Na kredite za međufinanciranje odobreno više od pola milijarde kuna

Odgovorni ljudi iz stambenih štedionica nedavno su ponovno aktualizirali pitanje uvođenja i međufinanciranja pravnih osoba, ponajprije građevinskih tvrtki.

U gotovo godinu dana četiri su stambene štedionice – Prva stambena, Wüstenrot, Raiffeisen i PBZ stambena štedionica odobrele oko 4.250 kredita za međufinanciranje građana vrijednih gotovo 520 milijuna kuna. Ti se krediti mogu dobiti odmah, bez dviju godina čekanja, u većem iznosu i na dulji rok otplate nego redoviti, pa dijelom i zato štedišima postaju mnogo zanimljiviji od redovitih.

Vodeća u odobravanju kredita za međufinanciranje je Wüstenrot stambena štedionica, koja je tijekom proteklih godina dana, odnosno od sredine studenoga prošle godine, kad su ti krediti i uvedeni, pa do danas sama dodijelila 225 milijuna kuna tih sredstava i tako omogućila da oko 2.080 njezinih štediša riješi svoje stambeno pitanje. Do kraja godine planiraju odobriti još najmanje 80-ak milijuna takvih kredita, čime bi se ovogodišnji ukupni učinak štedionice popošao na 335 milijuna kuna kreditnih plasmana. Drugim riječima, ostvari li Wüstenrot ovogodišnji plan, ukupni kreditni plasmani bit će gotovo četiri puta ‘teži’ nego što su, primjerice, bili prošle godine.

Ostale tri štedionice – Raiffeisen, Prva stambena i PBZ stambena štedionica (s time da ih je PBZ štedionica uvela tek u rujnu, a najmlada, HPB štedionica, tek ih namjerava uvesti) zajedno su do kraja listopada odobrele gotovo 2.250 takvih kredita ukupno vrijednih 295 milijuna kuna. Raiffeisen stambena štedionica, čije štedište također, umjesto redovitih, sve više traže kredite za međufinanciranje, najavljuje da do kraja ove godine planira odobriti još najmanje 500-tinjak takvih kredita. U Prvoj stambenoj, pak, do kraja godine namjeravaju svojim štedišima dodijeliti još barem 50-ak milijuna kuna, a u PBZ stambenoj štedionici još najmanje 40-ak milijuna kuna tog kreditnog novca.

Iz dobivenih pokazatelja vidljivo je da je, uz Raiffeisen, navale na kredite za međufinanciranje u prošloj godini posebno bilo u Wüstenrot stambenoj štedionici. U kojoj su mjeri, recimo, redoviti krediti štedišima Wüstenrota postali manje privlačni od kredita za međufinanciranje, rječito govori i pokazatelj da je ta štedionica u prvih deset ovogodišnjih mjeseci odobrila svega 24 milijuna kuna redovitih kredita, ili čak osam puta manje nego što je u istom razdoblju odobreno tzv. kredita za međufinanciranje.

• Interes za redovite kredite opada uglavnom zato što su njihovi iznosi ograničeni iznosom štednje, pa najčešće iznos koji možemo odobriti posve (i) ne zadovoljava potrebu štedište. Na drugoj, pak, strani, krediti za međufinanciranje nisu ograničeni iznosom pa je, primjerice, naš dosad najveći kredit za međufinanciranje iznosio čak 400 tisuća eura. Uz to, ti su krediti na dulji rok (do 24 godine) otplate, a i prema kamatama (fiksna je već od 4,5 posto), gotovo jednako povoljni kao i redoviti. Katkad su štedište, s obzirom na to da su stambeni kvadrati na tržištu svakim danom sve skuplji, prinuđeni dizati i obje vrste kredita, redoviti i za međufinanciranje, da bi pokrili ukupnu investiciju – objašnjava Zdravko Andel, čelnici čovjek Wüstenrota.

I u Raiffeisen stambenoj štedionici, koja je s dosad odobrenih 9.470 raznih kredita daleko ispred ostalih štedionica, kažu da su se u ovoj godini krediti za međufinanciranje dosta tražili i da oni već ‘teže’ trećinu ukupnih ovogodišnjih plasmana.

