Premijer Sanader i Vlada nastoje otkloniti sumnje u svojeg ministra i predsjednika Nadzornog odbora. Zbog toga će se za pranje novca možda sumnjičiti samo dio poslovodstva.
Policijska uprava Split u subotu je objavila da je ‘podnijela posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu’ u kojemu se sedam članova dviju bivših uprava Brodosplita sumnjiči za štetu od ukupno 260 milijuna kuna zbog sklapanja štetnih ugovora i zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju.
Osumnjičene iz jedne bivše uprave tereti se da su kršeci Zakon o javnoj nabavi i zlorabeći ovlasti u gospodarskom poslovanju pribavili protupravnu korist Tehnološkom centru Split. Osumnjičene iz druge bivše uprave tereti se, pak, da su zaključivali štetne ugovore o prodaji novosagrađenih tankera uvelike ispod tadašnjih tržišnih cijena, a za koje su poslije i preprodani. Novinari su odmah iz arhiva iskopali još nekoliko prijašnjih sličnih afera, pa se tako ispostavilo da je poznati splitski ‘škver’ zapravo zbirka afera.
To da je policija prijavila članove dviju bivših uprava Brodosplita, međutim, nije bila vijest. Sudeći prema novinskim naslovima, vijest je bila da je policija izvijestila o dvjema starim aferama a da javnost pritom nije obavijestila o rezultatima istrage protiv sadašnje Uprave Brodosplita koju se sumnjiči za pranje pričlino šest milijuna USD. Ta je afera javnosti dodatno zanimljiva jer je Branko Vukelić, ministar gospodarstva, ujedno predsjednik Brodosplitova Nadzornog odbora.
Javnost ne očekuje da se zbog pranja šest milijuna američkih dolara istraži i eventualno utvrdi kazna odgovornost i osudi sadašnja Uprava Brodosplita, a zbog propusta u nadzoru rada Uprave šteta nadoknadi iz privatne imovine predsjednika i svih članova Nadzornog odbora, na što vlasnik Brodosplita (država) ima pravo prema Zakonu o trgovačkim društvima. Javnost je svjesna da policijski odjeli za gospodarski kriminal i državno odvjetništvo (javno tužilaštvo) nisu osposobljeni za kazneno gonjenje počinitelja gospodarskoga kriminala, čak i kad ih vlast u tome ne bi ometala. Nagledali smo se neuspjeha suđenja za kaznena djela gospodarskoga kriminala na kojima su sudovi donosili uglavnom oslobađajuće presude, ne zbog toga što optuženici nisu bili krivi, nego zbog rupa u kaznenim propisima i loše sastavljenih i još lošije zastupanih optužnica.
