Pojam prokure

Prokura (lat. procurare – obavljati poslove u ime drugoga, upravljati) je, prema Klaiću, ‘općenita trgovačka punomoć za vođenje poslova’, a prema hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima to je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti uređeni zakonom. Prokura može dati samo fizička ili pravna osoba koja je trgovac (trgovačko društvo ili trgovac pojedinac). Prokura se daje na način određen izjavom o osnivanju trgovačkog društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom. Prokurist ne može biti pravna osoba. Prokura se obvezno daje u pisanom obliku i upisuje u trgovački registar.

Iako pojam prokure u hrvatskom pravno-gospodarskom sustavu postoji više od jednog stoljeća, široj javnosti, a i velikom broju poslovnih ljudi posao prokurista čini se prilično tajnovitim i nejasnim. I dok mnogi smatraju da je prokurist osoba koja zastupa kompaniju skrivajući identitet pravog vlasnika, uloga prokurista ne podrazumijeva ništa tajnovito. Prokura predstavlja punomoć s najširim ovlaštenjima za zastupanje trgovačkih društava ili, jednostavnije rečeno, prokurist je opunomoćena osoba koja zastupa tvrtku. U hrvatskoj poslovnoj praksi, međutim, u prokuru se trpaju različite ovlasti ili ograničenja ovlaštenja, nerijetko čak i suprotno zakonom dopuštenima. Zanimljivo je da čak ni brojni prokuristi ne znaju koja im je zakonski propisana zadaća, odnosno potpuno otvoreno govore o tome da obavljaju i poslove članova uprave, što prema Zakonu o trgovačkim društvima ne bi smjeli. Prokura se u Hrvatskoj primjenjivala još u doba Austro-Ugarske Monarhije, bila je prisutna u propisima Kraljevine Jugoslavije, povremeno i u socijalističkom sustavu, a u novije doba prokura je javnosti postala zanimljiva potkraj 90-ih godina.

Prokurist je ovlašten samo za zastupanje tvrtke, dok predsjednik i članovi uprave osim tog ovlaštenja imaju i ovlaštenje za vođenje posla. Mateše u dva navrata donosila uredbe da društva s ograničenom odgovornošću moraju zaposlit najmanje direktora, čime se (bezuspješno) nastojalo spriječiti osnivanje d.o.o.-a bez zaposlenih u svrhu otezanja ili izbjegavanja plaćanja dugova (prihodi su doznačavani na račun jednog, a dugovi na račun drugog d.o.o.-a).

Funkcija prokurista tada se pokazala spasenosnim rješenjem za izvršavanje takve uredbe, jer su dosjetljivi poduzetnici prišli osnivanja novih društava umjesto direktora imenovali prokuriste s obzirom na to da se na njih nije odnosila navedena uredba.

Ograničenje prokure koje nije predviđeno važećim hrvatskim Zakonom o trgovačkim društvima nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili je morala znati. Ograničenje prokure za poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u trgovačkom registru. Prokurist ne može bez posebne ovlasti nastupati kao druga ugovorna strana i s trgovačkim društvom u kojemu je prokurist sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba. Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom uz naznaku iz koje je vidljiv položaj prokurista ili uz oznaku ‘p.p.’. Prokura nije prenosiva na drugu osobu. Prokura se može opozvati u svakom trenutku. Ništa je odredba ugovora kojom se trgovačko društvo odriče prava da u svakom trenutku može opozvati prokuru. Ove odredbe ne isključuju prava prokurista predviđena ugovorom o davanju prokure, ali u pametno napisanom ugovoru o davanju prokure obvezno će biti unijeta i odredba da se ugovor raskida automatizmom čim je prokura opozvana. Trgovac pojedinac prokuru daje osobno i ne može je prenijeti na drugu osobu. Prokura koju je dao trgovac pojedinac ne prestaje u slučaju njegove smrti ili ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost. U svemu ostalome se kod davanja prokure od trgovca pojedinca primjenjuju odredbe o prokuri trgovačkog društva.

