Ako laže POTPIS, ne laže OTISAK prsta

Istraživački timovi Singapore Airlinesa dosad su otkrili gotovo 150 različitih primjena biometrike, uključujući i onu koja bi ubrzala proces izdavanja karata i plaćanja. Sigurnosne naprave koje rade na principu raspoznavanja otiska prsta, rožnice oka, glasa, dlana i lica nekad su bile sastavni dio znanstveno-fantastičnih filmova. Danas su biometričke naprave dio naše svakodnevnice, a potražnja za njima doživljava pravi procvat. Sve više kompanija kartice zamjenjuje identifikacijom putem otiska prsta, pa i turistički objekti, poput Kipa slobode, koriste tu vrstu identifikacije za otvaranje garderobnih pretinaca.

Veća potreba za sigurnošću traži i veće biometričke provjere, tako da npr. kamere na aerodromima ili ulicama gradova, poput Londona, mogu provjerom vašeg lica vrlo brzo ustanoviti odgovarate li profilu kakva traženog terorista ili kriminalca. Jochen Wirtz s Poslovne škole Sveučilišta u Singapuru i Loizos Heracleus s Koleđa Templeton Sveučilišta Oxford u Engleskoj, navode primjer biometrijskog šestomjesečnog pilot-projekta avio-kompanije Singapore Airlines (SIA) i aerodroma Changi. Prije gotovo godinu dana SIA je svojim 9.000 korisnika frequent flyer programa podijelila kartice na kojima su bili kodirani njihovi skenirani otisci prstiju i lica. Na aerodromu Changi ti su korisnici dobili posebne check in šaltere na kojima ih se identificiralo provlačenjem kartice kroz čitač koji je nakon toga skenirao i osobu vlasnika kartice. Kad bi otisci prstiju i lica na kartici odgovarali stvarnoj osobi, čitač bi izradio sigurnosno i carinsko odobrenje za ukrcaj, preporučio željeno sjedalo i izdao ukrcajnu propusnicu.

Cijeli proces trajao je manje od minute, u usporedbi sa sadašnjih osam do petnaest minuta klasičnog čekiranja. SIA razmišlja i o biometričkom načinu predavanja prtljage, kojim bi se smanjilo čekanje u redu. Prtljaga bi se istim kartičnim principom predavala na ulazu u aerodromski terminal, biometrički povezala s putnikom, avionom i destinacijom i na taj način dočekala putnika na dolaznom aerodromu.

Istraživački timovi SIA-e dosad su otkrili gotovo 150 različitih primjena biometrike, uključujući i onu koja bi ubrzala proces izdavanja karata i plaćanja, individualizirala usluge frequent flyer programa i poboljšala efikasnost telefonskih službi glasovnom identifikacijom korisnika. No, uz biometriju su vezane i kontroverse. S jedne strane njezini zagovornici, koji vjeruju da biometrija uspješnije zadovoljava potrebe individualnog potrošača i predstavlja uštedu vremena te jamči veću sigurnost podataka, a s druge kritičari, koji naglašavaju opasnosti od zloporabe takvog olakšanog korištenja biometričkih jedinstvenosti svake osobe. Jeffrey Rosen, s pravnog fakulteta Sveučilišta George Washington navodi niz studija na temu privatnosti osobnih podataka u eri digitalizacije. Razlike u poimanju privatnosti razlikuju se demografski i geografski. Mlade dobne skupine, od 18 do 35 godina, izložene svakodnevnom traženju podataka putem elektronske pošte i različitih internetskih usluga, nisu u toj mjeri zabrinute zbog pretpredane uporabe te metode, tj. mogućnosti zloporabe svojih osobnih podataka. Kao što Rosen kaže, oni su odrasli na tehnologijama osobnog razotkrivanja.

Za razliku od njih, dobna skupina iznad 40 opreznija je kad je riječ o davanju osobnih podataka u korisničke svrhe. Više od polovine ispitanika (u nekim studijama i do 70 posto svih ispitanih) pomno čita kompanijne upute u vezi s privatnošću podataka i vrlo im je važno u koje se svrhe rabe njihovi osobni podaci.

Koliko stav o biometriji ovisi o geografskim razlikama, pokazuju istraživanja koja govore da Europljane općenito više zabrinjava korporativno istraživanje podataka, a Amerikanci državno prebiranje po osobnim podacima. Kao razlog tome znanstvenici navode povijesnu nelagodu, osobito imućnijih Europljana, u odnosu na javno iskazivanje privatnosti, dok Amerikanci tradicionalno smatraju važnijim da država zaštiti pojedinca.