Zakonom o porezu na dohodak (NN, br. 177/04.) propisano je dvadesetak olakšica, oslobađenja i poticaja koji obveznicima poreza na dohodak mogu umanjiti porezno opterećenje. Većina olakšica omogućena je za sve porezne obveznike koji ispunjavaju propisane uvjete, a neke su porezne olakšice propisane samo za osobe koje ostvaruju neke vrste dohodaka (npr. izdaci za školovanje umanjju poreznu obvezu samo osobama koje ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti, pravo na paušalno priznane izdate imaju samo osobe koje ostvaruju autorške naknade i dohodak od imovine i dr.).
Svi porezni obveznici imaju pravo na umanjenje porezne osnove za osobni odbitak za sebe osobno i za uzdržavane članove obitelji te na uvećanje osobnog odbitka za izdatke za liječenje i izdatke za stanovanje. Također, osnovicu poreza na dohodak mogu umanjiti izdaci za plaćene premije životnoga, dobrovoljnoga mirovinskog i dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja. Olakšice za liječenje, stanovanje i za premije osiguranja zajedno mogu iznositi naviše do 12.000 kuna na godinu.
Osobni odbitak poreznog obveznika može se povećati i za plaćene donacije za humanitarne i druge neprofitne namjene, čak do iznosa od 2 posto primitaka ostvarenih u prethodnoj godini.
Te olakšice mogu koristiti svi porezni obveznici od svih vrsta dohotka koji ostvare. Zbog primjene načela blagajne pri utvrđivanju obveze za porez na dohodak, važno je da izdaci za te namjene budu plaćeni najkasnije do 31. prosinca 2006. godine. Za korištenje olakšice nije dovoljno u 2006. sklopliti ugovor o osiguranju, već mora biti plaćena premija za koju se olakšica koristi. Naime, dohodak se utvrđuje kao razlika između ostvarenih primitaka i izdataka nastalih u istom godinu.
Poreznu olakšicu za izdate za plaćene premije mogu koristiti samo rezidenti. Porezna olakšica može se koristiti iz svih vrsta dohodaka koje je porezni obveznik ostvario tijekom godine, osim za dohotke kod kojih se porez plaća u paušalnom iznosu i osim kod drugog dohotka ostvarenog na temelju povrata doprinosa za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti plaćenog iznada najviše godišnje osnovice, za koje nije dopušteno podnijeti godišnju poreznu prijavu.
Rezidenti mogu koristiti porezne olakšice samo pod uvjetom da su u polici osiguranja navedeni kao osigurani te da su u pravilu i ugovaratelji osiguranja. Ako porezni obveznik nije u polici osiguranja naveden kao osiguranik, već su npr. navedeni članovi njegove obitelji, poreznom obvezniku se ne priznaje olakšica za plaćenu premiju osiguranja. Jedina su iznimka polica uzajamno-ga životnog osiguranja u kojima su kao osiguranci navedeni i porezni obveznik i članovi njegove uže obitelji (samo bračni drug i djeca) kod kojih se izdaci za plaćene premije osiguranja priznaju svim osiguranim osobama, ali tako da se svakoj osobi priznaje jednak dio od ukupno plaćene premije.
Dakle, korištenje porezne olakšice na osnovi plaćenih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje dopušteno je samo uz uvjet da je porezni obveznik i stranka ugovora o osiguranju i osigurana osoba, odnosno korisnik osiguranja. Za plaćene premije dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja olakšica se može koristiti i u slučaju kad je poslodavac stranka ugovora o osiguranju, a radnik korisnik osiguranja, ali samo pod uvjetom da je premija plaćena na teret radnika (ustegom iz plaće).
Porezni obveznik koji je imao izdate za usluge liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala može prema svim izdacima za te namjene povećati osobni odbitak. Uvjet je da je usluga, lijek i ortopedsko pomagalo kupljeno u zemlji i da nisu podmiren iz osnovnoga, privatnoga i dopunskoga zdravstvenog osiguranja te da nisu plaćeni iz sredstava primljenih donacija.
Plaćene usluge liječenja obuhvaćaju izdate poreznog obveznika plaćene ustanovama, liječnicima i stomatolozima privatne prakse za obavljene liječničke pregledne, dijagnostičke i laboratorijske pretrage i postupke, za obavljene operativne zahvate, stomatološke usluge i protetske nadomjeste te za medicinsku rehabilitaciju. Te usluge mogu biti plaćene domovima zdravlja, općim i kliničkim bolnicama, specijalnim bolnicama, ustanovama za hitnu medicinsku pomoć, zavodu za javno zdravstvo, poliklinici, lječilištu i ustanovi za zdravstvenu njegu. Kad je riječ o uslugama plaćenim u privatnoj praksi, priznaju se usluge plaćene doktorima medicine i stomatologije, inženjerima medicinske biokemije u medicinsko-biokemijskim laboratorijima, medicinskim sestrama, višim zubarima, zubnim tehničarima i fizioterapeutima. Olakšica za liječenje može se koristiti i za plaćenu participaciju pri korištenju zdravstvene zaštite i kupnji lijekova te za plaćenu administrativnu pristojbu. Olakšica se može koristiti samo za lijekove koji se kupuju na recept.