Iako to ovaj tipični hrvatski primjer ne pokazuje, smisao prokure ipak nije u iskorištavanju rupa u zakonu, već je cilj zastupanje i, prema onome što su nam ispričali sami prokuristi, pojednostavljanje poslovanja. S praktične strane gledajući, kaže Wolfgang Pucher, jedan od prokurista u Strabagu, tu pravnu mogućnost iskoristili su u tom građevinskom koncernu kako bi u bilo kojem trenutku postojala osoba koja može pravno zastupati društvo, s obzirom na to da članovi Uprave obično dosta putuju i stoga ne mogu uvijek potpisati pojedine dokumente.

Funkcija prokurista u Strabagu je sasvim uobičajena i koristi se u svim zemljama u kojima posluje. Naime, u našoj austrijskoj matici Strabag AG ima 12 članova Uprave i gotovo 10 puta više prokurista. Prema sličnom principu kao vrh koncerna koncipirana je cjelokupna struktura Strabaga. Tvrtka je podijeljena u više područja, odnosno direkcija, primjerice cestogradnju, visokogradnju, a svaka od tih direkcija ima svog voditelja za tehnička pitanja i osobu zaduženu za komercijalna pitanja. Kad govorimo o Strabagu u Hrvatskoj, voditelji tih direkcija su na razini članova Uprave (u našem slučaju oni se nalaze u Beču), a u hijerarhijskoj strukturi odmah ispod te razine nalaze se prokuristi. U Hrvatskoj nas je devet. Takvom strukturoj omogućeno je decentralizirano odlučivanje, odnosno prosjedivanje odgovornosti na niže razine – objasnio je Pucher.

No, da bi u isto vrijeme bilo moguće iz centra kontrolirati poslovanje koncerna koji ima više od 40 tisuća zaposlenih u desetima zemalja svijeta, navodi Pucher, bilo je potrebno postaviti i čvrsta pravila i jednoznačno definirati ovlasti svakoga pojedinog člana kompanije koji donosi odluke. To je, kako je rekao, najjednostavnije ostvariti kroz funkciju prokurista. Prema austrijskom zakonu, kaže, prokurist može trgovačko društvo u pravnom smislu zastupati gotovo u svim slučajevima, a jedino bez posebne ovlasti ne može otuditi niti opteretiti nekretnine, poduzimati radnje za stečaj ili drugi način prestanka postojanja trgovačkog društva.

Jednaka ograničenja prokuristima postavlja i hrvatski Zakon o trgovačkim društvima. Dakle, predsjednik ili član uprave ovlašteni su za prodaju ili opterećenja nekretnina, dok prokurist za to prema zakonu mora imati posebnu punomoć. Doduše, statutima ili osnivačkim društvima i članovima uprave mogu se postaviti ista takva ograničenja, ali ona nemaju pravni učinak na treće osobe, već je riječ samo o odgovornosti prema vlasnicima.

Bitna razlika između prokurista i predsjednika ili člana uprave jest i u tome da je prokurist ovlašten samo za zastupanje tvrtke, dok predsjednik i članovi uprave osim ovlaštenja za zastupanje tvrtke imaju i ovlaštenja za vođenje posla. Pojednostavljeno rečeno, prokurist se ne bi trebao miješati u organizaciju rada i vođenje poslova trgovačkog društva, dok je članovima uprave, osim zastupanja, vođenje poslova temeljni zadatak. Iz navedenog proizlazi da je funkcija prokurista pogodna u tvrtkama koje imaju mnogo zastupanja prema trećim osobama, čime se poslovodstvo rasterećuje od tih poslova i posvećuje vođenju osnovnog biznisa.

Mi svi znamo koje su naše obveze i ovlasti, jer su one precizno definirane. Veličina naših ovlasti ovisi i o direkcijama u kojima radimo. Primjerice, maksimalna veličina ugovora koji pojedini prokurist može potpisati znatno varira od direkcije do direkcije, jer se u različitim područjima, primjerice visokogradnji ili gradnji cesta i tunela, znatno razlikuje visina vrijednosti radova. Ograničenja postoje i u smislu s kojim pravnom osobom prokurist smije sklopiti posao, pa tako može biti definirano da s privatnim tvrtkama prokurist može ugovarati radove, ali da u isto vrijeme ne smije potpisivati ugovore s državom ili lokalnom upravom. Uz ograničenja kroz širinu ovlasti, kontrola upravljanja u Strabagu provodi se i kroz tzv. princip ‘četiri oka’. Naime, bilo koji posao uvijek mora odobriti dvoje ljudi, bilo da je riječ o dvojici članova Uprave, dvojici prokurista ili jednom članu Uprave i jednim prokuristom. Niti jedan član Uprave sam ne može potpisati niti jedan dokument – ispričao je Pucher dodavši da, osim u unutarnjoj hijerarhiji, između članova Uprave i prokurista u Strabagu nema prevelikih razlika.