• Postojećih pet stambenih štedionica na hrvatskom su tržištu velika konkurencija, ali mislim da je i dalje moguć znatan porast broja štedišta, pa i ukupan rast tržišta i kredita. U 2007. planiramo, primjerice, plasirati nove kredite u neto vrijednosti od 590 milijuna kuna, što će, ostvari li se…

Plan, biti 40 posto više nego ih je dodijeljeno tijekom ove godine. Također, očekujemo da gotovo polovina ukupnih kreditnih plašmana bude upravo u kreditu za međufinanciranje građana, za kojima je, inače, iz dana u dan i sve veća potražnja građana-štetiša – kaže Hans Christian Vallant, predsjednik Uprave RBA stambene štedionice.

U Prvoj stambenoj štedionici, u kojoj je barem dosad, čini se, bio i nešto manji interes za tim kreditima, ističu da su do kraja listopada odobrili 500-tinjak kredita za međufinanciranje ukupno vrijednih 65 milijuna kuna.

• Budući da je najčešće razdoblje štednje na koje se klijenti odlučuju pet godina, ustanovili smo kredit za međufinanciranje čiji je maksimalni rok otplate pet godina, uz fiksnu kamatnu stopu već od 3,89 posto. To znači da se klijent za međufinanciranje može odlučiti u bilo kojem trenutku štednje ili odmah na početku. Nakon isteka razdoblja štednje kredit za međufinanciranje automatski se pretvara u redoviti stambeni kredit prema kamatnoj stopi ovisno o modelu i vrsti štednje za koju se klijent odlučio, i tada razdoblje otplate kredita iznosi maksimalno pet godina za međufinanciranje plus još 15 godina za redoviti kredit – objašnjava predsjednica Uprave Prve stambene štedionice Snježana Herceg.

Kad je, pak, riječ o sljedećoj godini, očekuju nastavak započetog trenda prema kojemu se stambene potrebe dijelom financiraju višegodišnjom stambenom štednjom, a dijelom redovitim kreditom ili kreditom za međufinanciranje.

• S obzirom na to da je ovo bila prva godina međufinanciranja i da su građani pokazali velik interes za takve kredite, Prva stambena štedionica i u 2007. očekuje nastavak zanimanja građana. Uvjereni smo da ćemo ostvariti porast odobrenih kredita za međufinanciranje od 40-ak posto, a povećanje redovitih za čak 120 posto – najavljuje Snježana Herceg.

Optimizam u rastu izražavaju i u najmlađoj – HPB stambenoj štedionici, koja je počela raditi u svibnju ove godine. Ne kriju da im je na početku pogodovala i odredba iz izmjena Zakona prema kojoj je omogućen prijenos štednje iz jedne u drugu štedionicu, čime su, prema njihovu mišljenju, stvoreni uvjeti za poštenu konkurentska borba. HPB stambena štedionica je klijentima i dodatno ponudila posebnu pogodnost nadoknade troškova prijenosa raspoložive štednje iz drugih štedionica.

Najavljeni, rekli bismo, dosta ambiciozni planovi naših štedionica u vezi s rastom novih plašmana temelje se, dakako, i na jedino ispravnom očekivanju, a to je rast novog ugovaranja štednje. – Tu se kriju najveće rezerve i za novo, povećano ukupno kreditiranje. Naime, iskustva zapadnoeuropskih zemalja s duljom tradicijom obiteljske stambene štednje pokazuju da se potencijali tržišta kreću i iznad 50 posto od ukupnog broja stanovništva. S obzirom na to da je dosad kod nas tek 20 posto građana Hrvatske uključeno u stambenu štednju, očekuje se da će u sljedećim godinama biti prostora za daljnji porast stambene štednje u našoj zemlji, osobito nastavi li se rast i razvoj ukupnog gospodarstva – kažu u PBZ stambenoj štedionici.

Iako se u nas dogodio velik pomak na polju stambenog kreditiranja, a napose je to slučaj od uvođenja, prije nepunih godinu dana, mogućnosti i za međufinanciranje stambenih potreba građana-štetiša, analitičari smatraju da se na tome ne smije stati. Naprotiv, treba, kažu, stalno tražiti nove, još povoljnije modele ukupnog povećanja stambenog kreditiranja.

I dok se u našim štedionicama pomalo mire s time da su smanjeni poticaji (djelomice i zato što su svjesni da je štednja u stambenim štedionicama i dalje jedna od najpovoljnijih manjih investicija), ostala je gorčina zbog prošlogodišnjeg neuvodjenja i međufinanciranja pravnih osoba. Jer, ako smo kasnili s uvodenjem…

U Wüstenrotu, koji danas pokriva gotovo 45 posto hrvatskog tržišta tzv. kredita za međufinanciranje, najavljuju u iduće dvije-tri godine priličan porast ukupnog ugovaranja štednje, pa i kreditiranja. Samo u 2007., u odnosu na ovu godinu, najavljuju, naime, povećanje ukupnih plasmana za barem 50-ak posto.

