Osjetljiva pitanja

Vrijeme do ulaska u EU moramo što bolje iskoristiti, a izvoznici najviše trebaju raditi na povećanju konkuretnosti te kontinuirano ulagati u obrazovanje, ističe Dubravko Miholić, tajnik Hrvatskih izvoznika.

Najvažnija je stvar za izvoznike pri izvozu na tržište Europske unije imati konkurentan proizvod (kojih i nemamo previše), pronaći najbolje partnere za njegovu prodaju i distribuciju te odvojiti potreban novac za istraživanje i marketing na stranim tržištima. Iako je, dakle, ključan proizvod, u Hrvatskim izvoznicima smatraju da pojedine industrije imaju više izgleda od drugih. Na vrhu je prehrambena industrija, pa informatička, farmaceutska, drvna industrija…

Kao glavni razlog zašto prehrambena industrija ima najviše izgleda, glavni tajnik Hrvatskih izvoznika Dubravko Miholić ističe to što je 1. veljače 2005. stupio je na snagu Protokol 7 o kvotama za uvoz i izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tim je dokumentom Hrvatska postala neizravnim dijelom jedinstvenog europskog tržišta u koje će se postupno, tijekom prijelaznog razdoblja do stupanja u punopravno članstvo EU, uključiti cijela naša poljoprivreda.

Protokol je potvrdio povoljne uvjete za hrvatski izvoz; tako se na tržište 25 zemalja članica mogu bez carine i količinskih ograničenja izvoziti svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, s iznimkom baby-beef proizvoda, vina i nekih vrsta riba te njihovih prerađenina za koje su utvrđene carinske kvote. Kvota na izvoz šećera na tržište Europske unije od 180 tisuća tona počet će se primjenjivati 1. siječnja 2007., a ove godine nema kvote za izvoz šećera.

Turizam je također ocijenjen kao jedan od najdinamičnijih sektora s velikom važnošću za razvoj svjetskoga gospodarstva. Na turizam otpada sedam posto svjetskog izvoza roba i usluga, što ga stavlja na četvrto mjesto, iza izvoza kemijskih proizvoda, automobilskih proizvoda i goriva.

Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji 1. veljače 2005. hrvatske se kompanije ravno-pravno mogu javljati na javne natječaje u Europskoj uniji, prema pravilima o nabavama koja u ondje vrijede. Tu se pruža posebna prigoda izvoznicima da svoje proizvode ponude na cijelom tržištu Europske unije. No, naravno, prethodno se moraju upoznati s pravilima natječajnog postupka u Europskoj uniji i naučiti ispuniti tražene obrasci za prijavu ponude na natječajima.

S druge strane, društvima Unije koja nisu osnovana u Hrvatskoj mogu se pristup natječajima o javnim nabavama u RH u skladu sa Zakonom o javnim nabavama, i to prema jednako povoljnim uvjetima koji se primjenjuju i na hrvatska društva najkasnije tri godine od stupanja na snagu SSP-a (dakle najkasnije 2008.), dok će se društvima Unije osnovanim u RH to omogućiti već sada, stupanjem na snagu SSP-a. Natječaji se provode prema standardnim natječajnim postupcima Europske komisije, a aktualni natječaji mogu se pretraživati na internetskoj stranici Europske unije Tenders Electronic Daily.

Hrvatska na tom području zbog dobre obrazovanosti radne snage može imati brojne komparativne prednosti – kaže Miholić.

Sudeći prema iskustvima nekih vodećih izvoznika, situacija u vezi s izvozom ne mijenja se naboje s približavanjem Hrvatske Europskoj uniji.

U jednoj velikoj prehrambenoj tvrtki kažu da nisu osjetili nikakve pogodnosti i da nisu dobili ništa bolje od onog što su imali prije. Sve što su ostvarili u izvozu postigli su zahvaljujući internim uvjetima – radom kompanije, a ne vanjskim čimbenicima, ističu u toj kompaniji. U drugoj, pak, velikoj tvrtki iz kemijske industrije kažu da se formalno-pravno ništa nije promijenilo jer carina, zbog kojih su hrvatski proizvodi nekonkurentni, još postoji. Nove regulative nisu pogoršale izvoz, ali sve je to još daleko od slobodnog europskog tržišta kojem težimo, bit je izvozničkih iskustava.

Od pregovarača prije svega očekujemo da vode računa o interesima hrvatskoga gospodarstva, što se na prvi dojam tijekom provjere (screeninga) ponajviše poštuje. U proteklih se godinu dana odradio taj postupak, a od ukupno 33 poglavlja o kojima Hrvatska mora pregovarati, završeni su pregovori tek o jednome. Riječ je o pregovorima o temama kao što su poljoprivreda ili ribarstvo, na koje je Hrvatska posebno osjetljiva, te posebice brodogradnja, koja je važan izvoznik, ali koju očekuje restrukturiranje i u budućnosti rad bez državnih poticaja i subvencija. Vrijeme do ulaska u EU moramo što bolje iskoristiti, a hrvatski izvoznici najviše trebaju raditi na povećanju konkurentnosti te kontinuirano ulagati u obrazovanje – zaključio je Miholić.

Industrije koje imaju najveće izgleda za izvoz u EU uključuju prehrambenu industriju (finalni proizvodi, poljoprivreda i ribarstvo), informatičku industriju (softver), farmaceutsku industriju, drvnu industriju (namještaj), biotehnologiju, električne strojeve, automobilsku industriju, turizam, kreativne industrije, poslovne i financijske usluge.