Najjači adut toga klaunovskog istraživanja zbilje izvođačka je spremnost Jelene Lopatić i Ozrenej Grabarića, čije umijeće vrijedi pogledati.
S početkom sezone na repertoaru Teatra Exit osvanuo je još jedan kazališni naslov koji kao osnovu postavlja izvođačku vještinu, ovaj put u žanrovskom ruhu klaunerije, dakle forme vrlo rijetke na domaćoj sceni. Riječ je, naime, o predstavi Zapadni kolodvor autorice Ksenije Zec, nastaloj prema diplomskom materijalu iz scenskog pokreta – Klauna 1 i 2 – na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Nastojeći ispitati materijal pretvoriti u cjelovečernju predstavu, Ksenija Zec zajedno s izvođačima Jelenom Lopatić i Ozrenom Grabarićem razvija priču o suvremenim klaunovima koji u neprestanoj borbi sa svojom osamljenošću maštaju o nekom ljepšem i ugodnijem svijetu u kojem je još moguće ostvariti pravi ljudski odnos.
Kao okvir vještine postavlja se bučan i uvijek potencijalno neiscrpan prostor kolodvora, koji je istodobno i dovoljno općenit i dovoljno simboličan sa svojim asocijacijama otuđene užurbanosti, obećavajućeg odlaska ili pak želje za promjenom. Mala i Tulli tako, osim svojih otužnih kovčega, nose sa sobom i snažnu potrebu za drugim, koji nikako da se pojavi, pa ga je moguće još jedino potražiti u prostorima mašte, koji nekako uvijek dosta obećavaju.
