Zapošljavanje mladih

Godinu dana nakon diplome zapošljava se 90 posto mladih. Zbog porasta konkurentnosti na tržištu poslodavci su spremni ekstradobit podijeliti sa zaposlenicima. Ambiciozni mladi ljudi zato više ne trebaju odlaziti u inozemstvo u potrazi za visokim plaćama i profesionalnom afirmacijom. Ali u izboru zanimanja, zbog nedostatka nacionalne strategije, i dalje su prepunjeni sami sebi.

Iako je prema anketama više od 80 posto mladih spremno odmah nakon završenog fakulteta otići u inozemstvo, svi pokazatelji upućuju na to da smo prešli kritičnu točku i da se za mlade otvaraju mjesta u našem gospodarstvu. Najkasnije godinu dana nakon što završe fakultet, posao dobiva 90 posto mladih, iako još postoje predusude da se mladi teško snalaze, kaže Kristijan Pakšec, izvršni direktor portala MojPosao, i objašnjava:

• Mladima se otvaraju prilike da dugoročno razmislite o svojem položaju na tržištu rada. Najvažnije je da se oni žele dokazati, a s obzirom na to da je broj prilika ograničen, ulažu u sebe da bi se istaknuli i postali konkurentni. To je prirodan proces, ali sustav može na njega utjecati tako da ga ubrza ili uspori. Dok se veliki sustavi sve češće ponašaju odgovorno u upravljanju ljudskim resursima i formiraju odjele koji strukturirano prate razvoj i izobrazbu zaposlenika u skladu sa strategijom poduzeća, mnogi poduzetnici.

Već nakon dvije do tri godine radnog iskustva mladi u Hrvatskoj dolaze u obzir za vodeće pozicije. Upravljanje kapitalom znanja i strukturalna neprilagođenost tržišta rada koju uzrokuju nepostojanje strategije upravljanja kapitalom znanja na nacionalnoj razini te, posredno, inercija formalnog obrazovnog sustava. Da bi se ubrzalo zapošljavanje mladih, trebalo bi uspostaviti funkcionalni aparat koji će se baviti njihovim usmjeravanjem u obrazovanju.

Najvažniju prepreku pri zapošljavanju mladih Pakšec vidi kroz neotkrivanje tople vode; sustav upravljanja može se preuzeti od drugih razvijenijih sredina, ali smo ipak na gubitku jer se time još nismo pozabavili. No, strategija razvoja gospodarstva i definiranje stvarnih trenutnih potreba tržišta rada su temelj svega. To su dva ključna parametra koja nam trebaju dati smjernice kamo treba investirati u znanje, tako da za godinu, pet ili deset možemo uživati u njegovim plodovima. Svi daljnji koraci bit će prirodni i nije važno hoće li to biti inkubatori ili centri za mladež.

U suprotnom, mladi su prepunjeni sami sebi u promišljanju budućnosti. Portal MojPosao provodi redovna i iscrpna istraživanja tržišta rada i na njemu se, među ostalim, svaki mjesec objavljuje popis deficitarnih i sufičitarnih zanimanja, koji bi već srednjoškolcima mogao poslužiti kao putokaz pri izboru zanimanja. Već je dulje najpotrebnija radna snaga u građevini i arhitekturi, trgovini, prodaji i marketingu, IT-u te strojarstvu i elektrotehnici.

Mladi od 30 godina čine 32 posto nezaposlenih registriranih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, dok udjel mladih u ukupnom zabilježenom zapošljavanju iznosi gotovo 54 posto. Kao što je izjavila Zrinka Blažević, ravnateljica HZZ-a, informacije između obrazovnog sustava i gospodarstva u HZZ-u teku u oba smjera.

• U nastojanju da uskladi obrazovne profile osoba koje završavaju obrazovanje s potrebama gospodarstva, HZZ organizira profesionalnu orijentaciju i informira osobe koje trebaju donijeti odluku o izboru budućeg zanimanja o mogućnostima zapošljavanja te informira sustav obrazovanja o potrebama gospodarstva za kadrovima određenih struka i zanimanja.

