Zaher će sasvim sigurno uredno dovršiti sve projekte koje je u Konzumu počeo Munjiza, no malo je vjerojatno da će se na čelu Konzuma zadržati dovoljno dugo da bi bio osoba koja će potaknuti novi ekspanzijski zamah.
Na otvorenju novog Super Konzuma u Novom Zagrebu prošli petak Josip Zaher ni najmanje nije ostavljao dojam čovjeka koji je samo dva dana prije postao predsjednikom Uprave najveće privatne tvrtke u Hrvatskoj, i to pod prilično iznenađujućim okolnostima. Novi je Konzum ponos, prodajni centar od impozantnih tri i pol tisuće četvornih metara, trebao otvoriti Dragan Munjiza, dok je Zaher, direktor Agrokorove strategijske poslovne grupe Maloprodaja, trebao biti samo jedan od visokopozicioniranih Agrokorovih kadrova koji u takvim prilikama predstavljaju tvrtku.
Međutim, zbog još neobjašnjive odluke Ivica Todorića, Munjize, koji je Konzum vrlo uspješno vodio gotovo četiri godine, na otvorenju nove trgovine nije bilo, a Josip Zaher bez ikakva je problema odradio što se od predsjednika Uprave u toj prigodi očekuje. On će sasvim sigurno uredno dovršiti i druge projekte koje je u Konzumu počeo Munjiza, no malo je vjerojatno da će se na čelu Konzuma zadržati dovoljno dugo da bi potaknuo novi ekspanzijski zamah.
Ma koji bili razlozi što su Ivicu Todorića naveli da smijeni Munjizu, činjenica je da to Todoriću nije bio problem napraviti upravo stoga što je u svojoj neposrednoj blizini na raspolaganju imao odgovarajuću zamjenu za Munjizu, svojega pouzdanog suradnika, partnera i prijatelja – Jožu Zahera.
Zaher je u tim Todorićev tim u Agrokoru ušao prije otprilike godinu i pol, no njegova suradnja s najmoćnijim čovjekom hrvatskog biznisa ima mnogo dulju povijest, a temelji se na istim ili bliskim stavovima o poslu i životu općenito, ponajprije onom o potrebi zajedničkog djelovanja hrvatskih biznismena i stvaranja partnerskih odnosa, stavu koji je Todorićeve i Zaherove životne putove prvi put spojio početkom 90-ih godina na organiziranju i osnivanju Hrvatske udruge poslodavaca.
Josip Zaher je u to vrijeme gradio svoj društveni i poslovni položaj u Jastrebarskom, gradu u kojem se rođio 1959. i na čijem području i danas živi. Gotovo dva desetljeća ondje je i radio. Prvo je zaposlenje, mjesto tržišnog inspektora, dobio 1985. u tadašnjoj tržišnoj inspekciji. Poslije je postao i šef te inspekcije. Glavno mu je područje rada bila trgovina, koja se u ondašnjim uvjetima u Jastrebarskom manje-više svodila na lokalnu maloprodajnu tvrtku Japetić.
Mladi je tržišni inspektor očito bio u dobrim odnosima s čelnicima Japetića s obzirom na to da se 1991. oprostio s karijerom inspektora trgovine da bi je zamijenio položaj komercijalnoga direktora Japetića, dakle, najvažnijeg do glavnog direktora, koji je u to vrijeme bio Ivan Penić. Dvije godine zatim, kad Ivan Penić napušta Japetić da bi se posvetio politici, Zaher zauzima slobodan direktorski stolac u Japetiću.
I Zaher je u to doba imao izvjesnih političkih ambicija, ali ni izdakao tako velikih da bi se upuštao u nepoštovane političke obračune koji bi ga doveli na vrh. S HDZ-ovom članskom iskaznicom sredinom devedesetih godina bio je i član Poglavarstva Jastrebarskog, kao i Županijske skupštine Zagrebačke županije. Po svemu sudeći, od politike se ohladio zbog tadašnjega župana Zagrebačke županije Branimira Paseckog, za kojega kažu da ‘nikada nije volio pametne ljude, pa tako pokraj sebe nije želio vidjeti ni Josipa Zahera’. Konačan udarac njegovoj političkoj karijeri zadali su unutarstranački izbori u Jastrebarskom, na kojima kao kandidat nije izabran u neko stranačko tijelo. Nakon toga se okanio politike.
No, iako se pokazao ‘premekanim’ za politiku, Zaher je očito imao potrebu za nekom vrstom društvenog angažmana. Ta ga je potreba 1996. dovela na položaj predsjednika Udruge trgovine u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, na kojoj se nalazi već punih deset godina. Nije poznato da je itko postavio pitanje da li je ispravno da Zaher predstavlja poslodavce u trgovini i nakon što je prestao biti poslodavcem i postao posloprimcem, odnosno zaposlenikom Koncerna Agrokor.