Piše: Ivica Grčar [email protected]

Američka trgovinska komora (AmCham Hrvatska) je u vrijeme Bushova i Sanaderova razgovora izdala priopćenje u kojem je stajalo da se više njezinih članica žali jer je u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana došlo do promjene u tumačenju poreznih zakona. Na osnovi tih tumačenja, navodi se u priopćenju, PDV na usluge reklamiranja globalnih marki naplaćuje se lokalno (u Hrvatskoj) umjesto kao što je propisano u zemljama u kojima su regionalna sjedišta velikih multinacionalnih kompanija koja naručuju reklamiranje.

Međutim, brzo se pokazalo da nije točno kako se u Hrvatskoj promijenilo tumačenje poreznih propisa, ali da je točno da ovdašnje porezne vlasti vode postupak poreznog nadzora u lokalnim tvrtkama pojedinih multinacionalnih kompanija i odbijaju priznati u cijelosti neoporezivima iskazane troškove reklamiranja globalnih marki u Hrvatskoj, kao i još neka međusobna plaćanja između lokalne tuzemne tvrtke i tvrtke regionalnog sjedišta multinacionalke u inozemstvu. Praksa je multinacionalnih kompanija i međunarodnih banaka, naime, da pokušavaju izbjeći ili bar smanjiti lokalne porezne obveze i besporezno izvući kapital iz zemlje u kojoj su ga zaradile. To se u pravilu pokušava postići pretjerivanjem u bilančnim iskazivanjima međusobnih plaćanja između lokalne tvrtke i inozemne tvrtke u regionalnom sjedištu multinacionalne kompanije. Slično rade i bankari transferima kapitala između tuzemnih banki kćeri i banki majki u inozemstvu.

Najčešće se pretjeruje u iskazivanju međusobnih plaćanja troškova nabave novoga softvera, naknada za pravo korištenja imena, savjetničke usluge, nove nazive proizvoda, a u bankarstvu bilančnim namještanjima dugoročnih rezervacija i sl. Zbog toga se i u ostalim zemljama, a ne samo u Hrvatskoj, lokalne porezne vlasti godinama spore s multinacionalnim kompanijama jer im je otežan ili i posve onemogućen porezni nadzor međunarodnoga poslovanja tih kompanija.

Zabrinjava, međutim, nesigurno reagiranje Ministarstva financija na to priopćenje Američke trgovinske komore. Umjesto da je Ministarstvo izdalo priopćenje u kojem bi se jasno naglasilo da je riječ o sporovima iz postupaka poreznog nadzora zbog sumnje da je riječ o prvidnim poslovima (prema Općem poreznom zakonu), u tom su ministarstvu, izbjegavajući konkretan odgovor na izravne novinarske upite, zbusjeno izražavali samo iznenađenje priopćenjem Američke trgovinske komore.

I mlaki sadržaj priopćenja Američke trgovinske komore upućuje na to da nije riječ ni o kakvoj promjeni u tumačenju poreznih propisa u posljednjih godinu dana, nego o napokon započetim postupcima poreznoga nadzora poslovanja i multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj. Prema članku 5. Zakona o PDV-u određeno je da se usluge ustupanja informacija, promidžbene usluge i sl. oporezuju PDV-om prema sjedištu naručitelja, a ne u zemlji u kojoj se usluga realizirala. Ta je odredba prepisana iz 6. smjernice EU, što znači da je usklađena s međunarodnim poreznim pravom.

Da se nekoj multinacionalnoj kompaniji u Hrvatskoj naplaćuje PDV na usluge reklamiranja globalnoga branda, to bi onda bilo nezakonito. A u takvom slučaju i priopćenje Američke trgovinske komore bilo mnogo oštrije, a ne tako mlako intonirano. Komentirajući priopćenje, Damir Vucić, izvršni direktor Američke trgovinske komore u Hrvatskoj, rekao je da ‘članice koje su se žalile već o tome pregovaraju s nadležnim hrvatskim poreznim vlastima, a s obzirom na to da je riječ o pojedinačnim pregovorima i svojevrsnoj poslovnoj tajni, o tome ne može ništa pobliže reći’. Iz svega se može zaključiti da je priopćenje Američke trgovinske komore objavljeno samo radi podrške članicama koje ‘pojedinačno već pregovaraju s nadležnim hrvatskim poreznim vlastima’, odnosno radi pritiska na hrvatsku Službu poreznog nadzora.

No, posebnu pozornost treba obratiti na tvrdnju iz priopćenja Američke trgovinske komore da je do tih poreznih nesporazuma između hrvatskih poreznih vlasti i multinacionalnih kompanija koje posluju u Hrvatskoj došlo ‘u posljednjih godinu dana’. To bi značilo da prije poreznog nadzora poslovanja multinacionalki u Hrvatskoj nije bilo. A da se porezni nadzor poslovanja multinacionalki i podružnica međunarodnih banaka koje su poslovale u Hrvatskoj nije provodio, svjedoči i odgovor Ministarstva financija na naš upit od 28. rujna 2004., u kojemu stoji da porezni nadzor poslovanja stranih banaka u Hrvatskoj ‘nije bio u prioritetu Službe poreznog nadzora’.

Bilo bi neproduktivno da se porezne inspektore sada ometa intervencijama u obavljanju tek započetih poreznih nadzora poslovanja multinacionalki u Hrvatskoj, na što se, prema svemu sudeći, smjeralo objavljivanjem priopćenja Američke trgovinske komore upravo u vrijeme Bushova i Sanađerova razgovora. Valja, doduše, biti oprezan utočištem što je moguće da se porezni nadzor može da ne provodi kompetentno, prije svega zbog nedovoljnog iskustva poreznih inspektora u tom poslu. Tajnovitost i Ministarstva financija i Američke trgovinske komore ne pridonosi tome da porezni obveznici doznaju provodi li se porezni nadzor jednako za sve obveznike ili s povlaštenima porezni inspektor moraju pregovarati, kao što je izjavio Damir Vucić, izvršni direktor Američke trgovinske komore u Hrvatskoj.