To prije što bi, zbog nemogućnosti financiranja i pravnih osoba (prije svega građevinara), ukupni budući učinci stambene štednje mogli, procjenjuju neovisni finansijski stručnjaci, biti čak i prepolovljeni.

U svezi s time, odgovorni ljudi iz stambenih štedionica nedavno su ponovno aktualizirali pitanje uvođenja (jer tu mogućnost, podsetimo, jedino naše stambene štedionice još nemaju) i međufinanciranja pravnih osoba.

• Ponovno smo predložili da se u buduće zakonske izmjene uključi i dio vezan uz kredite za međufinanciranje građevinskih tvrtki. Jer, tek bismo s time imali zaokruženu cjelinu učinkovitog financiranja novogradnje – kaže Zdravko Andel, čelnik čovjek Wüstenrot stambene štedionice, i dodaje: – Želimo da se problemi riješe onako kako to rade, primjerice, stambene štedionice u Austriji. Ističem iskustvo rada austrijskih stambenih štedionica iz jednostavnog razloga što ta zemlja ima i najdužu tradiciju (90-ak godina) stambene štednje. Ondje, na primjer, gotovo svaki žitelj ima najmanje jedan ugovor o stambenoj štednji (danas imaju čak 6,7 milijuna ugovora o štednji) ili, pak, u Slovačkoj, koja je u relativno kratkom roku djelovanja štedionica skupila 3,5 milijuna ugovora.

Predsjednik Uprave Wüstenrota Zdravko Andel dalje podsjeća i na to da su se, primjerice, u Austriji razvili određeni oblici suradnje stambenih štedionica, građevinskih firmi i građana koji postaju kupci tih stanova.

• Radi se na principu da tvrtka (i od stambene štedionice) uzme kredit za gradnju stambenog objekta s više stanova i da zapravo već pri samoj pripremi ili početku gradnje ima poznate kupce koji su iz područja štediša određenih stambenih štedionica. U situaciji kad stambena štedionica koordinira cijelu aktivnost i kad ima kompletan nadzor nad samom gradnjom, pa i trošenjem novca, izbjegavaju se bilo kakvi rizici za sve u posao uključene osobe. Tvrtka je sigurna da će imati stabilno i povoljno financiranje tijekom cijelog trajanja gradnje; stambene štedionice su, pak, dovoljno stručne da mogu nadzirati gradnju i brinuti se da bude izvedena u roku i sukladno dogovorenoj kvaliteti (a i prema najpovoljnijoj cijeni), što jamči i budućim kupcima, a oni se na kraju – odmah nakon završetka gradnje stanova – uknjiže na etažirane stanove i tim kreditom, koji se prebacuje na njih, počnu otplaćivati kredit za stan u koji su se zapravo već uselili – objašnjava Zdravko Andel.

I u Raiffeisen stambenoj štedionici ističu da im nisu jasni motivi države u vezi s kočenjem odobravanja međufinanciranja i pravnih osoba. Također, treba omogućiti, a to je, uostalom, slučaj i u drugim zemljama u kojima posluju slične stambene štedionice, da se i najveći dio prikupljenih depozita (optimum je da to bude i do 90 posto) plasira kreditima upravo onima koji su i ‘oformili’ te depozite. Drugim riječima, treba težiti da se i 90-ak posto prikupljenih depozitnih sredstava plasira u kreditiranje stanogradnje. Kod nas se, pak, trenutačno ni trećina prikupljenih depozita (a naše su štedionice dosad, podsjetimo, prikupile više od 6,3 milijardi kuna) ne plasira u kredite.

Poznavatelji prilika ističu da kod nas, iako je u proteklom dijelu godine prilično poraslo kreditiranje stanogradnje, još postoje velike rezerve u vezi s daljnjim povećanjem kreditiranja građana, pa ako se, naravno, to i odobri i s kreditiranjem pravnih osoba. Povećano angažiranje svih odgovornih na tom poslu prije-ko je potrebno, ako ni zbog čega drugog, a ono stoga što bez daleko većeg ukupnog financiranja (kreditiranja) stanogradnje nije realno u budućnosti očekivati i više stanova, ali i prije-ko je potrebno obuzdati nekontrolirani rast cijene (stambenih) kvadrata.