Home / Financije / Za blijedi učinak nije kriv Čehov

Za blijedi učinak nije kriv Čehov

Duhovitost je iznevjerena s obzirom na to da je Ferenčina u svojoj interpretaciji jednostran i redovno poseže za stereotipnim rješenjima.

Nova predstava Satiričkog kazališta Kerempuh Brak iz računa sastavljena je od četiri humorističnih jedinčinika Antona Pavlovića Čehova (Medvjed, Prosida, Svadba, O štetnosti duhana) koje su se, u redateljsko-dramaturškoj konceptiji Dražena Ferenčine, našle na istome mjestu kako zbog žanrovnog određenja, tako i na osnovi tematske preokupacije. Naime, sve četiri jedinčinke okušavaju se u temi braka sklopljenog iz pogrešnih razloga, koje Ferenčina interpretira ‘kao one iz računa’, odakle i naslov predstave. Kao dramaturški okvir postavlja se monološka jedinčinka O štetnosti duhana, predavanje na zadanu temu otužnog Njuhina (Vlatko Dulić) koje se preobražava u njegovu osobnu ispovijest o nesretnom životu isprekidanu glazbenim ansambla nastupima te izvedbama ostalih jedinčinika što ih sam Njuhin svojim pripovijedanjem najavljuje, ali ga u tome uvijek prekine nečak (u čijoj se ulozi zbog spriječenosti glumca našao asistent režije Marko Juraga) i odvodi ga sa scene oslobađajući tako prostor za sljedeću priču.

Unutar odabranih kratkih dramskih priča publika svjedoči nizu jednostavnih zapleta koji donose popriličan broj likova odlučnih u svojoj namjeri, ali komičnih u ostvarenju. Takav vrlo jednostavan i reklo bi se školski dramaturški princip lako podnosi i u sebe integrira zadani dramski materijal koji Ferenčina tretira i na scenu donosi ne previše invenativno skrivajući se iza tzv. neopterećenog humora kojim se, nekom vrstom podilaženja, želi nasmijati publiku nižih kriterija. Osnovni cilj predstave – duhovitost, tako ostaje iznevjeren jer je Ferenčina u svojoj interpretaciji isuviše jednostran i redovito poseže za stereotipnim rješenjima, pogotovo u odnosu na glumačku igru koja se u pravilu zaustavlja na prokušanim kalupima koji se povremeno temelje na sitnim ekscentričnostima.

Pritom kao izuzetak valja navesti glumačku kreaciju Linde Begonje kao udovice u Medvjedu, a kasnije mladenke u Svadbi, jer riječ je o promišljenjem pristupu koji odbacuje prvoloptaške asocijacije te tako predstavi barem na trenutak podaruje željenu kvalitetu. Potencijalno zanimljiva pokazala se još jedino scenografska igra s mnoštvom vrata koja okružuju scenski prostor, ali, nažalost, ni taj potencijal nije do kraja iskorišten. Tako Brak iz računa u cijelosti ostaje tek jedna u nizu predstava koje se zaboravljaju u trenutku izlaska iz dvorane. Problem, naravno, nije u Čehovu, njegove su rečenice točne, ali, nažalost, pogrešne izgovorene.