Tvrtke neće moći olako prelaziti preko tužbi za mobbing. U aktualnom sudskom sporu od poslodavca se traži odšteta od sto tisuća eura zbog šikaniranja. U uređu jedne velike korporacije zapošlenik je, ničim izazvan, kolegama pričao viseve o debelim ljudima. Iako u prostoriji objektivno nije bilo debelog čovjeka, jedan od njih se tako osjećao i u to je vrijeme bio na dijeti. Dotični je zapošlenik potom tužio kolegu koji je pričao viseve (vjerujući da su upućeni njemu) za psihičko maltretiranje, a sudac je presudio u njegovu korist. Ključno za donošenje presude bilo je pitanje suca: ‘Je li u opisu vašega radnog mjesta pričanje viseve o debelima?’
Slučaj se, naravno, dogodio u Americi i iako bi iz hrvatske perspektive rekli da je doveden do apsurdna, govori o problemu koji je i u našim okvirima vrlo ozbiljan i čest – zlostavljanju na radu ili mobbingu. Iako se o mobbingu, kao sustavnom psihičkom zlostavljanju i ponižavanju druge osobe s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i napokon eliminacije s radnog mjesta, u posljednje dvije godine u Hrvatskoj mnogo pisalo i govorilo, još nije napravljen nijedan značajan iskorak u njegovom reguliranju i sankcioniranju.
- Neobično velik postotak ljudi još ne zna što je uopće mobbing – kaže mr. sc. Elvira Koić, psihijatrica iz Opće bolnice Virovitica i jedan od prvih stručnjaka koja je kod nas upozorila na problem zlostavljanja na poslu.
S druge strane, podatak portala Posao.hr kaže da je čak 84 posto ispitanika na pitanje jesu li se ikada našli u situaciji da ih kolege, podređeni ili nadređeni psihički zlostavljaju odgovorilo pozitivno. Istraživanje portala MojPosao o zadovoljstvu zaposlenika iznjedrilo je podatak da se 93 posto ljudi često ili ponekad susreće s nekim od elemenata mobbinga.
Razlog malom broju tužbi za široko prisutan oblik zlostavljanja je u tome što mobbing kao takav još ne postoji u hrvatskim zakonima, pa nije moguće ni donijeti presudu za to (ne)djelo. Da radno mjesto uistinu ne bi bilo ‘jedino preostalo ratno polje gdje ljudi mogu ubijati jedni druge bez rizika od privođenja pred lice pravde’ kako je to opisao psiholog dr. Heinz Leymann, prvi istraživač mobbinga, u Hrvatskoj se intezivno radi na pripremama prijedloga zakona o sprečavanju mobbinga, koji bi trebao prvo definirati što je, a što nije mobbing, radi smanjenja mogućnosti simulacija, i u kojima propisati sankcije za počinitelje. To bi moglo otvoriti put tužbama sličnim primjeru s početka i zakomplicirati život tvrtkama, jer bi poslodavac bio odgovoran i u slučaju mobbinga među kolegama budući da nije osigurao radnu atmosferu u kojoj je mobbing lako prepoznatljiv i kažnjiv.
Ako je suditi prema odštetnim zahtjevima koji se sada traže za povrede odredbi Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, preko tih se tužbi neće moći olako prelaziti.
- U sporu koji za naknadu nematerijalne štete vodi naš odvjetnik žrtva mobbinga od poslodavca traži odštetu od 100 tisuća eura – kaže Jadranka Apostolovski, predsjednica Udruge Mobing.
Riječ je o visokopozicioniranoj osobi u domaćem trgovačkom društvu koja je imala pristup cjelokupnoj dokumentaciji i na taj način došla do informacija koje su upućivale na to da se direktor bavio nekim radnjama štetnim po tvrtku. Nakon što je to rekla šefu, uslijedilo je šikaniranje, psovanje, vrijedanje, prijetnje i na kraju izvanredni otkaz, zbog čega je žrtva završila na psihijatrijskom liječenju.
Kako se obraniti od zlostavljanja na radnom mjestu? Nažalost, nema idealnog rješenja, kažu stručnjaci. Kad se netko nađe na ‘meti’ šefa ili kolege, najjednostavnije i najbolje za psihofizičko zdravlje je promijeniti posao. To rješenje, međutim, u današnjim prilikama često nije dobro za financijsko zdravlje.
-
Za obranu od mobbinga najvažnije je postati svjestan što se događa i prepoznati svoju poziciju tj. to da ste žrtva mobbinga, da psihološko maltretiranje kojem ste izloženi štetno utječe na vaše zdravlje te da imate pravo na profesionalan nesputan rad i korektne međuljudske odnose zajamčene Ustavom i zakonom – kaže Koić, ističući pritom važnost informiranja i educiranja svih zaposlenika o toj temi. U situaciji kad zaposlenik prepoznaje da je žrtva mobbinga, a to znači da je maltretiranje sustavno i da traje najmanje šest mjeseci, trebao bi se prvo otvoreno obratiti osobi koja je maltretirala.
