji je nisu zaslužili, koji nemaju primjereno znanje i kojima se zapravo ne da raditi. Većina su učitelja bivši studenti Kineziološkog fakulteta koji su učili metodiku rada i podučavanja, no ima i skijaša koji kvalitetno skijaju, ali ne znaju prave metode i nemaju strpljenja podučavati djecu.

<p- Na mjesto predsjednika Zbora došao sam prije dvije godine i ne odgovaram za prethodno izdane licencije, nego za sljedeću skupinu kandidata kojima će se izdavati licencije prema strožim kriterijima. Nekada je ISIA bila formalnost, a danas postoji petodnevna poduka i ispitna komisija, koja je prošle sezone od 70 zahtjeva kandidata odobrila samo osam licencija – dodaje Modrić.

Ove je godine Park prirode Medvednica prvi put kontaktirao HZUTS da provjeri tko će od učitelja skijanja ove godine raditi na Sljemenu jer se prošle godine ustanovilo da 70 posto tih ‘učitelja’ nije imalo licenciju, a od 80 registriranih članova Zbora njih čak 382 ima licenciju koja ne vrijedi.

Zbog plaćanja doprinosa i PDV-a, što bi stvorilo teškoće pri angažmanu učitelja skijanja, naše putničke agencije često plaćaju domaće učitelje skijanja, a učitelje skijanja preko austrijskih i talijanskih skijaških škola ili gotovinom, na ruke. Osim plaćanja honorara, učitelji skijanja najčešće preko agencija pristaju na besplatni skijaški aranžman pa dodatno u inozemstvu pokušavaju zaraditi na privatnim satima da bi uštedjeli približno 300 eura na tjedan.

Tijekom zimskih praznika imamo više od 100 upita na tjedan, a skijanje se većinom podučava prva dva tjedna siječnja, što je vrlo nezahvalno i zahtjevno – smatra učitelj sportske škole skijanja Medveščak Nino Ružička, ujedno vlasnik privatne škole Zlatni medvjed. Tvrdi da je razlika između privatne i javne škole u cijeni i individualnom pristupu svakom kandidatu, zbog čega se roditelji nerijetko odlučuju uplatiti djeci privatne sate skijanja jer u kraće vrijeme mogu svladati vještinu. Cijena petodnevne škole na Sljemenu s toplim obrokom i prijevozom stoji približno 1.100 kuna, a privatna škola koja traje tri dana po dva sata na dan naplaćuje se 900 kuna, s tim da cijeli iznos, a pogotovo ako su u skupini tri kandidata, ide učitelju, dok u prvom slučaju 80 posto zarade dobije agencija.

S obzirom na to da im zarada ovisi jedino o količini snijega, učitelji skijanja za ostatak godine najčešće imaju alternativna rješenja, poput podučavanja ronjenja ili daskanja, ili, pak, rade u hotelima diljem svijeta kao animatori. Skijaški klubovi i škole također imaju registrirano nekoliko djelatnosti, poput ronjenja, daskanja i ronjenja ili pak, prodaju aranžmane kao turistička agencija. Tako su, među ostalim, i izravna konkurencija putničkim agencijama.

Bez obzira na to što je učitelj skijanja zanimanje, u praksi je to ipak sezonski posao tijekom kojeg izgubim mnogo živaca i novca. U inozemstvu, najčešće na Kronplazu, koji je najpopularnije skijalište među Hrvatima, plaćeni su mi troškovi smještaja i hrane i samo zato podučavam skijanje. No, u inozemstvu su i veći troškovi, a zna se da skijanje, osim što pruža zadovoljstvo, jamči i dobru zabavu s kolegama. U zvanje učitelja skijanja uložila sam približno tri tisuće eura i stalno moram ulagati u opremu i izobrazbu, a to ne mogu pokriti sezonskim poslom, stoga ljeti radim kao instruktorica ronjenja – time se mnogo više zaradi, ali su i troškovi veći – ispričala nam je mlada učiteljica skijanja koja je željela ostati anonimna jer uskoro odustaje od podučavanja skijanja; dosta joj je, kaže, ‘štundanja’, kako se interno, u žargonu učitelja skijanja, zove lov na privatne sate i individualne kandidate.