Postoje dvije vrste ograničenja prokure, ona precizirana zakonom i ona interne naravi koja svaki davatelj prokure nameće svojim prokuristima. Ograničenja prokure koja nisu predviđena važećim hrvatskim Zakonom o trgovačkim društvima, kao primjerice ograničenje ugovornih iznosa koje prokuristi u Strabagu smiju potpisati, obvezuje prokuriste samo interno prema davatelju prokure, ali nema pravnih učinka prema trećim osobama, bez obzira je li treća osoba za ta ograničenja znala ili je morala znati.

No, trećim osobama mnogo više glavobolje od ograničenja prokure mogu prouzročiti ugovori zaključeni s jednim prokuristom iz skupne (kolektivne) prokure. Prokura se, naime, može dati jednoj ili više osoba. Ako se prokura daje dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba kao prokurist može zastupati trgovačko društvo samostalno. Ali, ako je u prokuri izričito navedeno da je riječ o skupnoj prokuri, da bi posao sklopljen s jednim prokuristom bio pravno važeći svi ostali prokuristi iz sastava skupne prokure moraju dati suglasnu izjavu volje. Nema li suglasne izjave volje svih ostalih skupnih prokurista, posao zaključen sa samo jednim od njih je ništavan. Istodobno izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jednom prokuristu iz zajedničke prokure ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima. Zanimljivo je da čak i pojedini prokuristi ne poznaju dovoljno svoja ovlaštenja i zadaću. Suprotno propisanom, Marjan Nagode, koji od travnja ove godine obavlja dužnost prokurista za nabavu, prodaju i marketing u Mercatoru Hrvatska, tvrdi kako u odsutnosti člana Uprave prokurist obavlja i menadžerske poslove. Prema njegovim riječima, u tom trgovačkom lancu prokurist je svojevrsna spona između tvrtke i vlasničkih struktura.

Ovlasti prokurista su suodlučivanje i supotpisivanje svih važnijih dokumenata, a samo u slučaju odsustva direktora društva ima mogućnost samostalnog odlučivanja. Prokurist pomaže u prenošenju korporativne kulture, prati provođenje standarda poslovanja, savjetuje direktora društva za određeno područje poslovanja i tome slično. Uglavnom, njegova uloga je savjetodavnoga i nadzornoga karaktera – naveo je Nagode istaknuvši da prisutnost prokurista ubrzava operativno poslovanje tvrtke, provođenje poslovnih procesa, protok informacija između vlasnika, matične tvrtke i tvrtke kćeri te pomaže razumijevanju specifičnosti pojedinog tržišta.

U slovenskom Meractoru prokura je uvedena 1997. godine, dok su na razini cijele Grupe Mercator funkcije prokurista postavljene s dolaskom nove Uprave početkom ove godine. Svaka Mercatorova tvrtka izvan Slovenije dobila je tada po dva prokurista: jednog zaduženog za nabavu, prodaju i marketing te drugog koji se brine za financije, računovodstvo, kontroling i druge potporne funkcije. Uz Marjana Nagodea, drugi prokurist u Mercatoru je Matjaž Peterka.

A u King ICT-u još veća pravna besmislica. U toj su tvrtki dvojica prokurista, s tim da je jedan od njih, Plamenko Barišić, ujedno i član Uprave za razvoj poslovanja. Barišić tako u zastupanju ima dvaput ista ovlaštenja.

Ima u Hrvatskoj i primjera da posao prokurista, koji se na hijerarhijskoj ljestvici nalaze ispod uprave, obavlja i jedan od suvlasnika tvrtke. Sličan takav primjer imamo u Viru, tvornici šećera, u kojoj kao prokurist od ožujka ove godine djeluje Željko Zadro, sin suvlasnika kompanije, koji je prije dolaska na tu funkciju bio član Nadzornog odbora. Na taj način, kaže Zadro, Uprava je rasterećena glede donošenja odluka vezanih za uvoz ili izvoz.

