Home / Tvrtke i tržišta / Četiri scenarija razlaza

Četiri scenarija razlaza

Npr. ako nakon uspješno završene razvojne faze kompanije, izlaska na strana tržišta, ostvarivanja neke dugoročne strategije ili poslovnog procesa kompanija ima potrebu za drugim profilom specijaliziranog menadžera, koji bi joj mogao ponuditi neke druge vrijednosti, a s druge strane, odlazak iz kompanije za tog menadžera predstavlja izazov u karijeri, pogotovo ako je otpreman s velikom otpreminom i ako i on smatra da je njegov posao u kompaniji završen. Takve su situacije, naravno, rijetke.

Situacija kada menadžer nije kvalitetno obavljao svoje zadatke, nije uspio stvoriti dodatnu vrijednost za dioničare itd. Kompanija ga se odlučila odreći, a istodobno za njim ne postoji pretjerani interes na tržištu te on smatra da odlazi neobavljenoj posla ili se za njim širi loš glas.

Kad direktor napusti kompaniju u odlučnom trenutku ne završivši vlastite poslovne planove ili je ostao pred velikim izazovima. On sam pronađe bolji posao, prijeđe konkurenciju i na višoj razini počne zadovoljavati svoje profesionalne interese, a osim toga počne širiti povjerljive informacije i loše glasine o bivšoj kompaniji.

Situacija kad od rastanka menadžera i kompanije nitko ne profitira. Npr. menadžer ode zbog osobnoga konflikta s vlasnikom ili drugim menadžerima, kompanija ostane bez ključnog čovjeka kojega ne može brzo nadomjestiti, što može uzrokovati pad poslovnih rezultata. Osim toga, u vezi njegovog odlaska stvori se medijska priča koja uništava dobro ime kompanije i profesionalni imidž dotičnog menadžera.

Trgovačkim društvima, opoziv predsjednika ili člana uprave nije samo stvar slobodne pročjene već postoje i neki zakonski razlozi. Važnim razlogom smatra se gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglašavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, izuzev ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je, prema ZTD-u, valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom, a opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora koji su oni sklopili s društvom. S druge strane, kad je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću, razlog za smjenu menadžera uopće ne mora biti obrazložen, a može biti i maksimalno banalan. Na primjer, tog se dana vozite s vlasnikom poduzeća u dizalu, a njemu se ne sviđa kako ste odjeli. Zato je, ističu stručnjaci, uputno da se u menadžerskim ugovorima što detaljnije specifičiraju razlozi raskida ugovora koji nisu obuhvaćeni zakonskim definicijama, a mogu biti važni iz perspektive organizacijske kulture i načela poslovne politike konkretnog poduzeća. Važnije je od otpremnine, slažu se mnogi, pitanje kako ocijeniti rad menadžera i urediti detaljno odnose tijekom karijere kako bi benefit za menadžere rastao kao što raste vrijednost kompanije.

U dvije trećine menadžerskih ugovora u Hrvatskoj ipak se koristi klauzula o zabrani konkurencije, koja se obično proteže na godinu od odlaska menadžera, uz odgovarajuću kompenzaciju koju za to vrijeme dobiva. Naime, nakon raskida ugovora, menadžeri su najkorisniji upravo konkurenciji. Da takvu klauzulu nema u menadžerskom ugovoru, Dragan Munjiza bi se, primjerice, sada vjerojatno premišljao između ponuda Mercatora, Bille ili Interspara. Menadžeri se, s druge strane, nastoje osigurati raznim ‘zlatnim’ klauzulama, koje bi trebale uspostaviti svojevrsnu ravnotežu između odlaska s dotadašnje funkcije i odgovarajuće kompenzacije. Tu posebno dolazi do izražaja vještina menadžera da pri sklapanju ugovora uvrsti klauzule zbog kojih bi u slučaju ‘neopravdanog’ otkaza vlasnika to trebalo barem financijski boljeti.

Kad dođe do razlaza i prestane poslovni odnos, moguća su četiri scenarija – svi gube, svi dobivaju ili jedan gubi, a drugi dobiva.

U našem okružju prevladava strategija win-lose, ali u sjeni je često lose-lose situacija. Naime, ono što se čini kao trenutačna pobjeda, često je dugoročni gubitak. Prevladava uvjerenje da je važnije biti u pravu nego postići cilj, tražiti da se bude razumljen prije nego što se razumije, fokusiranost na probleme, a ne na rješenja itd. Razlaz bi trebao predstavljati win-win situaciju koja odražava individualan pristup i brigu za svakog pojedinca pri čemu su sačuvani ugled i moral poslodavca, a moral i motivacija zadržanog osoblja ostana na razini – kaže psiholog Boris Blažinić, ravnatelj Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala.

Smjene su u Hrvatskoj ponekad impulzivne, jer smo mi nestrpljivo okruženje gladno brzih rezultata i ponekad nerealističnih očekivanja.

U nekim slučajevima dogodi se win-win, ali češće se rastanci temelje na sukobima i pretvaraju u trajna neprijateljstva, dakle lose-lose je, čini mi se, češći scenarij – kaže Velimir Srčić.

S obzirom na kratko iskustvo privatno-vlasničke ekonomije, impulzivne reakcije su kod nas češće, dodaje, i menadžerima se ne daje dovoljno vremena da ostvare svoja obećanja, planove i strategije. S obzirom na nestandardiziranu praksu, neki menadžeri odlično produ na kraju mandata (i nasilno prekinutog) s dobrim otpreminama, ali ima i suprotnih slučajeva. Osim toga, u novije su se vrijeme dogodila i neka menadžerska razočaranja koja pokazuju da je najčešće naći kvalitetne vođe s vizijama i strategijama.

Iako vanjskim promatračima često izgleda da su se neke smjene menadžera dogodile preko noći, to je, u pravilu, kaže jedan od bivših visokopozicioniranih menadžera, rezultat dugotrajnijeg procesa: – Najčešće pad kreće s ba-