Privatizacija strateških tvrtki u BiH velika šansa za hrvatske ulagače

U manje od dva mjeseca hrvatske su tvrtke potpisale tri sporazuma koja im širom otvaraju vrata za daljnji prodor na bosansko tržište. Putem svoga povezanog poduzeća Somboleda Lura je početkom rujna ušla u vlasničku strukturu Mlijekoprodukta iz Kozarske Dubice, nekoliko dana poslije konzorcij Ina-Mol nakon godinu i pol dugih pregovora postao je vlasnik 67 posto Energopetrola, a ugovorom između HT-a i Vlade Federacije BiH omogućeno je spajanje HT-a Mostar s HT Mobilnim komunikacijama, čime je HT Zagreb dobio pravo prvokupa u slučaju privatizacije tog telekoma.

Jesu li te tvrtke predvodnici novog akvizicijskog vala u Bosni i Hercegovini ili ćemo o njima uskoro govoriti kao o krupnim, ali osamljenim koracima u razvoju poslovanja u susjednoj državi? Činjenica da su Ina i HT uspjeli sklopiti tako važne ugovore s Vladom, smatraju optimisti, pokazatelj je pozitivnih promjena u BiH koje će zasigurno potaknuti i druge hrvatske kompanije da se prošire na to tržište.

Hrvatska otprije slovi za najvećega stranog ulagača u Bosnu i Hercegovinu, s oko 582 milijuna konvertibilnih maraka, ali ta brojka ne čini se tako velikom ako se usporedi s akvizicijom Energopetrola – Inu će taj posao ukupno stajati 225 milijuna konvertibilnih maraka (1 euro = 1,955 KM), odnosno gotovo polovicu svih hrvatskih ulaganja od 1994. godine do danas.

Važne iskorake na bosanskom tržištu osim Lure, Ine i HT-a napravilo je još nekoliko velikih hrvatskih tvrtki, primjerice Nexe grupa, koja je u tu zemlju uložila više od 25 milijuna eura, Dalmacijacement i Fima, ali generalno, smatra Branko Žibret, principal u AT Kearneyju, teško se oteći dojmu da su hrvatske tvrtke premalo pažnje i sredstava posvetile tržištu koje im je tradicionalno prvo ili drugo izvorno.

Primjera kao što su Lurina akvizicija ili Agrokorova kupnja proizvođača sladoleda u Čitluku i Sarajevskoga kiseljaka, čime je učvrstio poziciju lidera na tržištu sladoleda i voda, trebalo bi biti mnogo više. Smatram da je ključna slabost u nastupu hrvatskih tvrtki niska razina fokusa i investiranja u tržište – objasnio je Žibret.

Ipak, situacija se popravila u odnosu na početak razvoja tržišta u BiH kad su slovenske kompanije dominirale bosanskohercegovačkim tržištem, a hrvatske prolazile težak put privatizacije.

Okrupnjavanjem vlasništva i izvoznom ekspanzijom tvrtke kao što su Agrokor i Lura uspjele su u velikoj mjeri dominirati tržištem, i to u atraktivnim kategorijama proizvoda, dok su neke slovenske izgubile vodeće pozicije. Investiranje, brzo donošenje odluka i suvremenost u tržišnom principu može donijeti uspjeh tvrtkama bez obzira na to odakle dolaze – kaže Žibret istaknuvši tako primjere slovenskih tvrtki kao što su Prevent, Ljubljanske mlekarne, Mercator ili HIT.

Iako su u pojedinim sektorima u BiH već učvršćene pozicije, općenito gledajući, za prodor na bosansko tržište još nije prekasno, jer velika većina strateških poduzeća još je u vlasništvu države i njihova skora privatizacija mogla bi biti ulaznica za neke hrvatske tvrtke na to tržište. U Republici Srpskoj i Federaciji još je 70-ak takvih kompanija.

Najznačajnije, a vjerojatno i najzanimljivije kompanije iz državnog portfelja koje čekaju prodaju i oko kojih se već dulje lome koplja, svakako su Energoinvest i Hidrogradnja, a prema riječima Branka Žibreta, zbog postizanja sinergije, pozicioniranja brandova ili, pak, radi okrupnjavanja sirovinske baze, hrvatskim tvrtkama mogli bi biti atraktivni i Klas, Sarajevska pivara, Fabrika duhana Sarajevo, Bosnalijek, Sarajevo osiguranje, Integra i brojne druge.

