Novim beneficijama umjereno poljoprivred

U istraživanju provedenom ove godine u Češkoj, čak 70 posto ispitanika izjavilo je da im ulazak u EU nije promijenio životni standard. U Sloveniji je najteže posljedice članstva u EU osjetila prehrambena industrija zbog ukidanja ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama bivše Jugoslavije.

Dvije i pol godine nakon ulaska u Europsku uniju, stanovnici deset srednjoeuropskih, baltičkih i mediteranskih zemalja nisu razočarani, ali niti euforični u vezi s rezultatima članstva. Prema istraživanju Eurobarometra iz travnja ove godine, 54 posto ispitanika u novim članicama izjavilo je da je članstvo njihove zemlje u Uniji dobra stvar. U istom istraživanju 2004. godine, mjesec dana uoči proširenja, ‘dobrom stvari’ je članstvo u EU smatralo svega 43 posto ispitanika 10 potencijalnih novih kandidatkinja.

Usporedba s ostalim statističkim pokazateljima također ocrta pozitivnu sliku proširenja. Šest od 10 stanovnika novih 10 članica, primjerice, smatra da je njihova zemlja profitirala od članstva u EU. Najkritičniji su Ciprani, jer svega 40 posto stanovništva vjeruje da je zemlja imala koristi od članstva u EU. Imidž Europske unije zbog toga je pozitivan prema mišljenju 53 posto stanovnika desetorke, ali velike su i razlike među zemljama. Imidž EU pozitivnim doživljava najviše Slovenaca (60 posto), a najmanje Latvijaca (35 posto).

Zanimljivo je da Eurobarometar više ne mjeri kategoriju poistovjećenja s europskim odnosno nacionalnim identitetom kakva je postojala 2004. godine. Naime, uoči proširenja naglo je pao postotak građana koji su se smatrali Evropljanima i porastao broj onih koji je bio važniji nacionalni identitet. Autori istraživanja to su tada objašnjavali činjenicom da su građani na osnovi aktualne rasprave o proračunu i većinskih glasova velikih članica zaključili da EU nije toliko obitelj europskih nacija koliko skupina država koje se međusobno natječu za resurse, poslove i ostale koristi.

Gorki okus uoči ulaska u EU pojačale su nakon 1. svibnja 2004. neke odluke starih članica kojima su nove članice EU isključene iz nekih sloboda na kojima je Unija osnovana i u koje se javno zaključuje. Primjerice, slobodno kretanje ljudi. Prema nekim istraživanjima uoči proširenja, pravo na slobodno putovanje i zaposlenje u drugim državama članicama bila je prva asocijacija većine građana tadašnjih država kandidata pri pomisli na EU. Ipak, kao što piše Enter Europe, još 72 milijuna građana iz 8 novih članica ne uživa to pravo u polovini članova EU. Jedino su Malta i Cipar izuzeti od ograničenja zbog njihova malobrojnog stanovništva i tržišta rada. U prve dvije godine nakon proširenja postojale su čak četiri skupine zemalja s različitim režimima za pristup tržištima rada starih članica. Čak 11 starih članica je, primjerice, zadržalo svoje stare sustave radnih dozvola i kvota. Za radnike iz dviju novih članica, Bugarske i Rumunjske, planiraju se još strože ograničenja.

Osim što ne mogu raditi gdje žele, građanima novih članica otežano je i putovanje Unijom jer još nisu ušli u tzv. Schengensku zonu unutar koje stanovnici 15 starih članica mogu putovati bez putnih isprava i zaustavljanja na međudržavnim granicama.

Unatoč tim preprekama punopravnom članstvu, 10 novih članica dobilo je i niz prava koje uživa i njihovih 15 prethodnica. Tako su u 2005. nove članice primile 4 milijarde eura više nego što su uplatile u zajednički proračun. Naravno, neke stare članice također tradicionalno dobivaju iz proračuna više nego što uplaćuju, poput Španjolske, Grčke, Portugala i Irske. Španjolski pozitivni saldo je u 2005. bio veći nego onaj svih deset novih članica zajedno.

U organizacijskom smislu novčane sudjelovale u uzbudljivim procesima, poput glasovanja za Europski parlament, predlaganja svojih povjerenika (svaka članica ima pravo na jednog) te slanja u sjedišta Unije u Strasbourgu i Bruxellesu desetine pripadnika administrativnog osoblja, stručnih suradnika i prevoditelja.

Međutim, u svakodnevnom životu promjene nisu bile toliko uočljive. Nije bilo masovnog ekshodusa radnika u bogate zapadne članice, dijelom i zbog ograničenja, a dijelom zbog nezainteresiranosti. Nije došlo u većoj mjeri niti do rasprodaje nekretnina kupcima iz Zapadne Europe jer je većina novih članica zatražila prijelazna razdoblja embarga ili ograničenja za to tržište. Ukupno je efekt na svakodnevni život građana bio minimalan. U istraživanju provedenom u svibnju ove godine u Češkoj, čak 70 posto ispitanika izjavilo je da im ulazak u EU nije promijenio životni standard. Promjene su uz političare na vlasti možda najviše osjetile kompanije. Tako je čak 60 posto Čeha zamijetilo i pozitivno ocijenilo utjecaj članstva u EU na ponudu roba i usluga na domaćem tržištu. Kao najnegativniji ekonomski efekt članstva, dvije trećine ispitanika navele su utjecaj na domaću poljoprivredu.

U Sloveniji je najteže posljedice članstva u EU osjetila prehrambena industrija koja je svoje proizvode pod povoljnim uvjetima izvozila na tržišta bivše Jugoslavije. Međutim, ulaskom u EU poništeni su svi ugovori o slobodnoj trgovini pa je nestao i preferencijalni položaj. Uz to, slovenske je proizvođačke hrane pogodila i globalizacija cijelog sektora. Ostali poslovni sektori i nekoliko godina prije ulaska morali su se ravnopravno natjecati sa svojim europskim konkurentima i na vrijeme su se prilagodili europskim uvjetima poslovanja.

U Poljskoj su također poljoprivrednici jedna od skupina koje se najviše žale na posljedice ulaska zemlje u EU. Posebno su negativne efekte otvaranja tržišta i ukidanja zaštitnih carina osjetili mali, neefikasni proizvođači, dok je proizvođačima mlijeka poslovanje otežalo uvođenje proizvodnih kvota.

Od pozitivnih posljedica, većina novih članica zabilježila je povećan dotok investicija i stranog kapitala te proračunski plus u odnosima s Bruxellesom.