To je osobito važno ako se uzme u obzir da je šećer burzovna roba i da je odluke često potrebno donositi u vrlo kratkom roku – istaknuo je Zadro, koji još pogrešno smatra da u Hrvatskoj ne postoji tradicija funkcije prokurista, tako da tvrtke vjerojatno nisu dovoljno upoznate s prednostima prokurista.

Iako bi prokuristi prema zakonu trebali djelovati prema načelu punomoći, odnosno poput odvjetnika koji postupa prema nalogu klijenta, u praksi prokuristi često imaju uloge članova uprave i obavljaju poslove upravljanja, za koje nisu zakonski ovlašteni. To potvrđuje i izjava Ante Pavića, bivšeg prokurista, a današnjeg direktora tvrtke Zagrebačke otpadne vode, koji kaže da je kao prokurist obavljao gotovo iste poslove koje radi i danas.

Ta funkcija je uvedena iz jednostavnog razloga da se osigura kontinuitet poslovanja, odnosno da u trenucima kad je direktor odustan uvijek netko može donijeti odluke važne za normalno poslovanje. S obzirom da bi prokurist trebao prema ovlaštenju direktora provoditi odluke, njegova je odgovornost mnogo manja, tako da je u svakom slučaju lakše biti prokurist. No, često prokurist obavlja poslove koje su u domeni direktora – zaključio je Pavić.

Granice ovlasti prokurista razlikuju se u pojedinim nacionalnim pravnim sustavima. Prema njemačkim propisima, prokurist je ovlašten obavljati poslove i pravne radnje koje su u skladu s djelatnostima trgovačkog društva. U švicarskom pravnom sustavu se kod određivanja ovlasti prokuristima polazi od djelatnosti tvrtke u kojoj je prokura data, pa se prokuriste ovlašćuje za sve redovne i izvanredne poslove u djelatnosti tvrtke.

Prokuristi u svim zemljama, u pravilu, nisu ovlašteni otuđivati ili opterećivati nekretnine, niti na prestanak tvrtke, odnosno mijenjani ili brisanje iz registra, prodaju tvrtke, davanje prokure drugome ili prenošenje dobivene prokure na drugu osobu. O tim pitanjima pojedina nacionalna prava sadržavaju izričite odredbe.

Moguće je da prokurist zaključi poslove ne poštujući ograničenja dobivena od davatelja prokure. U tom smislu se nacionalna zakonodavstva dijele na tri skupine. Prvu skupinu čine ona zakonodavstva koja polaze od maksimalne zaštite trećih osoba koje su s eventualno neodgovornim prokuristom poslove zaključile u dobroj vjeri (Njemačka i Austrija). Drugu skupinu čine ona zakonodavstva koja priznaju djelovanje davateljevim ograničenjima prokure i prema trećim osobama, ako su ta ograničenja na propisan način objavljena, i treće je švicarsko zakonodavstvo, prema kojemu se treće osobe koje u dobroj vjeri zaključuju poslove s prokuristom mogu osloniti samo na zakonski obujam prokure.

U međusobnom odnosu davatelja prokure i prokurista u svim zakonodavstvima vrijedi načelo da davatelj prokure ograničuje ovlaštenja prokurista te da prokurist odgovara davatelju prokure ako ne poštuje dobivena ograničenja svojih ovlasti. Način davanja prokure također je različito uređen. Prema njemačkom pravu, prokura se ne mora dati u pisanim obliku, ali mora biti izričito data. Prema švicarskim propisima, prokura se može dati prešutno. No, u svim zakonodavnim sustavima prokura se mora upisati u registar i deponirati potpis prokurista. Taj upis u registar ima deklarativno značenje.

Prokura prestaje opozivom, otkazom prokurista, smrću prokurista, gubitkom poslovne sposobnosti prokurista, otvaranjem stečaja nad tvrtkom davatelja prokure ili prestankom rada tvrtke davatelja prokure na osnovi diobe ili spajanja. Prema švicarskom i njemačkom zakonodavstvu, brisanje prokure iz registra mora se objaviti, tako da se davatelj prokure može pozivati na prestanak tek nakon objave.