Piše: Goran Arandelović, pravnik u SSH-u

Posljednjim Izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ove su godine određene ovlasti i radnje u ovršnom postupku prepuštene javnim bilježnicima, ali za područje radnih odnosa te izmjene nisu relevantne. U radnom pravu dvije su najvažnije vrste ovršnog postupka: ovrha radi vraćanja radnika na rad i ovrha na novčanoj tražbini s računa poslodavca radi namirenja duga nastalog tijekom rada. U oba je slučaja, naime, potrebna i sudsko odluka.

Ovrha na novčanoj tražbini po računu poslodavca kod banke (mogu biti uključene sve financijske ustanove koje obavljaju novčane usluge poslodavcu, primjerice Fina) pretpostavlja da poslodavac ima otvoren račun za redovno poslovanje, tzv. glavni, ali može imati i više drugih računa za posebne namjene.

To znači da radnik koji je dobio potvrdu ovršnosti sudskih odluka u prijedlogu za ovrhu naznačuje broj računa i banku za redovno poslovanje tvrtke, ali može zatražiti ovrhu po svim kunskim i deviznim računima poslodavca kod svih banaka kod kojih ima otvorene račune, pa i da sud privremeno zaplijeni i ovršnikove tražbine do visine njegova potraživanja. Kad sud zaprimi prijedlog za ovrhu, ispitat će sadrži li sve potrebne elemente za odlučivanje i donijeti rješenje kojim nalaže banci da iznos za koji je određena ovrha isplati radniku ovrhovoditelju.

Ako u vrijeme dostave tog rješenja u banci nema novca ili iznos nije dovoljan, isplatit će ga…

Protiv rješenja o ovrši može se podnijeti žalba, a ako je doneseno na temelju vjerodostojne isprave, podnosi se prigovor. Prigovor može podnijeti i treća osoba koja tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhu. U određenim spornim činjeničnim stanjima sud može stranke uputiti na parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom (to pravo ima i treća osoba), može se podnositi i protuovrha, a prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj može tijekom postupka u cijelosti ili djelomično povući, bez posebnog pristanka ovršenika.

Kada stigne, ali o tim okolnostima u roku od osam dana mora obavijestiti sud i ovrhovoditelja. Međutim, ako na računima kod drugih banaka ima dovoljno novca za naplatu, one su ga dužne po nalogu ‘glavne banke’ prenijeti na glavni račun radi namirenja potraživanja. Taj se novac izdvaja i stoji na računu 30 dana, što je rok u kojem može doći rješenje suda o odgodi ili obustavi ovrhe. Ne dođe li do toga, banka će radniku u cijelosti isplatiti zaplijenjeni iznos. U slučaju da radnik ovrhovoditelj ne bude namiren u šest mjeseci od dostave rješenja banci i ako u tom roku ne predloži promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, ona će se obustaviti. Pod drugim se sredstvima smatraju nekretnine, pokretnine i druga prava poslodavca, ali to su posebno, opširno uređeni postupci.

Na rješenje suda poslodavac može uložiti žalbu, prigovor, zatražiti odgodu, a najbolje je pokušati postići dogovor, odnosno sporazumno rješenje, čime se ovrha odgada i novac ne izdvaja. Dakle, svakako je u interesu poslodavca da pokuša mirnim putem podmiriti tražbinu radnika jer tako izbjegava nepotrebna davanja – kamate, trošak ovršnog postupka, koji određuje sud, troškove zastupanja u ovrši, sudske pristojbe i različite oblike štete koje mogu nastati, a o izgubljenom vremenu i energiji da i ne govorimo.

Treba znati da prema novim propisima radnik utužuje bruto plaću, nakon čega ovršni sud od Porezne uprave traži obračun poreza, prireza i doprinosa te nakon njegova primitka donosi rješenje o namirenju duga kojim točno određuje dio koji će se isplatiti radniku, tzv. neto, a koliko poreznog upravi na ime spomenutih davanja poslodavca.

