Akvizicije

Kako jednostavnije ući na tržište, monopolizirati ga i potom zatvoriti proizvodnju na školski je način pokazao francuski Lesaffre. Taj je vodeći svjetski proizvođač kvasca nedavnim zatvaranjem pogona u Koprivnici, koji je 2001. kupio od Podravke, potvrdio tadašnje bojazni da kupnjom dotadašnjeg lokalnog konkurenta i onemogućavanjem ulaska globalnoga konkurenta, kanadskog Lallamanda, na hrvatsko tržište, u biti ne planira ozbiljno ulagati u proizvodnju, nego zatvara tržište za sebe.

Kao razlog zatvaranja pogona Zdravko Cota iz Kvasca d.o.o., navodi neprofitabilnu proizvodnju glavnog proizvoda, alkoholnog kvasca specijalno namijenjenog tržištu SAD-a koji čini više od 65 posto proizvodnje specijalnih kvasaca, a koji, kaže Cota, kvalitetom ne odgovara zahtjevima tog tržišta jer mu nakon deset dana iznenađenje počinje padati aktivnost što je uzrokovalo velike financijske gubitke. Na pitanje kako je moguće da se taj problem počeo pojavljivati nakon nekoliko godina uspješne proizvodnje i kako svjetski lider u proizvodnji kvasca ne može stabilizirati i održati kvalitetu svog proizvoda Cota kaže da ne znaju niti oni. Naime, kao što kaže, provedena su sva potrebna ispitivanja i nije pronadeno objašnjenje zašto se to događa.

• Apsurdno je da globalni lider u proizvodnji kvasca u jednoj tvornici u svom sustavu ne može osigurati zadovoljavajuću kvalitetu i dignutv tvornicu na profitabilnu razinu – smatra koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić.

Oni koji smatraju da je Lesaffre Podravkinu tvornicu kvasca kupio s namjerom da je nakon određenog vremena zatvori argument pronalaze i u tome što tijekom pet godina nisu ulagželi u pročišćavanje otpadnih voda, iako je tvornica kvasca jedan od najvećih zagađivača. Cota kao protuargument navodi to da su poštovali sve zakonske propise i plaćali naknade Hrvatskim vodama jer su imali njihovu vodopravnu dozvolu. No ta ista dozvola, tvrde upućeni, tolerira tri do pet puta veće zagađenje od onoga koje u okoliš izlazi nakon pročišćavanja. Iako Cota ističe da najavljeni puštanje u rad koprivničkog biopročišćivača otpadnih voda i najavljeni znatno povećanje naknade nisu razlozi (ili povodi) zatvaranja tvornice, taj argument ima osnove.

Kvasac, naime, nije sudjelovao u sufinanciranju gradskog pročišćivača pa bi mu povećana naknada bila veliki teret na troškovnoj strani. S druge strane, Cota tvrdi da službeni poziv za sufinanciranje kao niti službenu najavu poskupljenja naknade za pročišćavanje otpadnih voda nikada nije dobio. Također, ističe da su se ugovorom obvezali radnike zadržati tri, a ne pet godina te da ne stoji teza kako su odlučili zatvoriti pogon odmah nakon isteka tog roka. Nekretnina u Koprivnici je na prodaju, a kao što ističe Cota, u pregovorim su s jednim ponuđačem koji bi zajedno s pogonom preuzeo i 20-ak zaposlenika.

Kako god bilo, Lesaffre se povlači, 67 radnika zasad ostaje bez posla, a Hrvatska s jednom tvornicom svježeg kvasca. Lesaffre je, naime, 2001., putem svoje prve tvrtke Kvasac iz Prigorja Brdovečkog, koju je prethodno kupio od Plive, neočekivano preuzeo i koprivničku tvornicu te zavlađao domaćim tržištem proizvodnje i uvoza svježega i suhoga kvasca (od Podravke nisu kupili brand, poznati Di-go kvasac, recepture i know-how, nego samo nekretnine i opremu). Doduše, u tome ga je pokušala spriječiti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je 2002. izdala rješenje kojim poništava kupoprodajni ugovor između Podravke i Kvasca zbog monopolizacije tog tržišta, ali tadašnja je Vlada na Podravkinu traženje intervenirala i poništila odluku AZTN-a.

Podravka je u tom slučaju štitila svoje interese jer se, iako je u posljednji čas i grubo kršći dobre poslovne običaje odustala od pregovora s Lallemandom, izborila za bolju ponudu. No taj je presedan pokazao štetnost primjene čl. 266. Zakona o općem upravnom postupku kojim Vladi daje pravo izvanrednog uklanjanja odluka regulatornih tijela. Ta će se mogućnost, saznajemo, izričito isključiti u procesu pregovora s EU u Poglavlju zaštite tržišnog natjecanja.