KRUZERI

Posjet kruzera poput Musice, s 2.800 putnika i 1.000 članova posade, donosi Splitu oko 230.000 eura. No, turisti su uštedjeli 130.000 eura jer su trgovine u nedjelju bile zatvorene.

Najveći kruzer koji je ikad uplovio u hrvatske luke, s ukupno 2.800 putnika i gotovo 1.000 članova posade, splitskim je trgovcima i ugostiteljima zasigurno mogao donijeti lijepi promet. No, s obzirom na to da je većina trgovina u nedjelju bila zatvorena, osim što su uživali u lijepim gradskim prizorima, turisti nisu imali gdje potrošiti novac. Konkretnije, turisti s MSC-ova broda Musica u Splitu su, u nedjelju, tijekom devet sati boravka u tom gradu mogli potrošiti oko 230 tisuća eura, ali ostavili su svega približno 100.000.

Naime, najnovija Tomas Studija o kružnim putovanjima, koju je prošlog tjedna na HTZ-ovim Danima turizma u Cavatatu predstavio dr. Siniša Horak, pobila je dosadašnje argumente hrvatskih turističkih institucija i skeptičnih gradonačelnika koji su tvrdili da gosti s kruzera malo troše i da se Hrvatskoj takav vid turista uopće ne isplati. Rast potražnje za kružnim putovanjima u svijetu iznosi 11 posto godišnje i do 2010. godine očekuje se 17 milijuna putnika s kruzera. Ove godine Hrvatsku je posjetilo oko 700 tisuća turista s kruzera, čak 16 posto više putnika i 28 posto više brodova nego lani. Kruzeri se dosad nisu smatrali relevantnim dijelom hrvatskoga turističkog tržišta, ali ti će turisti ove godine u Hrvatskoj ostaviti 27 milijuna eura, ne računajući namete koje plaćaju brodarima. To ne bi smjelo lučke gradove na Jadranu ostaviti ravnodušnima. Osim Tomas istraživanja, koje je pokazalo osnovne podatke o potrošnji kružnog gostiju, Zajednica lučkih uprava naručila je od Instituta za turizam i veliku studiju održivog razvoja kružnog turizma na Jadranu, koja bi trebala biti završena za dva tjedna.

Ona će dati detaljnu svot analizu tržišta, iako već sada ima mnogo više argumenta za, nego protiv razvoja te industrije. Valja uzeti u obzir da su kruzeri među ‘najčišćim’ brodovima, s vrlo rigoroznim pravilima o zaštiti i sigurnosti na moru, a već je nekoliko stručnjaka u Hrvatskoj potvrdilo da čuvanje okoliša ne može biti argument protiv razvoja te industrije, kad se već razvija i u najzabačenijim meksičkim krajevima koji od nje vrlo dobro žive. Činjenica je da već nekoliko godina sve više takvih brodova pristaje u našem Jadranu i žalosno je da su tek ove godine naručena istraživanja o fizičkim i financijskim utjecajima kružnog turizma u Hrvatskoj.

Posjet brodova najvećih svjetskih kompanija, kao što su Carnival Cruise Lines, Royal Caribbean i MSC, nažalost, u Hrvatskoj nije rezultat organizirane logistike koja surađuje s kompanijama, već svojevoljnih dogovora direktora lučkih uprava i putničkih agencija koje u biti samo gledaju kako prodati svoje aranžmane. Hrvatska je već sada duboko uvučena u kružni industriju, a još ne postoji jedinstvena institucija koja bi se bavila promidžbom naših destinacija na svjetskim sajmovima i organizacijom izvanbrodskih sadržaja. Prosječna potrošnja po osobi za boravak u destinaciji iznosi 50 eura, ali, izuzetno li se takse brodara, prosječna realizirana potrošnja putnika u destinaciji iznosi oko 39 eura, a posade 29 eura po osobi, s time da iznos ovisi o duljini boravka i dužini broda. Što je brod manji, to dulje ostaje u destinaciji i prosječna potrošnja po gostu je veća. Tako, primjerice, gosti na manjim brodovima, s manje od 200 putnika troše i više od 100 eura na dan, bez noćenja.

• Volio bih znati troše li i hotelski gosti toliko. Hotelijeri smatraju da kruzing nije turizam, a ni HTZ dosad nije ozbiljno shvaćao ovu industrijsku granu. Ipak, uspjeli smo se dogovoriti da će HTZ iz svoga programa prezentacije na sajmovima participirati s 50 posto sredstava za promidžu na sajmu u Miamiju – najavljuje ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Vlaho Đurković, koji je dosad najangažiniranija osoba u kruzing industriji u Hrvatskoj i koji neposredno pregovara s čelnicima kompanija.

