Zašto Hrvatska podcjenjuje R&D djelatnost

U novom Zakonu o porezu na dobit, koji stupa na snagu početkom 2007., izbrisan je članak o oslobođenju za porezne obveznike koji su registrirani i obavljaju jedino istraživačko-razvojne djelatnosti. Takav potez izravno šteti tvrtkama poput Ericsona Nikole Tesle.

Sve češći medijski komentari upozoravaju na potrebu postizanja društvenog konsenzusa o temeljnim razvojnim prioritetima i mjerama razvojne politike kao protuteže onima koji javno zagovaraju tezu da Hrvatska ne treba odrediti prioritete grane. Prvi pokušavaju bezuspješno uvjeriti druge u nešto što je samo po sebi razumljivo i lako dokazivo. Sve su razvijene zemlje u određenom trenutku dobro znale odrediti smjerove svoga strateškog razvoja ulažući sve ljudske i financijske kapacitete u nekoliko pomno izabranih sektora. Ne u sve, nego u one za koje su bili sigurni da su sektori budućnosti. Jedno od prioritetnih područja na popisu svih razvijenih zemalja jesu istraživačko-razvojne djelatnosti. Njima se posvećuje najveća pozornost, najmudrije glave u strateškim timovima tih zemalja razmišljaju kako još više iskoristiti svoje istraživačko-razvojne potencijale da bi u gospodarskom prostoru s najvišom razinom konkurentnosti, što je strateško opredjeljenje Europske unije u srednjoročnom razdoblju, uzeli svoj dio kolača i zadržali razvojni korak. Činjenice nedvosmisleno govore o tome da se u svijetu dokazuje važnost istraživanja i razvoja u strategiji zemlje. A kod nas?

Podemo li od pretpostavke da je za našu zemlju životno važno osmišliti strategiju održivosti naše industrije u sve konkurentnijemu globalnom okruženju, prirodni je odgovor da moramo pronaći put kako da rezultate istraživanja, razvoja i inovacija proizvoda, rješenja i usluga koje čine dodanu vrijednost na tržištu pretvorimo slikovito rečeno, u svoj razvojni adut.

U ekonomiji utemeljenoj na društvu znanja poslovni rezultati, kao i ukupni ekonomski rast, sve više ovise o razvoju i uporabi intelektualnog kapitala. Taj je kapital podijeljen u pet kategorija: istraživačko-razvojne aktivnosti, patenti, zaposlenici, softver i organizacijske promjene. Iskustvo razvijenih zemalja pokazuje da se još favoriziraju R&D aktivnosti u odnosu na preostale četiri kategorije, međutim, situacija se mijenja, a podrška uravnotežuje. Tako čak 19 zemalja OECD-a danas ima porezne olakšice za svoje R&D aktivnosti, a njih šest nudi olakšice za obrazovanje zaposlenika. Europska unija izrazito je precizna u definiranju svojih prioritetnih područja i mjera podrške kojima će se osigurati općeprihvaćeni ciljevi rasta i konkurentnosti u generalnoj strategiji. Da bi zadržala istraživačko-razvojnu i inovativnu dimenziju, osnovni se zahtjev industrije odnosi na dugoročni plan razvoja, ali i na kratkoročni plan održanja posebnih kompetencija i tehnološkog vodstva prema izvrsnosti. S današnjom razinom informacijsko-komunikacijske infrastrukture postaje relevantno u kojoj zemlji radite, a sve važnije radite li u okruženju koje potiče i omogućava daljnji razvoj. Uz pretpostavku da postoji znanje i kompetentni ljudi, najvažnije je da postoje preduvjeti za cjenovnu konkurentnost. To uvelike ovisi o dodatnim financijskim instrumentima i strategiji određene države da svoj intelektualni kapital u istraživanju i razvoju iskoristi za napredak cijeloga društva.

Prema definiciji EU, u području istraživanja i razvoja ubrajaju se fundamentalno istraživanje nevezano uz industrijske i komercijalne svrhe, istraživanje u industriji radi osmišljavanja novih proizvoda, procesa i usluga te, konačno, istraživanje u području razvoja proizvoda u predkomercijalnoj fazi (različita prototipna rješenja ili modificirani proizvodi). Ta klasifikacija R&D djelatnosti korisna je, s jedne strane, radi transparentnosti primjene politike i stupnjevanja ulaganja različitih interesnih skupina, s druge.

Međutim, radi objektivnosti i razumijevanja povijesne dimenzije razvoja svijesti o važnosti R&D djelatnosti valja naglasiti da je i u Europskoj uniji situacija u tom području prije samo pet godina bila prilično loša, što je i bio razlog da Europska komisija 2001. postavi zahtjev državama članicama da povećaju svoje ulaganje i uvedu dodatne olakšice u područje istraživanja i razvoja. Modeli su bili različiti, ali važno je da su sve zemlje članice shvatile poruku i da su posljednjih nekoliko godina svojim financijskim i fiskalnim mjerama napravile golem pomak.