Tradicionalno su najpogodnija ulaganja u onim sektorima u kojima vidimo brzi rast i razvoj u širem europskom ili svjetskom području ili gdje još postoje jake razvojne mogućnosti za bosanske tvrtke, kao prehrana i pića, duhanska industrija, farmaceutika, financijske institucije i energetika – objasnio je Žibret.

No, iako iznimno interesantne, sve te tvrtke nisu lake mete. Sarajevska pivara u vlasništvu je Hilme Selimović, koji zajedno s grupacijom MIMS, čiji je vlasnik njegov sin Mujo Selimović, ima većinske ili 100-postotne udjele u Vegafruitu i Bosnaproduktu, kompanijama za proizvodnju sokova i prerađevina od voća i povrća, te Sprindu, koji se bavi proizvodnjom pekarskih proizvoda, a obitelj Selimović nedavno je odlučila preuzeti još jednu prehrambenu tvrtku, Klas, čiji se proizvodni program sastoji od mlinarskih i konditorskih proizvoda.

S obzirom na to da se otac i sin Selimović stalno šire i kupuju nove kompanije iz segmenta prehrane, a u isto vrijeme razvijaju i maloprodajnu mrežu, očito je da njihov cilj, bar za sada, nije prodaja kompanije, već postati domaća verzija Agrokora i protuteža slovenskim i hrvatskim prehrambenim tvrtkama. Stoga je izbor Podravke da preuzme Vitaminku mnogo logičniji i jednostavniji.

Opovrak banjolučke Vitaminke počeo je 2002. godine, kad je većinski državni paket, 76 posto udjela, kupila švicarska grupacija Kreis Industriehandel, u vlasništvu Ilije Sirovine. Osim ajvara, kisele paprike i drugih prepoznatljivih brandova, Vitaminka proizvodi 28 vrsta sokova, a taj je segment Podravki i najzanimljiviji. Dugogodišnja meta Podravke u BiH je i Agrokomerc iz Velike Kladuše, ali Vlada još nije donijela odluku o njegovoj prodaji. Jednako tako očekuje se i prodaja državnog udjela od oko 29 posto u Bosnalijeku, farmaceutskoj kompaniji koja u BiH drži više od 40 posto tržišnog udjela, a u 2005. godini ostvarila je prihod od oko 79,2 milijuna konvertibilnih maraka. Iza Vlade najveći je dioničar u toj kompaniji IFC, s 13 posto udjela.

Prije šest godina za Bosnalijek je bila zainteresirana i Pliva, ali dalje od pisma namjere nije odmakla u tom procesu. Jednako neuspješan bio je i Franck, koji je namjeravao kupiti Vispak iz Visokog, koji, među ostalim, proizvodi kavu i čajeve, a samo na razini želja ostala je i namjera Tvornice duhana Rovinj za kupnju Fabrike duhana Sarajevo. Trenutačno je u državnom vlasništvu oko 40 posto udjela.

Hrvatske su tvrtke prema-lo pozornosti i novca posvetile naklonjenom BiH tržištu te tvornice. Kad je riječ o osiguranju u BiH, svakako je najinteresantnije Sarajevo osiguranje, ali dosad ni slovenskim, a ni hrvatskim tvrtkama još nije pošlo za rukom da ga kupe. Naime, slovenski osiguravatelj Slovenica u vlasništvu KD grupe 2003. godine odustao je od kupnje 45 posto udjela te osiguravateljske kuće zbog zahtjeva bosanske strane da se u pogodbu uvrste ograničavajući uvjeti za prijenos vlasništva na treću osobu. Prije dvije godine i Croatia osiguranje pokušalo se domaći državnog paketa, ali premda se menadžment…

Unatoč tome što je najveća osiguravateljska tvrtka u BiH još pod kontrolom države, hrvatske su tvrtke u tom segmentu u BiH zauzete dobre pozicije. Croatia osiguranje na tom je prostoru prisutno dugi niz godina, a uvelike se proširio i Euroherc, koji je potkraj 2004. godine na burzi kupio kontrolni paket Bosna osiguranja te ga pripojio Sunce osiguranju BiH. Euroherc je i većinski vlasnik reosiguravateljske tvrtke u BiH Bosna Re., a ima i znatan udjel u sarajevskom Triglav BiH osiguranju.

