Od HSS-a bi se trebala očekivati nova razvojna strategija hrvatske poljoprivrede, a ne poticanje prosvjeda traktorima s preslabim povodom i u promašenom trenutku.
Prosvjedna kolona traktora, koja je trebala pohoditi Zagreb, svela se na dva traktorčića. Nije se imalo čime krenuti put Zagreba. Organizatori, barem oni deklarativni, iz udrug proizvođača mlijeka, iz prikrajka su promatrali što se to zbiva, zašto se traktorska prijetnja izrodila u fijasko. Organizatori iz sjene, u kojoj se naziru obrisi predizbornih aktivnosti HSS-a, još imaju vremena potražiti odgovor na pitanje zašto traktorski ‘eventi’ za utjerivanje zaostataka državnih premija trenutačno nisu ‘in’?
Jedan od razloga je banalno organizacijski: dan-dva uoči blagdana Svi svetih hrvatski poljoprivrednici uređuju grobove, nabavljaju svijeće i cvijeće… Ti dani definitivno nisu trenutak za bilo kakvu traktorsku ekspediciju, čak ni kad bi povod bio jači od uobičajenog kašnjenja premija, koje je Vlada, uobičajeno, obećala dijelom namiriti. Oni koji pretendiraju na glasove hrvatskih seljaka taj bi detalj iz njihova života morali imati na umu. Drugo, utjerivanje zaostalih isplata proizvođačima mlijeka traktorskim prosvjedom već je toliko uobičajeno da svaka vlast zna s kojom ga količinom isplate i s kojom količinom obećanja može spriječiti i zadržati status quo – naime, zaostatke dijelom isplatiti nakon prijetnji. Model je već potrošen i na toj ustaljenoj i vrlo predvidljivoj igri mačke i miša više se ne ubiru značajni izborni bodovi. Niti ih može ubrati onaj tko isplaćuje zaostatke, ali ni oni koji prosvjeduju protiv neredovnih isplata.