U prva tri tromjesečja ove godine, sa završenom srednjom školom najviše su se tražili i zapošljavali prodavači, konobari, administrativni službenici i kuhari, dok je, prema podacima HZZ-a, s diplomama zaposlenje posao dobilo najviše komercijalista, odgojitelja, ekonomista, učitelja, pravnika i liječnika, što donekle odudara od podataka s portala MojPosao. No, broj oglasa pokazuje u kojoj je mjeri, osim državne, potrebna i brza online razmjena informacija o ponudi i potražnji na tržištu rada – prošle godine MojPosao objavio je 25.000, a ove godine 40.000 oglasa.

Jednako kao što su mladi posloprimci zbog inercije državnog sustava prepoznali prednost burzi na netu, tako su i mladi, zbog tromosti formalnog sustava obrazovanja, potražili edukaciju u privatnim školama i tečajevima.

• Mladi su prepoznali ponudu privatnih škola, a one su prepakirale svoje programe i uskladile ih s potrebama hrvatskog tržišta, pa danas imamo radnu snagu koja nije samo teoretski obrazovana nego posjeduje i praktična znanja, koja joj omogućuju da što prije uskoči na tržište rada, objašnjava Pakšec i potkrepljuje: – jednu poslovnu školu u RH pohađa, u 2006. više od 1.100 studenata, iako godina stoji 30.000 kuna. To je investicija u sebe, čiji je povrat osiguran, s obzirom na to da je primjerice s diplomom MBA plaća 130 posto viša.

Nijedna edukacija ne smije biti investicija pošto-poto, savjetuje Pakšec, niti edukaciju treba prepustiti slučaju, već mladog čovjeka treba usmjeriti da stekne viziju o vlastitu položaju na tržištu rada te da završi fakultet s kojim će se moći zaposlit. A najvažniju ulogu upravljanja kapitalom znanja može odigrati država kroz formalni edukacijski sustav koji treba uskladiti sa trenutnim potrebama gospodarstva i strategijom razvoja za naredni period.

Za mlade koji se tek spremaju pojaviti na tržištu rada prognoze su ipak optimistične. Prema istraživanjima portala MojPosao za 2007. godinu, plaća općenito raste oko 5,2 posto, a što u usporedbi s rastom BDP-a od 4 posto znači da su poslodavci spremni sa zaposlenicima podijeliti ekstradobit koju su ostvarili. Dakako, ne zato što su dobri, jer svi teže zadržati višak dobiti za sebe, nego zato što se povećala konkurentnost na tržištu, komentira Pakšec.

• Tvrtke koje izlaze na regionalno tržište dolaze do granice rasta kad im zatrebaju stručnjaci. Svakom se vlasniku teško odvojiti se od svoje ‘bebe’ i drugom čovjeku prepustiti da vodi poduzeće. Ali to je kritični moment. Vlasnik se i dalje može baviti strategijom, ali upravljanje treba prepustiti čovjeku koji se za to školovao. Još je veći izazov prepoznati ga, ali tu pomažu tvrtke koje se bave selekcijom kadrova i one mogu isporučiti solidne vode.

Već nakon dvije do tri godine radnog iskustva, mladi dolaze u obzir za vodeće pozicije, komentira Nina Andal, headhunter tvrtke Auris Holt pri Antal International.

Poslodavac prvog izbora je, prema istraživanju portala MojPosao, T-HT/T-Mobile, za koji se u anketi odlučilo 7,21 posto ispitanika, a drugi je VIPnet. Promatrači smatraju da je izbor poslodavca prvog izbora uvjetovan brzim razvojem telekomunikacija i otvaranjem velikog broja radnih mjesta u toj branši. Prilika za napretkom u struci najvažniji je razlog atraktivnosti poslodavaca, pokazala je anketa, stoga bi posloprimci pristali raditi isti posao kod svog najpoželjnijeg poslodavca u prosjeku za 28 posto nižu plaću od one koju trenutno imaju.

