Kako Hrvatska može dokazati efikasnu borbu protiv korupcije na najvišim razinama? Pregovarači uvjeravaju da novi sustav mjerila Europske unije i nije loša stvar za Hrvatsku. Iako se u prvoj fazi pregovarački proces usporava, u kasnijoj se ubrzava. No, ispunjavanje dosad postavljenih uvjeta iziskuje dosta vremena, novca i kompliciranih političkih odluka.
Europska unija umorila se velikim širenjem, ali se usput i opametila – iz lošega iskustva nešto je naučila, pa je odlučila uvesti promjene. Te dvije činjenice uvelike određuju modus i brzinu hrvatskog europskog pridruživanja, svidilo se to nama ili ne. Novitet koji Bruxelles ekskluzivno primjenjuje na dvije aktualne kandidatkinje – Hrvatsku i Tursku – zove se benchmarks, što naši pregovarači prevode kao mjerila ili preduvjeti. Riječ je o zahtjevima čije ispunjenje Bruxelles traži prije nego s Hrvatskom započne konkretna pregovore za pojedino poglavlje europske pravne stečevine. Konkretno, u prijašnjim pregovaračkim procesima nakon završetka dva kruga screeninga (analitičkog pregleda zakonodavstva), automatski su počinjali pregovori sa zemljom kandidatkinjom u vezi s poglavljima, a pravi problemi javljali su se tek pri zaključenju pregovora, jer je za to bilo nužno ispuniti preduvjeti. Sada automatizma nema, pa određeni napredak treba pokazati već u fazi prije početka prvih pravih sadržajnih razgovora usklađivanju s acquis communautairem.
Ovaj teži put u EU, priznaje to i glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak, Hrvatska je ‘zaradila’ ponajprije zato što se Bruxelles ‘opekao’ s Bugarskom i Rumunjskom, koje 1. siječnja iduće godine postaju punopravne članice. No, i više je nego očito da ove dvije balkanske države Unija prima kao ‘neželjenu djecu’, i to upravo zato što europsku pravnu stečevinu nisu u dovoljnoj mjeri provodile. Bruxelles naime ne brine niti njihovo relativno siromaštvo, niti moguće masovno seljenje njihovih jeftinih radnika u bogate starije članice, nego njihova nefunkcionalirajuća pravna država, kaotično pravosuđe i razgranata korupcija. Da je strože kontrolirao provedbu zakona tijekom pregovaračkog procesa i već ih onda tjerao na konkretnu akcije, uvjereni su danas eurokrati u Bruxellesu, ne bi se sada našao u situaciji da ove zemlje mora primiti jer su ispunile formalne uvjete, iako su ‘sadržaj- može se nadoknaditi tijekom samih pregovora, jer zemlja koja pregovara već u tom razdoblju počinje provoditi potrebne reforme, što na kraju omogućuje da u članstvo uđe posve spremna, u više je puta napomenula hrvatska ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar Kitarović.
Vijeće EU dosad je prihvatilo izvješća za 13 poglavlja (od ukupno 33, u koliko ih je podijeljen acquis communautaire), od kojih je Hrvatska u šest poglavlja dobila mjerila, a u sedam nije. Mjerila su donesena za poglavlja javnih nabava, Tržišnog natjecanja, Socijalne politike i zapošljavanja, Pravde, slobode i sigurnosti, Slobode kretanja kapitala i Slobode kretanja robe. Barem četiri mjerila, neslužbeno se doznaje od hrvatskih pregovarača, stići će i za poglavlje Pravosuđe i temeljna prava. Tako će se ukupan broj dosad postavljenih preduvjeta popeti na 17, ‘raspoređenih’ u sedam poglavlja. No, to je vjerojatno tek trećina od ukupnog broja mjerila koja će Hrvatska dobiti tijekom procesa pridruživanja. Naime, pregovarački i stručni krugovi od početka procesa screeninga najavljivaju da će konkretno pregovore bez ispunjavanja dodatnih preduvjeta Hrvatska moći otvoriti za svega trećinu poglavlja. Hrvatska treba ispuniti najviše četiri mjerila u poglavlju Tržišnog natjecanja, tri mjerila u poglavlju Slobode kretanja robe, dva mjerila u poglavljima Javnih nabava i slobode kretanja kapitala te jedno u poglavljima Socijalne politike i zapošljavanja te Pravde, slobode i sigurnosti.