-
Vrlo je važno voditi bilješke o ponašanju mobera s točnim činjenicama, žaliti se i pisanim putem i tražiti pismeni odgovor, jer ima slučajeva da žrtve dođu do suda, ali nemaju ni svjedoka ni dokaza – ističe Koić.
U obrani od mobbinga bitno je potražiti savjet obrazovanih savjetnika i stručnjaka, ali i razvijati metode vlastite samozaštite, ali nikada ne šutjeti i trpjeti zlostavljanje, jer se tada ulazi u začarani krug u kojem svakim danom sve više gube i žrtva i kompanija. Korak koji stoji ili bi prema Zakonu o radu barem trebao stajati na raspolaganju svakom zaposleniku u tvrtki koja ima više od 20 zaposlenika, obraćanje je osobi nadležnoj za zaštitu dostojanstva radnika.
Kako tvrtka gubi na mobbingu? Mobbing ometa napredovanje zaposlenika, smanjuje se učinkovitost (prezentizam), češće se koristi bolovanje (apsentizam), troškovi internih premještanja, gubitka radnog mjesta i novih namještenja, troškovi tužbi, sudskih postupaka i odštetnih zahtjeva, te se stvara negativna slika o poduzeću.
Početkom iduće godine prijedlog zakona o sprečavanju mobbinga, koji se priprema na inicijativu Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, trebao bi ući u saborski postupak. Zakon će se na temelju preporuke Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovje, zvati Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu. Osim jasna opisa prava i obveza poslodavaca i zaposlenika, u zakonu će se precizirati i oblik sudsko zaštite, disciplinske mjere i novčane kazne. Zasad je usvojena radna definicija mobbinga koju je predložila prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat s riječkog Pravnog fakulteta, a prema kojoj je mobbing ‘zlostavljanje koje predstavlja proces kojim počinitelj/i vrše sustavne napadaje i povrede na izražavanje i mogućnost izražavanja, slobodu donošenja odluka, ograničavanje prava osobnosti, izražavanja vlastitih vrijednosti, socijalnih kontakata, dostojanstva, časti i ugleda te mogućnosti izražavanja tih zaštićenih vrijednosti u procesu rada’.
Dušanka Marinković Drača, pravna savjetnica GLAS HR-a, ističe da je sve veći broj radnika koji traže psihološku i pravnu pomoć zbog problema koje imaju na radnome mjestu. Uočeno je da, u odnosu na zaštitu od klasičnog mobbinga, rješenja u Zakonu o radu nisu dovoljna. Istraživanje Konrada Lorenza pokazalo je da je horizontalni mobbing među kolegama prisutan u 45 posto slučajeva, okomit mobbing od šefova prema podređenima u 50 posto slučajeva, a obrnuto, mobbing zaposlenika prema nadređenima u 5 posto slučajeva. U ovom posljednjem slučaju najviše nastradaju, kaže Kočić, mladi menadžeri koji su neiskusni i nedovoljno educirani za upravljanje ljudima. Metode koje se u tim slučajevima služe podređeni su pasivni otpor, pasivna agresija, različite opstrukcije, ogovaranja, podmetanja itd.
Repertoar mobbinga ponašanja uključuje razne ‘tehnike’, a najčešće su dodjeljivanje besmislenih zadataka, izlaganje neargumentiranoj kritici, ignoriranje žrtve, isključivanje iz društvenog života na poslu, prekidanje razgovora u prisutnosti žrtve, uskraćivanje važnih informacija, širenje glasina i kleveta, ismijavanje na osnovi izgleda, privatnog života, spola, rase itd. Neki smatraju da žrtve mobbinga mogu postati samo nesigurne osobe slabije dokazivanja uzemiravanja na radu na poslodavcu, radnik treba uputiti na elemente na kojima temelji tužbeni zahtjev. Riječ o postupcima na radnome mjestu, pa bi trebao imati i svjedoče. – Nerijetko se radnici ustručavaju govoriti o mobbingu jer su zabrinuti za svoj položaj, iako je zaštitu od uzemiravanja na radu uvedena 2003. godine, prema našim saznanjima, 40-ak pokrenutih sporova još nije riješeno. Nitko ne želi prvi odlučiti o osnovanosti zahtjeva i o visini naknade štete. Nedopustivo je da se ti sporovi ne rješavaju po žurnom postupku, to više što svako zlostavljanje, pa tako i ono na radnom mjestu, nosi rizik trajnog oštećenja zdravlja.