Izdvojila bih irski slučaj. Istraživačko-razvojne aktivnosti u Irskoj posljednjih godina doživjele pravi procvat zbog golemog iznosa novca koji je Vlada usmjerila u taj sektor. Ove je godine irska Vlada objavila novu strategiju za znanost, tehnologiju i inovacije, što uključuje ulaganje od približno 3,8 milijardi eura u sljedećih sedam godina. Cilj je do 2013. godine povećati broj magistara i doktora znanosti za približno 7.000. Istraživačko-razvojne aktivnosti podupiru se na različite načine kako bi se povećali R&D kapaciteti postojećih tvrtki u cijeloj zemlji: ulaganjem u otvaranje novih R&D centara i proširenjem aktivnosti postojećih kompanija u području istraživanja tehnologija i inovacija, financijskom podrškom inovacijsko-partnerskoj inicijativi za tvrtke koje surađuju s Irskim sveučilištem i Tehnološkim institutom, povlačenjem novca EU namijenjenog upravo R&D aktivnostima te,

Državna politika koja snažno razvija i podržava konkurentnost R&D aktivnosti, kako bi se stvorile pretpostavke za kompanije utemeljene na znanju, opći je interes društva, jer bez toga nema niti razvoja.

Samo u posljednje tri godine Ericsson Nikola Tesla zaposlio je 460 novih visokoobrazovanih stručnjaka i uložio velik kapital u njihova radna mjesta konačno, povoljnim kreditiranjem koje uključuje porezne olakšice za poticanje stranog i domaćeg ulaganja u istraživanje i razvoj. A kako je u Hrvatskoj?

I mi imamo svoje razvojne i izvozne adute. U informatičkom je sektoru dobar primjer Ericsson Nikola Tesla, hrvatska tvrtka koja je, uz to što je najveći regionalni informatički regionalni centar, ujedno jedan od najvećih hrvatskih izvoznika znanja. Upravo je ‘proizvodnja’ znanja, odnosno istraživačko-razvojna djelatnost, strateški prioritet tvrtke. Naš R&D centar ima približno 600 stručnjaka, od ukupno 1.380, koliko ih danas radi u kompaniji u Zagrebu i u Splitu. Mi smo jedan od najvećih i najkvalitetnijih R&D centara u korporaciji Ericsson, a odgovornost koju imamo i dobivamo obuhvaća područja i tehnologiju okrenutu budućnosti. Dakle, usudila bih se reći da naši ljudi sudjeluju u definiranju svjetskih telekomunikacijskih trendova. Pritom nismo zatvoreni, nego vrlo tijesno surađujemo s FER-om i FESB-om te i tako otvaramo vrata i pokazuju perspektivu naraštajima koji dolaze. Izvozom znanja u prošloj godini prihodovali 270 milijuna kuna, što je doista respektabilno. Uz to, prošle godine u područje istraživanja i razvoja uložili 113 milijuna kuna. Sve to naliči onome što imaju irske kompanije, pa u čemu je onda razlika? Odgovor na to pitanje vraća nas na početak priče.

Hrvatska najavljuje ambiciozne planove vezane uz razvojnu dimenziju svojega strateškog opredjeljenja. Tvrdimo da želimo dosegnuti razinu ulaganja u razvojne aktivnosti od tri posto BDP-a. Međutim, radimo li sve u skladu s tim željama?

U novom Zakonu o porezu na dobit, koji stupa na snagu početkom 2007., izbrisan je članak o oslobođenju za porezne obveznike koji su registrirani i obavljaju jedino istraživačko-razvojne djelatnosti. Zahvaljujući, uz ostalo, i toj olakšici, naša se kompanija posljednjih nekoliko godina mogla više usmjeriti upravo na istraživanje i razvoj informacijsko-komunikacijskih sustava i tehnologija. Samo u posljednje tri godine zaposlili smo 460 novih visokoobrazovanih stručnjaka i uložili velik kapital u njihova radna mjesta, alate, makete i opremu za rad. Zemlje EU itekako vrednuju i odgovarajuće podupiru svoje razvojne i istraživačke djelatnosti u strateški važnim sektorima jer su svjesne da je to ulaganje u vlastiti dugoročni razvoj. Uklanjanje porezne olakšice, koja je bila svojevrsni poticaj R&D djelatnostima – izravno šteti kompanijama poput naše, kojima je, uz kvalitetu, jedna od važnih komparativnih prednosti na svjetskom tržištu i cijena rada.

Kako Ericsson Nikola Tesla i drugi koji imaju snažnu istraživačko-razvojnu djelatnost mogu i dalje ostati konkurentni i motivirani za ulaganje u svoje R&D aktivnosti upravo u Hrvatskoj?

Što u tom smislu očekujemo od kreatora strategije razvoja, uz prvi preduvjet – da se konačno usredotočimo i jasno odredimo kriterije za prioritetne sektore i grane? Ponajprije, državna politika koja snažno razvija i podržava konkurentnost R&D aktivnosti da bi se stvorile pretpostavke za kompanije utemeljene na znanju u općem je interesu društva, jer bez nje nema ni njegova razvoja. U tom smislu predlažem nekoliko konkretnih mjera i aktivnosti.

Traži li Hrvatska područja svojega strateškog pozicioniranja i rasta, trebala bi jasnije i konkretnije definirati razvojnu strategiju. Mogu li svi ulagači i svako ulaganje biti jednako važni, pa bila riječ i o ulaganjima u R&D aktivnosti u biotehnologiji ili ICT-u ili, s druge strane, u lohn poslove ili preprodaju uvezene robe?

Svaka zemlja EU koja je uspjela u razvoju znala je odrediti svoje razvojne prioritetne i snažno ih poduprijeti. Bitno pitanje nije hoće li Hrvatska, jer primjeri pokazuju da mora želi li naprijed, nego kad će osmisliti strategiju za osiguranje konkurentnosti svojih istraživačko-razvojnih potencijala.

I Hrvatska mora odlučno stati iza svojih strateških razvojnih aduta jer je to jedina šansa da u nekim područjima razvoja mi vodimo, a ne samo slijedimo druge. Možemo početi već s prvom točkom u prethodno predloženim mjerama…