E-mail iz… Bruxellesa

U EU misle da si Poljska previše dopušta jer ozbiljno zaostaje u reformama koje trebaju smanjiti nezaposlenost i potaknuti privredni rast. Od Poljske su, navodi se u posljednjem izvješću, bile uspješnije čak i Bugarska i Rumunjska.

Prije točno šest godina Rusi su tražili i dobili sudjelovanje tadašnje petnaestorice u sklopu dugoročnoga strateškog energetskog partnerstva, i to u razdoblje od 20 do 25 godina. Još je tada Rusija predlagala gradnju dvaju plinovoda koji bi povezivali Rusiju, najvećega svjetskog izvoznika plina, sa zemljama Zapadne Europe. Tadašnji su protivnici ideje bili Ukrajinci, koji su tvrdili da ih Rusija pljačka prevozeći enormne količine plina preko njihova teritorija.

Jedna od zemalja koja je već tada imala rezervirani stav prema ruskim prijedlozima bila je i Poljska, koja danas ponovno kritizira njemačko-ruski sporazum o gradnji plinovoda ispod površine Baltičkoga mora, a koji bi zaobišao teritorij Poljske. Poljski ministar vanjskih poslova Sikorski izjavio je da se tu u pitanje dovodi njemačka predanost sigurnosti Poljske između tih dviju sila.

Poljska i njezini susjedi tvrde da novi cjevovod smanjuje njihovu energetsku sigurnost, ali i ekološku ravnotežu u Baltičkome moru. Opasnost su tone kemijskog otpada koje je bivši SSSR nakon Drugoga svjetskog rata bacio u more, a zbog građevinskih će radova ponovno isplivati na površinu. Ipak, tu je ponajprije riječ o novcu. Poljska će, naime, biti na gubitku jer će nakon dovršenja plinovoda prijevoznu pristojbu ubirati Njemačka, a ne Poljska, Švedska ili baltičke zemlje. U obrani svojih interesa Poljska, kao nova članica, stalno postavlja neke svoje uvjete; tako je na posljednjem sastanku ministara vanjskih poslova izjavila da neće poduprijeti mandat EU s Rusijom o novom sporazumu o zajedničkoj vanjskoj politici.

Visoki poljski dužnosnik usporedio je taj sporazum Berlina i Moskve sa sporazumom nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza iz 1939., kojim se podijelila i okupirala njegova zemlja.

Poljska je osobito osjetljiva na dogovore koji joj se sklapaju iza leda. To je tradicija Locarno, tradicija Molotov-Ribbentropa. Ne želimo reprizu toga – rekao je Sikorski aludirajući na sporazum o međusobnom nenapadanju koji su 1939. uime Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskog Saveza potpisali Ribbentrop i Molotov, što je dovelo do podjele teritorija.

Članice smatraju da si Poljska previše dopušta jer ozbiljno zaostaje u reformama koje trebaju smanjiti nezaposlenost i potaknuti privredni rast. Od Poljske su, navodi se u posljednjem izvješću, bile uspješnije čak i Bugarska i Rumunjska, a populizam nove desne vlade ne obećava pozitivnu budućnost u vezi s reformama. Analitičari, međutim, misle da nije kraj poljskim aktivnostima koje su, kao što je nedavno izjavio Barrosso, ‘sve samo ne proeuropske’.

Čini se, međutim, da Europu očekuje prava mala poplava plinskih terminala. U planu je gradnja uvoznih terminala u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Turskoj i na Cipru. U toj utakmici najbolje kotira upravo Italija, čiji je cilj postati strateško područje svjetske trgovine metanom, pa je, osim osam terminala predviđenih za gradnju, planu dodala još dva, koja bi se trebala nalaziti u Tršanskom zaljevu.

Daljnji razvoj događaja nema samo jedan kraj. S obzirom na porast potrošnje plina u Europi i svijetu, ostale će zemlje, sva je prilika, povećavati svoj izvoz sukladno povećanju potrošnje. Među najočitijim kandidatkinjama izvoznicama spominje se Norveška, za koju se, misle analitičari, pretpostavlja da bi do 2010. mogla izvoziti 130 milijardi prostornih metara. Ako ostale europske zemlje, željne sigurne opskrbe energentima i smanjenja ovisnosti o ruskoj opskrbi, pozdrave takvu odluku – Norveška bi mogla zakoračiti u novu gospodarsku budućnost.

Osim Norveške, kao alternativni dobavljači plina spominju se i srednja Azija, Iran te sjeverna Afrika. Jedna je mogućnost upravo i prijedlog o gradnji plinovoda i terminala.