Mnogo više problema nastaje u slučaju ovrhe radi vraćanja radnika na posao, regulirane u Ovršnom zakonu sa svega nekoliko članaka, što je premalo obzirom na osjetljivost te ovrhe i probleme koje je praksa pokazala. Naime, kad sud utvrdi da je otkaz nedopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao, a on treba podnijeti prijedlog za ovrhu u 30 dana od dana kad je stekao pravo da taj prijedlog podnese. Ali koji bi to bio dan, prva je dvojba. Ako nema žalbe na presudu, rok bi se računao od proteka dobrovoljnog roka ostavljenog poslodavcu za izvršenje obveze – paricijskog roka, osam dana od uručenja presude poslodavcu. Ako je uložena žalba pa donesena drugostupanska presuda, rok za radnika počeo bi teći od dana prijema te presude. Taj je rok prekluzivan i njegovim propuštanjem gubi se i pravo vraćanja na rad.

Dakle, kad pravodobno podnese prijedlog za ovrhu, radnik predlaže i sredstvo ovrhe, odnosno radnju kojom se tražbina prisilno ostvaruje. U ovom slučaju riječ je o izricanju novčanih kazni poslodavcu. Visina kazne je od tisuću do 30.000 kuna za fizičke osobe te od deset do 100.000 kuna za pravne osobe, a moguće je kazniti i odgovorne osobe kod poslodavca. Pri odmjeravanju visine kazne sud će voditi računa o svim okolnostima slučaja.

Prvom rješenjem sud će poslodavcu odrediti a ako takvog radnog mjesta više nema zbog tehnoloških promjena, statusnih razloga, reorganizacije i drugoga, vratit će ga na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu za koje nije propisana manja plaća od one koju je primao na prijašnjem radnom mjestu. To je stav dijela sudske i druge stručne prakse, ali ne podržavaju ga svi.

U praksi se često pojavljuje još jedno pitanje s kojim se poslodavci redovito susreću – radnik je vraćen na rad, ali što je s njegovim pravom na staž osiguranja za vrijeme provedeno izvan rada (sud je rekao – nezakonito)? U tom će slučaju poslodavac ili radnik podnijeti Zavodu za mirovinsko osiguranje zahtjev za brisanje upisa prestanka svojstva osiguranika, odnosno zahtjev za ispravak pogrešnog upisa o matričnoj evidenciji HZMO-a, a temelj je za takav upis pravomoćna presuda. To bi se tretiralo kao da otkaza nije ni bilo, bez obzira na to što se u spornom razdoblju za radnika nisu uplaćivali doprinosi. U slučaju negativnog rješenja može se pokrenuti upravni spor pri Upravnom sudu RH. Taj upravni postupak nije neposredno vezan uz ovrhu radi vraćanja na rad, ali je na određeni način uvjetovan pravovremenim pokretanjem ovrhe. Naime, ako radnik ne pokrene ovrhu radi vraćanja na rad ili propusti rok za prijedlog, u upravnom postupku moći će ostvarivati samo prava do dana propuštanja roka. Ako je ovrha pravodobno pokrenuta, ta dva postupka teku neovisno, ali određena prava i obveze poslodavca mogu se međusobno isprepletati i utjecati na rješavanje statusa radnika.

Ako je u međuvremenu došlo do promjena, odnosno ako se radnik zaposlio kod drugog poslodavca ili otišao u mirovinu, što se zbog dugotrajnosti sudske sporova može dogoditi, isključivo je pravo ovrhovoditelja da izabere kako će provesti ovrhu. Naravno, ne može raditi na dva mjesta niti smije primati mirovinu i plaću. O svom izboru dužan je u najkraćem roku obavijestiti sud i poslodavca.

Moguće je također da radnik koji je podnio prijedlog za vraćanje na rad predloži sudu da donese i rješenje kojim će obvezati poslodavca da mu isplaćuje određene mjesečne iznose na ime plaće, i to za razdoblje od pravomoćnosti ovršne isprave do završetka ovršnog postupka. Visina te mjesečne naknade trebala bi odgovarati plaći koju je radnik primao dok je radio ili odgovarajućoj plaći. Takav prijedlog može se spojiti s prijedlogom za vraćanje na rad, ali se može podnijeti i naknadno, odvojeno. Naknada plaće uključuje i poreze, prireze te doprinose, dakle utvrđuje se u bruto iznosu.

U interesu je poslodavca da se pokuša dogovoriti s radnikom jer tako izbjegava i nepotrebna davanja: kamate, trošak ovršnog postupka, troškove zastupanja, sudske pristojbe.