U brzom ritmu života zaboravimo na to koliko je strpljivost u pristupu drugim ljudima važna, i tada izostaje uspjeh u motiviranju tima.
Do prije nekoliko godina često su mi znali reći da sam nestrpljiva i to me katkad ljutilo jer mi nikako nije bilo jasno što zapravo žele reći kada kažu: strpljen – spašen. Dobro, u školom sam krenula sa šest godina, rano sam postala majka, u 22. imala sam diplomu u rukama, a s 23 godine postala šefica poslovnice u vanjskotrgovinskoj tvrtki i rukovodila timom od petero ljudi. Kroz život sam grabila žurnim koracima, stoga je bilo i uspona i padova, pogrešnih izbora, i nekako sam malo-pomalo ostavljala iza sebe mnoge vršnjake, a katkad i ostajala bez daha. I onda sam jednog dana shvatila da je biti strpljiv važno naučiti i primijeniti u životu jer katkad treba vremena da nešto što je zasijano proklija, a onda uz mnogo strpljenja i pozornosti koje smo spremni posvetiti tom procesu – dočekamo plod.
Iako i danas katkad zabrzam, pa i skrenem s puta(!), naučila sam strpljivošću riješiti i dočekati važne stvari u životu. Francuska poslovica ‘Onome koji umije čekati, s vremenom sve dolazi’ na neki je način prikaz životne filozofije koju danas prakticiram.
No, biti strpljiv ne znači ulijeniti se i postati pasivan. Jednako tako treba znati kad je vrijeme za čekanje, a kad za djelovanje. Upravo na tom dijelu mnogi pokleku i rezultati onda nisu u skladu s njihovim očekivanjima. Zlatno je pravilo da, želimo li neki rezultat, odredimo plan akcije i vremenski rok u kojem je realno očekivati da se cijela stvar riješi.
No, putem možemo naići na mnoge prepreke. Često rješenja ne ovise samo o nama, nego i o drugim ljudima ili nepredviđenim okolnostima izvan naše moći i kontrole. Strpljenje u takvim situacijama vrijedi suhog zlata jer nas ponajprije čini mirnim kad nam mirnoća treba da hladnom glavom rješavamo probleme. Ekstrovertiranim ljudima, kao i iznadprosječno inteligentnim to je katkad nepremostiva prepreka.
Čest je slučaj da iznadprosječno inteligentne ljudi, koji nerijetko sve racionaliziraju, a i skloni su obavljati više stvari odjednom (i u vrlo kratkim rokovima), nervira sporost drugih ljudi. Nečija ih mirnoća lako izbaci iz takta i očekuju da svi reagiraju poput njih. Strpljivost i tolerancija potrebni su da onima koji nemaju naš ritam, energiju, znanje, pa i inteligenciju, omogućimo da stvari odrade u skladu s tempom koji odgovara njihovu karakteru.