Porezni obveznik ne mora priložiti recept za kupljeni lijek, ali mora priložiti račun o kupnji. Ne priznaje se račun za lijek kupljen u inozemstvu. Također, ne priznaje se račun za lijekove koji se mogu nabaviti bez recepta.
Kod nabave ortopedskih pomagala olakšica se može koristiti za sva ortopedska i druga pomagala, kao što su očna pomagala (nakočale za korekciju vida, leće), pomagala za sluh, za omogućavanje govora. Pravo na olakšicu obuhvaća i izdate za popravak pomagala koje porezni obveznik koristi, rezervne dijelove, čak i potrošni materijal.
Olakšica za izdate za liječenje može se koristiti samo za one izdate koji se odnose na poreznom obveznika, ali ne i za njegove uzdržavane članove obitelji. Izdaci se dokazuju plaćenim računom, na kojem mora biti navedeno ime poreznog obveznika kojem je isporučena usluga liječenja, lijek ili ortopedsko pomagalo. Izdaci za participaciju i administrativnu pristojbu priznaju se na temelju potvrde izdane na ime i prezime poreznog obveznika.
Olakšica za izdate za stanovanje može se koristiti za kupnju stana ili kuće, za investicijsko održavanje stambenog prostora u kojem porezni obveznik stanuje, za plaćene kamate na stambene kredite i za 50 posto plaćene najamnine za stanovanje. Za sve te namjene, zajedno s olakšicama za liječenje i za plaćene premije osiguranja, ukupna svota olakšice ograničena je na 12.000 kn na godinu.
Korištenjem poreznih olakšica i oslobađenja poreznih obveznik umanjuje svoju obvezu za plaćanje poreza na dohodak i ostaje mu više dohotka za krajnju osobnu potrošnju. Zbog toga je korištenje porezne olakšice za pojedinca u načelu uvijek pozitivno. Ipak, zbog različitog načina utjecaja pojedinih poreznih olakšica i oslobađenja na ukupno porezno opterećenje fizičke osobe, zbog propisanih ograničenja u dopuštenoj visini nekih olakšica i naročito zbog činjenice da su neke porezne olakšice samo privremeno odgađanje obveze plaćanja.
Pri kupnji stana ili kuće olakšica se može koristiti samo ako je riječ o kupnji prve nekretnine za potrebe trajnog stanovanja poreznog obveznika. Olakšicu nije moguće koristiti ako porezni obveznik ili njegov bračni drug ima u vlasništvu useljivu nekretninu, u Hrvatskoj ili u inozemstvu.
Kupnja stana dokazuje se ugovorom, koji mora biti ovjerjen kod javnog bilježnika. Ako je riječ o gradnji kuće, olakšica se može koristiti na temelju računa registriranog izvođača radova ili obračunske situacije, na kojoj je navedeno ime, prezime i adresa poreznog obveznika i lokacija na kojoj se gradi kuća. Osim računa, obvezno se prilažu izjava poreznog obveznika i izjava njegova bračnog druga o tome da nemaju drugu useljivu nekretninu. Ako porezni obveznik još nije uselio u prostor koji kupuje ili gradi, nužno je priložiti i izjavu da će se u kupljeni odnosno sagrađeni prostor trajno useliti.
Olakšica za investicijsko održavanje stambenog prostora u kojem porezni obveznik stanuje može se koristiti i u slučaju kad je stambeni prostor u vlasništvu bračnog druga. Ne može se koristiti olakšica za investicijsko održavanje stambenog prostora kojemu je vlasnik neka druga osoba, iako porezni obveznik stanuje u tom prostoru. Na primjer, dijete koje stanuje u roditeljskoj kući ne može koristiti olakšicu za ulaganja u održavanje dijela kuće u kojem stanuje.
Olakšica za investicijsko održavanje stana u kojem porezni obveznik stanuje može se koristiti samo pod uvjetom da račun za izvedene radove glasi na poreznog obveznika. Osim podatka o vrsti i cijeni obavljenih isporuka, mora se navesti adresu stana ili kuće u kojoj su obavljeni radovi. Ako oba supružnika imaju interesa koristiti poreznu olakšicu za renoviranje stana, svaki od njih mora imati račun koji glasi na njegovo ime, o čemu treba voditi računa pri ugovaranju radova. Npr. izvedeni radovi u ukupnoj vrijednosti od 20.000 kn, zaračunani na jednom računu, daju pravo na olakšicu samo osobi čije je ime navedeno na računu, i to najviše do 12.000 kn. Ako supružnici od izvođača radova zatraže da se računi podijele prema vrsti isporuka i zaračunaju na dva računa, svaki supružnik može prema računu koji glasi na njegovo ime koristiti poreznu olakšicu.