Home / Biznis i politika / Pregovori se ipak ‘VODE DOMA’

Pregovori se ipak ‘VODE DOMA’

Ušli smo u fazu sadržajnih pregovora, predali sedam pregovaračkih stajališta i zacrtali prve srednjoročne planove reformi koje moramo provesti i koje će, vjerujem, naši građani osjetiti u svome svakodnevnom životu, kaže Tamara Obradović Mazal.

Prošlog smo mjeseca imali, rekla bih, dvije obljetnice. Godišnji- cu jednog početka, ali i označavanje jednog kraja. Naravno, mislim na početak pregovora za članstvo s jedne, a kraj procesa screeninga s druge strane. Za kolege pregovarače ova je godina na neki način trajala dulje od godine dana. Obavljeno je mnogo pripremnog posla u tišini; vrijeme od imenovanja i uspostavljanja pregovaračke strukture i okupljanja uistinu velikog broja stručnjaka iz sviju sfera poslovanja do početka samih pregovora koristili smo kako bismo, prije svega, educirali i organizirali sami sebe, međusobno se upoznali, radili na timskoj koheziji, ali i koheziji unutar administracije, kako bismo, kad za to dođe vrijeme, radili kao jedan.

U tom smislu nužno je naglasiti da su članovi pregovaračke strukture i državne administracije prolazili intenzivne stručne, ali i diplomatske treninge u suradnji s brojnim državama članicama EU čiju ekspertizu imamo na raspolaganju. Polazeći samo od sinergije svih mišljenja i doprinosa pa i same količine obavljenog posla, godina je za Hrvatsku bila višestruko uspješna. Naravno, taj je proces donio i dosta izazova i pokoju novost u pristupu vođenju pristupnih pregovora pa je i brzina naših reakcija i prilagodbi veliki plus koji je donijelo proteklo razdoblje.

Svakom je pregovaraču njegov dio posla i odgovornost jednako težak, a rekla bih, naši građani koji žive od svog obrta s jednakom pozornošću osluškuju promjene koje im donosi Europska unija kao i građani koji žive od poljoprivrede. U tom smislu, apsolutno svaki aspekt našega budućeg članstva u Uniji jednako je važan i jednako ‘živući’ za dio našega društva na koji neposredno utječe. Najvažnije je tijekom screeninga bilo postići kvalitetu.

Iskustva Bugarske i Rumunjske, ali i novih država članica, neprocjenjivo su važna. Ne samo zato što su prije nešto više od dvije godine prolazile to isto što mi prolazimo danas nego i zato što način na koji države članice i dvije države pristupačne danas primjenjuju standarde Unije i pravnu stečevinu utječe na naše pregovore.

Hrvatska od početka uživa punu potporu za svoje aspiracije da svoj put od osamostaljene putem tranzicije i reformi zaokruži članstvom u Europskoj uniji. Razumijeva potrebu Unije da svako sljedeće proširenje promatra detaljnije, fokusirajući na vjerojatnosti u ispunjavanju obveza koje proizlaze iz članstva, a tu je važna procjena EK-a u izvješću o napretku Hrvatske u kojem stoji da je Hrvatska ‘poboljšala svoju sposobnost za preuzimanje obveza članstva’. Govoreći o tome, Izvješće valja promatrati u kontekstu pooštrenih kriterija koji prate daljnje proširenje EU, što je dalo ton dokumentu u dijelovima koje EU smatra osobito važnim za buduće članstvo u Uniji – javnoj upravi, pravosuđu i borbi protiv korupcije te imperativu daljnjeg jačanja administrativnih kapaciteta na svim područjima. Iskustva posljednjega kruga proširenja pokazuju da upravo tim temama treba posvetiti najveću pozornost. Tu su države članice nepodijeljenog stava, ali su nepodijeljene kad je riječ o političkoj i tehničkoj pomoći koju pružaju Hrvatskoj da ostvari svoj cilj.

Razumijevanje je ključno. Razumijevanje procesa, razmišljanje, dijalog i odlučivanje na razini EU i njegovih država članica, ali i razumijevanje potreba naše domaće okoline da joj se detaljno objasni kamo idemo i zašto i što nam to donosi. Biti neosjetljiv na promjene, pojave, pitanja ili trendove na jednoj ili na drugoj strani svakako donosi probleme. No, Vlada pristupnim pregovorima vodi društvo u Europsku uniju i primarno želi da u kanalu razumijevanja s hrvatskim društvom nikada ne dođe do šuma. Odgovorni smo ponajprije prema svojim građanima i dužnost nam je ne ostaviti ih bez odgovora na pitanja. Ne kaže se uzalud da se pregovori ipak ‘vode doma’.

Danas pregovaramo za sutra i dok jednim okom pregovaramo danas, od svojih kolega slušamo kako to danas izgleda sutradan. Već razmišljamo kako bismo postupali ili ćemo postupati kao država članica jer nam to pomaže u definiranju naše pregovaračke pozicije.

Hrvatska uistinu ima dugogodišnju konkretnu političku, ali i tehničku tradiciju suradnje s državama Jugoistočne Europe, s našim susjedima i s Albanijom. Netom smo se vratili iz BiH gdje smo razmijenili mišljenja o zakonodavnom usklađivanju; proteklog smo tjedna u Podgorici razmatrali daljnje oblike regionalne suradnje u procesu pregovora i implementacije SSP-a, a ovog smo tjedna u Tirani, u kojoj kolegama približavamo hrvatski model usklađivanja zakonodavstva. Sa svakom zemljom u regiji imamo sklopljen Protokol o suradnji u europskim integracijama, a koliko su se oni pokazali uspješnima, pokazuje i to da smo protokole proširili i na Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju, Ukrajinu i Gruziju. Današnja razina potpore Hrvatske zemljama regije bit će ista ili još veća sutradan kada, na osnovi vlastitih individualnih postignuća, naši susjedi započnu pregovore za članstvo u EU.

Europska administracija, na osnovi desetljeća iskustva neposredne suradnje, izaziva u meni, ali i brojnim kolegama, duboko stručno poštovanje koje s pravom zaslužuje. To su izvršni ljudi s mnogo utakmica u nogama, velikim znanjem i iskustvom i, najvažnije od svega – samo su ljudi. Radujem se kad iz godine u godinu vidim da se u sve većem broju odlučuju za posjet Hrvatskoj jer – i mi smo samo ljudi. Bitno je da nas upoznaju i ne samo putem gomile papira, prezentacija i lista već i kroz čašu plavca, fetu paškog sira i toplinu našeg osmijeha.