Iako su se vodile polemike treba li sada privatizirati velike strateške građevinske tvrtke Hidrogradnju i Energoinvest, Agencija za privatizaciju BiH nedavno je objavila prodaju 67 posto udjela u tim tvrtkama. Početna je cijena za Energoinvest, građevinsku tvrtku koja tradicionalno posluje na tržištima Libije, Alžira i Etiopije, 148 milijuna konvertibilnih maraka, dok je za 67 posto vlasništva Hidrogradnje navedena cijena od 47,4 milijuna KM. Važno strateško BiH poduzeće je i Aluminij, u kojem se također očekuje prodaja državnog udjela od 48 posto. U mostarskom Aluminiju šibenski TLM trenutačno ima oko 12 posto dionica.

I u telekomunikacijskom sektoru BiH u skoro vrijeme očekuju se velike promjene: u tijeku je natječaj za Telekom Srpske, a Vlada Federacije BiH najavila je da bi uskoro mogla prodati i svoje udjele u BH Telecomu te u HT-u Mostar. Zbog toga je nedavno sklopljen sporazum između HT-a i Vlade Federacije iznimno važan za hrvatsku telekomunikacijsku kompaniju.

Potpisanim sporazumom, koji je rezultat dugogodišnje suradnje s Vladom FBiH, sačuvali smo vrijednost postojeće investicije u BiH, oplemenili je za daljnji rast i razvoj na cijelom teritoriju susjedne države i, ono što je iznimno važno, pozicionirali se kao strateški partner Vlade. U slučaju privatizacije, koju bi mogla potaknuti privatizacija telekoma u Republici Srpskoj, HT će kao strateški partner imati pravo prvokupa državnog udjela u HT-u Mostar – objasnio je Siniša Đuranović, član Uprave i direktor regulatornih poslova T-HT-a.

Prema njegovim riječima, taj je sporazum dokaz da se unatoč složenoj političkoj situaciji u BiH može uspješno poslovati. Bez uvažavanja kompleksnosti i specifičnosti tržišta ne može se uspjeti ni na jednom tržištu. Treba se prilagoditi situaciji, a kako smo dovoljno blizu tom tržištu i nemamo jezičnih barijera, dobro razumijemo odnose i okolnosti u BiH, u kojoj se i osjećamo kao susjedi. Taj je sporazum važan za naše pozicioniranje u BiH; on je pravi sadržaj regionalne strategije naše kompanije, koja je prepoznata i u sklopu Grupe Deutsche Telekom – rekao je Đuranović.

Negativna strana poslovanja u Bosni, prema mišljenju Josipa Canjara, direktora Podravke Sarajevo, činjenica je da tržište u BiH nije jedinstvena ekonomska cjelina, zbog neusklađenosti entitetskih propisa, pa se tako zapravo posluje u tri različita okruženja: Federaciji, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko. Uvođenje PDV-a donekle je ublažilo razlike, ali ostala davanja još uvijek nisu ujednačena. Također, pravna regulativa ne prati potpuno standarde EU, zaštita intelektualnog vlasništva je mala, a tranzicija tržišta reflektira se kroz kontinuiranu promjenu stanja poslovnih subjekata, a time i sigurnost zaštite vjerovnika. Prednost ovog tržišta za sada se ogleda kroz stabilan tečaj valute – smatra Canjar.

Iako politički sustav usporava proces investiranja u BiH, postoje, kaže Branko Žibret, i pozitivne strane poslovanja s tom zemljom. Potpisom ugovora o slobodnoj trgovini s BiH hrvatske tvrtke imaju povlašteni carinski tretman na nekim grupama proizvoda, što uvelike stvara troškovnu prednost u odnosu na kompanije koje dolaze iz EU. Nadalje, svi jest i stavovi potrošača o mnogim hrvatskim brandovima pozitivni su, s obzirom na to da se potrošači s njima susreću dugi niz godina – objasnio je Žibret.

Prema njegovom mišljenju, tržište BiH dugoročno će rasti i isplativost je ulagati u daljnje razvijanje distribucije, marketinga i PR-a u toj zemlji. Mogućnost razvoja hrvatskih tvrtki vidi u suradnji s građevinskim tvrtkama te kompanijama iz područja elektroindustrije u BiH na tržištima Dalekog istoka. Isto tako, smatra da postoje komplementarne ekspertizne kompanija dviju zemalja u prehrambenoj i drvnoj industriji.