Aktualno istraživanje Poslodavci prvog izbora provedeno je u veljači 2006. godine, a kako kaže ekonomski analitičar Ana Patača, upravo se priprema istraživanje za sljedeću godinu i bit će to treće istraživanje u kojem ispitanici odgovaraju kod kojeg bi poslodavca željeli raditi i zašto.

Prema istraživanju, kod svog poslodavca prvog izbora radi 21 posto ispitanika.

Marija Hanževački, glavna tajnica Nezavisnih sindikata Hrvatske, ističe da je obrazovanje ključ konkurentnosti. Promjene posla upotpunjuju životopis mladog menadžera. Ako osoba ima ambiciju da uspije, ako se trudi i radi, uspjet će i u maloj i u velikoj kompaniji. I vjerojatno neće samo promijeniti nekoliko radnih mjesta nego i nekoliko poslodavaca. Smatra se da je pet godina vrijeme kada pojedinac unutar jedne kompanije treba napredovati i dobiti nove izazove ili promijeniti kompaniju. Taj rast i razvoj u cijelosti sa sposobnostima da vodi, čine mladog menadžera.

Rijetki su menadžeri napredovali do vrha u jednoj tvrtki, ali ima i takvih slučajeva, a kao primjer Nina Andal navodi mladog direktora Uprave LURE, kojemu je LURA prvo radno mjesto. No, ne treba generalizirati i tvrditi da razvoj omogućuju samo velike kompanije jer u malim kompanijama može biti još više prilika za razvoj.

No, ne treba se zavaravati da će se nakon što prevladamo krizu uslijed smjene generacija na vodećim položajima problem zapošljavanja riješiti sam od sebe. Nezaposlenost je problem koji danas muči sva svjetska gospodarstva jer se otvaranjem tržišta rada Dalekog istoka, s jeftinom radnom snagom, taj problem povećava, posebno u razvijenim zemljama Zapada, objašnjava Marija Hanževački.

Težeći za sve većim profitom, zapadno gospodarstvo zatvara milijune radnih mjesta i otvara ih na tim jeftinim tržištima rada. Tranzicijske zemlje još se nisu oporavile niti od gubljenja radnih mjesta zbog restrukturiranja gospodarstva, a već se suočavaju s problemima sličnima razvijenom Zapadu, jer cijenom rada nisu konkurentne kao tijekom devedesetih.

Uz Vladin Godišnji plan poticanja zapošljavanja za 2006. godinu, donesena je i mjera za sufinanciranje zapošljavanja mladih osoba kojom je obuhvaćeno 497 osoba, što je vrlo malo, komentira Marija Hanževački. Za ozbiljnije pomake treba osigurati veća financijska sredstva i ustrajati u provođenju mjera kako se ne bi – najvažniji je sustav obrazovanja koji će obrazovati ljude za zanimanje potrebna gospodarstvu. Dok će imućniji postajati konkurentni upisivanjem privatnih škola, mnogi mladi već nakon završene osnovne škole ne mogu, uslijed lošeg imovinskog stanja, nastaviti školovanje, pa već u startu gube pozicije konkurentne radne snage na hrvatskom tržištu rada, upozorava Marija Hanževački.

Sustav obrazovanja zato treba snažno podupirati financijska pomoć kroz razne oblike stipendija.

Kristijan Pakšec, izvršni direktor portala MojPosao, ističe da su mladi lideri među nama. Zabrinjava podatak da bi 80 posto njih otišlo van nadajući se da će tamo zaraditi više novca. Ali s obzirom na standard i troškove života u Europi više nije moguća razlika u zaradi kakva je mogla nastati unatrag desetak godina kad se odlazilo na rad u Njemačku. Zaista je upitno hoće li vani zaraditi masu novca koji bi im ovdje mogao pomoći, ali profesionalni razvoj definitivno mogu pronaći u Europi.