Iako će mjerila za poglavlje Pravosuđe i temeljna prava Bruxelles službeno dostaviti Zagrebu tek za koji mjesec, sigurno je da će ih na listi biti minimalno četiri. ‘Umjereni optimisti’ nadaju se da broj preduvjeta za ovo poglavlje neće prijeći brojku sedam, jer je objektivno riječ o teškom poglavlju i o području u kojemu se zna da Hrvatska ima mnogo problema. Zasad je poznato da će EU tražiti reformu sustava vježbeništva, donošenje zakona o besplatnoj pravnoj pomoći te racionalizaciju mreže sudova. Četvrti benchmark ima najveću težinu i najteže će ga biti provesti – Bruxelles će zahtijevati uspostavu učinkovite provedbe i praćenje primjene akcijskog plana borbe protiv korupcije, posebice one na najvišoj razini.
Tradicionalno je teško poglavlje i Tržišno natjecanje, a četiri dobivena mjerila odnose se na državne potpore. U prvom mjerilu traži se da Hrvatska usvoji program restrukturiranja čeličnog sektora, u drugom da se izrade individualni programi restrukturiranja pojedinih brodogradilišta koja posluju uz pomoć državnih potpora. Ti se programi kasnije trebaju uključiti u cijeloviti nacionalni program restrukturiranja sektora brodogradnje. Treće se mjerilo odnosi na fiskalne potpore, što znači da će se hrvatski zakon o poticanju ulagača, zakon o slobodnim zonama i zakon o porezu na dobit morati uskladiti s pravilima EU o državnim potporama. Prva tri mjerila proizlaze iz obveza koje je Hrvatska preuzela u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Četvrto mjerilo odnosi se na transparentnost svih državnih potpora. Bruxelles ne traži da se odmah obustave državne potpore, nego da se izrade programi s mjerama koje omogućuju da proizvodni sektori izdrže konkurentske pritiske bez državne pomoći.
Za Slobodu kretanja roba Hrvatska je dobila tri mjerila. Prvo se odnosi na detektiranje neusklade- nosti u zakonskim i podzakonskim propisima sa zahtjevima o slobodnom kretanju roba, odnosno traži se analiza kako bi se ustanovile prepreke koje onemogućavaju slobodno kretanje roba. Drugim se mjerilom zahtijeva da se nakon ove analize izradi svojevrsni akcijski plan uklanjanja propisa koji predstavljaju prepreke. Treće mjerilo podrazumijeva reformu Ministarstva gospodarstva, odnosno povećanje broja stručnog osoblja. Iako Europska komisija nije konkretno ukazala na problematične točke u domaćem zakonodavstvu, osim što je imala prigovore na akciju Kupujmo hrvatsko, pretpostavlja se da će ‘sto- fa’ za izmjene biti u Zakonu o trgovini, koji propisuje obvezno izdavanje uvoznih dozvola za određene vrste proizvoda.
S obzirom na to da je Unija shvatila kako su javne nabave u tranzicijskim državama idealni teren za bujanje korupcije, vrlo će budno pratiti ispunjavanje dvaju mjerila koje je Hrvatskoj iznijela u ovom poglavlju. Prvo, traži se akcijski plan ili strategija s vremenskim odrednicama reformi, koje će se donositi radi usklađivanja s pravnom stečevinom u zakonodavnom smislu, i plan u vezi s gradnjom institucionalnih kapaciteta. Drugo mjerilo zahtijeva da se sustav javne nabave ustroji tako da može jamčiti koherentnu politiku tijekom pretpristupnog procesa u svim područjima vezanim uz javne nabave. Konkretno, Hrvatska mora poboljšati povezanost već ranije uspostavljenih institucija za javne nabave – Ureda za javne nabave Vlade RH i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave te zaposliti nove stručne ljude koji će se i dodatno educirati te učiniti tijela spremnima na brzu reakciju.
Za poglavlje Pravda, sloboda i sigurnost, koje slovi kao jedno od najtežih, dobiveno je mjerilo kojim se traži usvajanje akcijskog plana u vezi s integriranim upravljanjem granicama, a to podrazumijeva postojanje veterinarnih, fitosanitarnih i policijskih službi na svakom graničnom prijelazu te usklađivanje njihova rada. Ispunjavanje tih uvjeta zahtjevno je i vrlo skupo.