U toj je industriji, naime, najvažniji tajming, pa se termini za dolazak brodova i trajnost boravka ugrozavaju i nekoliko godina unaprijed. No, još nema jedinstvenog stava o kruzingu, niti programa putem kojeg bi se turisti s brodova najbolje iskoristili, a da pritom ne smetaju postojećima i ne stvaraju gužve.

Čak 80 posto putnika i 68 posto brodova zasad još dolazi u Dubrovnik, ali istodobno ti gosti u Dubrovniku najmanje troše. Razlog tome su suveniri, na koje turisti troše najviše novca, a koji svojom originalnošću ne opravdavaju cijene. Nakon Dubrovnika, najviše kruzeru pristaje u Split, Zadar, Šibenik i Korčulu, a jedina sjeverna luka u kojoj pristaju manji putnički brodovi jest Rovinj. Osim Korčule, nijedan hrvatski otok zasad nije uključen u kruzing industriju, a u svijetu se najviše novca turistima uzima na otočkim plažama i na dodatnim aktivnostima, primjerice, ronjenju. Istraživanje je pokazalo da su Dubrovnik i Korčula destinacije na kojima gosti s brodova najviše odlaze na organizirane izlete, dok u šoping najčešće odlaze u Zadru i Splitu, u kojemu i najviše troše na konzumiranje hrane i pića.

U većim gradovima gosti se najradije sami zabavljaju, dok su manja mjesta atraktivnija za organizirano razgledavanje. Zadar je trenutačno vrlo velik potencijal zbog svog položaja i brojnih izletničkih mogućnosti u nacionalnim parkovima. Četvrtna gostiju koja plovi Hrvatskom turistu su koji su kod nas bili već više od triput, a najviše je ipak novih gostiju, od kojih su najbrojniji Amerikanici. Prosječan veliki kruzer s približno 2.000 putnika u nekoj destinaciji zadržava se u prosjeku pet sati i turisti još najviše novca troše na konzumaciju pića u kafićima, zatim u šopingu i u samostalnom razgledavanju grada. Talijani su nam još najčešći gosti s kruzeru.

• Prema mome mišljenju, Split bi bio idealan grad za velike brodove poput Musice, zatim Zadar i Šibenik, pa onda Rovinj, Korčula i Dubrovnik za manje brodove, s obzirom na to da je riječ i o manjim destinacijama. Promet i ponuda moraju se profilirati, ali nitko ne zna koliko će taj proces trajati. Putničke agencije komuniciraju s kompanijama, ali one tek izvršavaju želje i ne nude nikakva rješenja. U Napulju sam razgovarao s vlasnikom MSC kompanije, kao i s mnogim drugim kompanijama, i svi su oni spremni u Hrvatskoj pronaći partnere i čak obilaziti destinacije pod našim uvjetima, ali zasad to nitko ne može koordinirati, radi se sporadično – smatra Đurković, koji je planirao pokrenuti inicijativu za osnivanje Dubrovnik cruising cluba, ali sada se više zalaže za ideju osnivanja Dubrovnik cruise management kompanije, koja bi kasnije funkcionirala na teritoriju cijele obale kao Adriatic cruise management. Royal Carribean, druga po veličini kompanija u svijetu, sklonija starijoj garnituri putnika, i Carnival Cruise Lines, lider na tržištu po zabavi i broju gostiju, zajedno s MSC-om spremni su uložiti određeni kapital u gradnju putničkog terminala u Gružu.

• Dubrovnik je nekad bio i matična luka u kojoj su se ukrcivali putnici i posada, a postoji mogućnost da to ponovno postane, jednako kao i Zadar – izjavio je na Danima hrvatskog turizma ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta. Na stranim brodovima, naime, radi vrlo mnogo hrvatskih časnika i ostale posade koji su se dokazali kao vrlo dobri radnici, a i doprinosi Carnivala je Zadranin. Kalmeta je najavio gradnju putničkih terminala u tri hrvatske luke, Dubrovniku, Rijeci i Šibeniku, dok bi zadarški gat, koji trenutačno služi kao trajektna luka, tu djelatnost mogao obavljati drugdje, a pristanište u centru grada služilo bi za prihvat kruzera. Jedino što država u ovom trenutku može ponuditi razvoju kruzing industrije jest stvaranje infrastrukture za prihvat kruzera, a sve ostalo ovisi o svijesti lokalnih zajednica, koje su dosad odbijale ideju o dobroj zaradi, jer takav posao zahtijeva angažman više branši i prije svega volju za organizacijom i realizacijom novih proizvoda, a to je ponajprije dnevna zabava. No, bez obzira na neorganiziranu ponudu lokalnih zajednica, začuđuje vrlo visok stupanj zadovoljstva tih gostiju, prije svega ukupnim dojmom o destinaciji, organizacijom izleta i razgledavanjem grada, gastronomskom ponudom, šopingom te stručnošću i poznavanjem stranog jezika vodiča. Što bi tek bilo kad bismo ih doista željeli zadovoljiti?