Izuzetno zanimljiva postaju nam tržišta Rumunjske, Ukrajine i Kazahstana

Ilirika definitivno pokazuje svoju snagu kao grupaciju, ali u vrijednosnim papirima možda nije odradila sve što je vlasnik Igor Štemberger smatrao da treba napraviti. Ilirika je propustila prvi vlak kapitala u Hrvatskoj, a Slovenci bi se voljeli vratiti u utrku. Tijekom razvoja u posljednjih pet godina Ilirika nije iskoristila mnoge prilike, što sada mora nadoknaditi.

Kolega Dalibor Rakuša, član Uprave, pokriva brokerske poslove i portfeljna ulaganja, dok se ja fokusiram na strategiju i razvoj ukupnog poslovanja, investicijsko savjetovanje kao i investicijsko strukturiranje, prije svega u M&A poslovima i aranžiranju korporativnih financija.

Što zbog našeg profesionalizma, što zbog klijenata, nikada nismo osjetili nikakav animozitet. Čak mislimo da je to vrlo jaka i povećana fama i da se na političkom makronivou mnogo više osjećaju hrvatsko-slovenski problemi. Više nego na razini na kojoj mi radimo.

I u 2007. godini bit će značajnih događanja u smislu velikih transakcija, pa možda i IPO-a Varaždinske banke u vlasništvu Fime, Atlantic Grupe kao i daljega konsolidiranja tržišta maloprodaje, odnosno financijskih usluga i osiguranja.

Definitivno se trend zagrijavanja zemalja u tranziciji pomiče na istok. Sva tržišta koja nisu dovoljno izgrađena i gdje postoji velika potražnja za dobrima vrlo su zanimljiva tržišta i na njima se može postići rast i razvoj kakvi se na hrvatskom tržištu više ne mogu postići. U ovom trenutku vrlo je izvjesno da će i rumunjsko i ukrajinsko tržište kao i tržište Kazahstana biti iznimno zanimljiva. Tržišta koja trenutačno spavaju, ali će se za nekoliko godina probuditi, tržišta su Gruzije, Azerbajdžana i Bjelorusije. Klijentima savjetujemo da najprije idu u regiju, jer mislimo da još ima mnogo niskorizičnog prostora u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, međutim, ako su im apetiti doista egzotični, upućujemo ih na Kazahstan.

Hrvatsko tržište kapitala je naraslo oko 60 posto u odnosu na prošlu godinu i ima procjenu P/E ratio od 53, što se smatra izuzetno visokim. Nema sumnje da je tržište doista trenutačno malo napuhano i da će se dogoditi korekcija. Naglašavam da korekcija sasvim sigurno neće biti kataklizmična, jer je tržište kapitala premalo, a Hrvatska ima dobru strukturu tržišta kapitala i postoje dobre dionice. Korekcija će biti zapravo kako bi se smirile strasti nakon velike i uspješne Plivine transakcije.

Hrvatski ulagatelj treba odabrati dobru brokersku kuću koja će napraviti kombinaciju ulaganja koje pokriva hrvatsko i regionalno tržište. Najveći će se poslovi obavljati u kombinaciji hrvatskih i srpskih, hrvatskih i makedonskih dionica te crnogorskih dionica. Očekujem da će ta kombinacija osigurati najveći rast, čime ćemo izgraditi još veću polugu za hrvatsko tržište kapitala.

Investitor koji želi graditi individualni portfelj za ulaganja, pogotovo u regiji, ne bi smio razmišljati o iznosu manjem od 200.000 kuna. Može se raditi i za manje i ne bih želio obeshrabriti manje investitore, ali optimalan je iznos od 200.000 kuna na više. Naši prosječni klijenti nude nam od 500.000 do milijun kuna i s time možemo postići vrlo visoke rezultate.

Ako se radi optimalan miks portfeljnog ulaganja u hrvatsko i regionalno tržište, horizont od jedne do tri godine ne predstavlja problem. Ako je riječ o ulaganjima u isključivo hrvatsko tržište, portfeljni pristup valja još više i opreznije individualizirati, s obzirom na specifične želje ulagača i apetit za rizike.

Jako je nezahvalno raditi bilo kakve procjene. U svakom slučaju, naši portfelji rasli su između 49 i 50 posto u proteklih godinu dana. Već sada svojim klijentima savjetujemo da to nipošto neće biti slučaj u sljedećih godinu dana. Vjerujem da će se na hrvatskom tržištu kapitala moći postići prinos od 25 do 30 posto povrata. Srpsko bi tržište, uz malo sreće, moglo osigurati i više od toga, ali, ponavljam, srpsko tržište ima svoje specifičnosti, primjerice, relativno nisku likvidnost.

S obzirom na to da Hrvatska postaje od tržišta u tranziciji zrelo tržište, koje se približava Europskoj uniji, to znači da će biti sve više pričaka za konsolidaciju tvrtki odnosno situacija u kojima male firme, koje se nisu etablirale, vjerojatno neće moći izdržati europsku konkurenciju ni cjenovno niti strukturno i vjerojatno će biti prisiljene spajati se ili prodavati. To je slučaj s maloprodajom, IT uslugama; to će se dogoditi proizvođačima hrane i pića, i pojedinim klaseterima, poput male brodogradnje, malim proizvođačima kao i klasteru u preradi i proizvodnji drvenih outputa.

Uvijek se pojavljuju dva problema. Prvi je problem poslovne komunikacije i pregovora. Primjera radi, jednom kad se u Nizozemskoj o nečemu pregovara i potom se stisne ruka, to se smatra zakonom. U Hrvatskoj je, međutim, na djelu ‘kultura’ prema kojoj se zadana riječ može pogaziti koliko god puta treba, zbog bilo kojih operativnih i strateških potreba.

Rado bih radio na rješenju daljnjega strateškog razvoja Getroa, na daljnjem razvoju Kraša putem regionalnih akvizicija i na mogućem ulasku financijskog partnera poput EBRD-a. Rado bih bio savjetnik u strukturiranju daljnjega rasta možda manje poznatih, ali značajnih međimurskih tvrtki poput Tehnixa, Letina Inoxa, Šestan-Buscha, Betexa. Volio bih raditi i na svakom većem regionalnom povezivanju koje mogu voditi Agrokor, Dukat (Lura), TDR i slične blue chip korporacije.