Hrvatsko školstvo generira nekoliko smjerova koji su globalno konkurentni. U informatici i tehnologiji potražnja je na globalnoj razini takva da bi naši ljudi našli posao čak i kad ne bi bili konkurentni. Ali oni jesu konkurentni i znanja naših stručnjaka sa strojarstva i elektrotehnike primjenjiva su bilo gdje u svijetu. U farmaceutici također naši ljudi objavljuju članke u svjetskim publikacijama, a tom sektoru razvoj tek predstoji.

Mladima su dokazivanje i emancipacija u društvu važniji od novca. Radit će za 1.000 kn manju plaću ako imaju priliku dokazati se. Trebamo im samo pružiti priliku i usmjeriti ih jer oni mogu pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.

Nismo najsretnije upravljali intelektualnim kapitalom i na razini države nismo napravili strategiju upravljanja tim našim blagom. U sektorima u kojima imamo višak radne snage treba podići prag za upis mladih. Već je dulje očit višak pravnika, grafičkih dizajnera i web dizajnera. Cijeli učiteljski sektor također teško će naći posao.

Ti su ljudi među nama i dok ne uđu u poslovni svijet teško ih je definirati. Počinju kao i svi drugi i dokazuju se rezultatima. Za odgovornu poziciju traže se razumijeti, i to je najvažnija referenca. Neke sredine su to brže shvatile i one privlače mlade ljude. Najčešće su to veći gradovi – Zagreb, Split, Pula, Rijeka, Varaždin.

Sa sindikalima se u vezi s tim pitanjem slažu i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, gdje su također svjesni da kvalifikacije postaju sve nepredvidljivije. Nestaje tradicionalni konstrukt ‘zanima’ i stručne se kvalifikacije brzo obezvjeđuju, a traži se brzo usvajanje specijalnih kvalifikacija koje se mogu nadopunjavati unutar ili izvan poduzeća. Tražene radne vrline postaju fleksibilnost, mobilnost, kreativnost, rješavanje problema, sposobnost brzog i učinkovitog učenja, svladavanje nesigurnih i nepredvidljivih situacija, korištenje novih tehnoloških instrumenata.

Odavno smo prepoznali važnost usklađivanja potreba poslodavca sa sustavom obrazovanja i zalažemo se za integraciju rada i učenja, odgovara Đuro Popijač, direktor Hrvatske udruge poslodavaca. Zasad su naše aktivnosti usmjerenije na neformalna usavršavanja koje provode same kompanije, mi, kao neprofitna udruga, i ostale specijalističke kuće, a cilj je stjecanje znanja koja se odmah mogu primijeniti u praksi. U dobrom smjeru idu velike domaće tvrtke koje su razvile svoje interne edukacijske centre odnosno škole – kao što je Podravka, primjerice, Pomak.

Za razliku od formalnoga visokoškolskog sustava i neformalnih oblika učenja, koji pokazuju određenu dinamiku i prilagodbu suvremenim zahtjevima poslovnog svijeta, srednjoškolski sustav je u fazi reformi i uvođenja novih modela koje treba prilagoditi potrebama poslodavaca. Srednjoškolske ustanove loše su tehnički opremljene, imaju nedostatak kadra i zastarjele nastavne programe, kaže Đuro Popijač. U pripremi je novi zakon o strukovnom obrazovanju, a Agencija za strukovno obrazovanje i Ministarstvo obrazovanja trebali bi potaknuti određene promjene i u tom području te uskladiti ponudu s očekivanjima poslodavaca.

Prema riječima Đure Popijača, važnost cjeloživotnog učenja u HUP-u promiču od 1996. godine, kad su pokrenuli program usavršavanja menadžera PUMA, program seminara i radionica namijenjen članovima – menadžerima i poduzetnicima. Naravno, kultura učenja usvaja se od najranije dobi i svi joj moraju dati svoj doprinos – obitelj, obrazovna institucija, radna sredina, društveno okruženje.