Home / Biznis i politika / Kakav je PR u Hrvatskoj?

Kakav je PR u Hrvatskoj?

Odnos medija i PR je svakodnevno, ispreplićen i uzajamno prožima. Odnos s javnošću postaje nužan sastavni dio ukupne komunikacije i otvaraju nove dijaloge u društvu.

Uz pojam PR vezano je, međutim, i podosta nepovoljnih konotacija poput prijevara, lukavstava, ekshibicionizma, manipulacije i drugih elemenata privlačenja pozornosti.

Stoga je za razumijevanje odnosa s javnošću potrebno mnogo više od puke informacije: vjerojatnost, komunikativnost, sposobnost djelovanja u kriznim situacijama.

Pitanja za anketu

  • Predstavnicima PR-agencija uputili smo sljedeća pitanja: što smatrate najvažnijim u međusobnim odnosima s medijima? Preferirate li odnos prema redakciji ili pojedincu? Što smatrate najvažnijim elementima političke PR kampanje? Kakva su vaša iskustva u radu s političkim strankama?

  • Predstavnike gospodarstva pitali smo: u kojoj mjeri koristite PR kao kanal komuniciranja?

  • Predstavnici političkih stranaka odgovaraju na pitanja: hoćete li koristiti neku PR-agenciju u predizbornom razdoblju? Kakve ciljeve pritom postavljate? Što su kriteriji za mjerenje učinkovitosti same kampanje?

  • Predstavnici medija trebali su odgovoriti na pitanja: u kojoj su mjeri s novinarskog stajališta vjerodostojna priopćenja za medije koja dolaze iz gospodarskih subjekata? Što predlažete za poboljšanje odnosa na relaciji mediji – PR? Nažalost, političke stranke i mediji nisu iskoristili ovu šansu.

Premisa

Rad s medijima nije vatrogasni zadatak

Odnosi ljudi iz medija i onih iz PR-a mogu biti kvalitetni samo ako počivaju na uzajamnom uvažavanju i razumijevanju zakonitosti obiju struka.

U većim hrvatskim kompanijama i dijelu javnog sektora odnosi s javnošću i kod nas su u posljednjih nekoliko godina odredili svoju ulogu u tržišnom komuniciranju te u struci prije svega prevladava trend podizanja razine profesionalizma, a nakon toga, što je i povezano, donekle manji rast važnosti PR-a u tržišnom komuniciranju.

Najveći dio top i srednjeg menadžmenta u većim hrvatskim kompanijama kao i vođi ljudi javnog sektora sada, naime, odnose s javnošću sve više smatraju važnom komponentom svojih ukupnih komunikacija, a u pojedinim slučajevima i prevladavajućom u odnosu na ostale aspekte tržišnog komuniciranja. Kako praktičari ulažu u sebe i podizanje opće razine profesionalnosti u cijeloj struci, polako se razbijaju predrasude i liječe dječje bolesti kojima je hrvatski PR bio obilježen šest ili sedam godina unatrag.

Sustavna suradnja s medijima

Velik prostor za poboljšanje uloge PR-a u tržišnom komuniciranju i dalje postoji kod srednjih i manjih kompanija te u tijelima državne uprave i lokalne samouprave, gdje se revolucija i profesionalizacija PR-a, kroz koju je prošao vrh profitnog sektora, tek treba dogoditi.

Iz perspektive odnosa s javnošću najvažnijim smatram ispravno pozicioniranje odnosa s medijima, kao jednog od područja rada kojima se PR bavi, ali koje bez kvalitetno postavljenih odnosa s klijentima, zaposlenicima, dioničarima, zajednicom itd. nipošto ne može polučiti dobre rezultate kojima svi težimo. Rad s medijima nikako ne bi smio biti vatrogasni zadatak, niti se PR može uspješno baviti time da u sklopu rada s medijima rješava eventualne probleme organizacije u odnosu s javnošću, što se još često u praksi očekuje ili traži od PR-a.

Još dosta predrasuda

Međusobni odnosi ljudi iz medija i ljudi iz odnosa s javnošću, upravo kao i većina drugih poslovnih odnosa, mogu biti kvalitetni samo ako počivaju na uvažavanju, obostranom razumijevanju posla i zakonitosti obiju struka, otvorenosti, kredibilnosti i reciprocitetu, pri čemu su jasni poslovna pozicija i interes obiju strana. U praksi se, pak, baš kao i u nekim drugim odnosima, često susrećemo s predrasudama, nedovoljnim poznavanjem pravila struke s obiju strana i s nedovoljnim međusobnim uvažavanjem.

Jedini način da se na obostrano zadovoljstvo ta situacija poboljša jest razvijanje kvalitetnih poslovnih veza i odnosa i među pojedincima s obiju strana koje se tim poslovima bave kao i s redakcijama, u kojem je slučaju već na djelu upravljanje ugledom, a nije riječ o odnosu s medijima u klasičnom smislu.