Ekonomalije

Šteta što ovoj Vladi mandat ne traje još koju godinu. U lutanju od jednog do drugog prioriteta (znanje, regije…) valjda bi jednom naletjela i na jedini doista važan prioritet – izvoz.

‘Proračun je uvijek zrcalo’ političkih ciljeva, odraz strategije svake vlade… Ovaj proračun jasno odražava smjer u kojem se krećemo. On potvrđuje da nastavljamo graditi zemlju jakih, povezanih županija koje gospodarski rastu, zajedničkim snagama i uz potporu države’, navod je iz upravo izašle knjižice kojom Vlada širokom pokušava objasniti proračun za 2007. godinu. Da je Sanaderova Vlada ostala na uobičajenim općim mjestima, poruke bi se još nekako mogle i zanemariti. Iznenadno izvlačenje ‘ravnomjernijeg razvoja Hrvatske’, kao glavne poruke novog proračuna, međutim, još je jedan dokaz da ova Vlada, uz to što nema suvislu ekonomsku strategiju razvoja, i onu koju ima svake godine upućuje u drugome smjeru.

Nevjerojatno je da premijer Ivo Sanader, koji na političkom području pokazuje dosta veliku konzistentnost (ulazak u EU), toliko luta na polju ekonomije.

Iako se ne može opravdati, možda se može razumjeti da udarce, koje od dijela biračkog tijela dobiva zbog svojih političkih stava, Sanader pokušava ublažiti neprincipijelnim ustupcima u makroekonomiji.

Šteta što ovoj Vladi mandat ne traje još koju godinu. U šetnjama od jednog do drugog prioriteta (lani znanje, danas regionalni razvoj…) valjda bi jednom naletjela i na jedini doista važan, a nikad izabrani prioritet – izvoz. Pa bi barem jedan proračun bio makar malo obojen izvoznim strategijom.

Rast iznad 5 posto, na što u ovom broju upozorava i Anand K. Seth, odlazeći predstavnik Svjetske banke u Hrvatskoj, morao bi porasti na oko 7 posto godišnje. A to je moguće jedino izvozom.

Kolike su hrvatske izvozne prilike, a izvoznici ih bez državne pomoći ne mogu sami iskoristiti, uvjerio sam se prošlog vikenda za posjeta Alžiru koji je organizirala zagrebačka Ingra. Alžir se politički stabilizirao, visoke cijene nafte i plina učinile su od te zemlje velikog investitora. U sljedećih pet godina na investicije će se utrošiti 150 milijardi dolara! Na taj su se mamac u tu zemlju slile tvrtke iz svih strana svijeta. Od Amerikanaca, Francuza i Talijana do Kineza i Japanaca. Svim njihovim vlade ‘pušu u leđa’. A čelni ljudi Ingre morali su uložiti gome napore ne bi li potaknuli otvaranje hrvatskog veleposlanstva u Alžiru. To je prijeko potrebno žele li ostvariti plan od 200 milijuna eura ugovorenih poslova do 2010. godine.

Mogli bi i više, ali u Hrvatskoj Ingra ne uspijeva pronaći partnere spremne raditi u Alžiru. Dok se Hrvatska zadužuje i tim novcem gradi ceste i stanove kod kuće, tvrtkama se ne da ići u inozemstvo.

Koliki su potencijali hrvatskih tvrtki vani potvrđuje i inovativnost Ingrina tima kad je riječ o marinama. Pripremaju gradnju desetak marina na južnom Jadranu, pa kako dobro znaju da u Alžiru još nema ni jedne – zato su pozvali starog ‘vuka’ Veljka Barbije- rija da s mladim suradnicima ‘proda’ Alžircima hrvatsko znanje. Upalilo je otprve. Ne samo što su državna ministarstva izuzetno za interesirana nego su i tamošnji privatni poslovni magnati zatražili kontakte s Ingrom. To je bio i glavni povod da je jedan od najvećih alžirskih biznismena Djillali Mehri u svojoj prekrasnoj saharoskoj rezidenciji ugostio pun avion gostiju iz Hrvatske.

Takvih izvoznih prilika za Hrvatsku ima napretek. Ima i ljudi koji poznaju tržišta. Oni će svojom upornošću napraviti koliko mogu. Da bi se prilike, međutim, maksimalno iskoristile, Vlada bi konačno morala za svoj dugoročni iskreni prioritet izabrati – izvoz. Jest da postoji ‘radna grupa’ koja priprema tzv. izvoznu ofenzivu, ali s obzirom na njezin sastav bojim se da neće biti hrabrosti za radikalne, ali nužne prijedloge.