Namjeravali smo oživjeti zapošljavanje na Dugom otoku, no radne snage nema jer su se mnogi zbog stečaja Mardešića iselili, pa ćemo ljudje stoga morati dovesti iz zadarskoga zaleđa, objašnjava vlasnik JPS-a Ante Maras.
Novi vlasnik Tvornice ribljih konzervi Mardešić iz mjesta Sali Jadranski pomorski servis spasio je od propadanja glasovitu hrvatsku tvornicu, osnovanu 1907., nekoć temelj gospodarstva na Dugom otoku. Ante Maras nakon ulaganja 10 milijuna kuna od Mardešića očekuje da stane na vlastite noge, da prestane biti servis drugim tvrtkama te oživi izvozni brand star 99 godina.
JPS Ante Marasa u medijima se optuživalo za monopol nad poslovima prijevoza nafte za Inu i Janaš te tegljenja. Maras se na to ne obazire i tvrdi da je tvrtka sve poslove dobila pobijedivši na natječajima, da je Ina željela podijeliti posao na JPS i Tankersku plovidbu, no da je Tankerska plovidba željela cijeli posao za sebe pa ga je na kraju dobio JPS, koji se nada i produljenju ugovora. Kad je riječ o tegljenju, Lučka uprava Rijeka propisala je monokoncesiju; na dva smo natječaja imali bolju ponudu od Brodospasa. No u dogovoru s državom odlučili smo da lučko tegljenje na području od Šibenika do Dubrovnika obavljaju Brodospas, a mi od Zadra do Savudrije. Kad je riječ o nafti, za sada nemamo konkurenciju. Spremni smo za konkurenciju bude li ona radila pod istim uvjetima: da upotrebljava Inino gorište, zaposli sve pomorce i plaća im sve doprinose te da plovi pod hrvatskom zastavom – zaključuje Maras. Ove je godine JPS prevezao približno 900 tisuća tona nafte duž obalnog pojasu; usluge prijevoza nafte i tegljenja otprije su jednako zastupljene u ukupnom poslovanju.
Prije tri godine, kad smo izasli iz stečaja i bili u vlasništvu Ribarske sloge iz Kali, mnogo opreme više nije funkcioniralo, pa je proizvodnja bila vrlo upitna. Danas je ponovno na razini, a usredotočili smo se i na prodaju, no njome još nismo zadovoljni – objašnjava direktor Mardešića Igor Vidov. Tvornica danas mjesечно proizvodi otprilike 700 tisuća konzerviranih sardina u ulju, jednaku količinu ribe kao i lani, odnosno 80 vagona sardina i 70 vagona soljenih inčuna na godinu. Vidov želi prije svega povećati konkurentnost cijena i okrenuti se novim tržištima. Prije stečaja Mardešić je proizvodio 1,2 milijuna konzerviranih sardina na mjesec, no kao što kaže Vidov, imao je više od 300 zaposlenih, za razliku od danas, kad ih radi 60.
Za sada 96 posto naših izvoznih proizvoda odlazi u zemlje bivše Jugoslavije, u kojima postoji tradicija prehrane ribljim konzervama. To je najisplativije tržište, ali s velikom konkurencijom, pa ne možemo postići zadovoljavajuću cijenu. Želimo se okrenuti i novim tržištima – Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj… – najavljuje Vidov, dodajući da se želi pozicionirati i na domaćem tržištu, koje smatra vrlo izazovnim, ali za sada nije u mogućnosti poslovati s odgodom plaćanja od 60 dana. Od 13 prijeratnih, u Hrvatskoj danas rade samo četiri tvornice sardina. Prije šest godina i Mardešić je pao u stečaj; Adria je iznajmljivala njihove pogone i putem Podravke prodavala dio svojih proizvoda, no s obzirom na to da se proizvodnja nije održavala, a nije bilo ni novih ulaganja, propao je taj pokušaj oživljavanja, nakon čega je došlo do dvogodišnje stanke. Ribarska sloga iz Kali otkupila je Mardešić samo za soljenje inčuna, no s obzirom na to da zimi ta djelelost staje, tvornica nije bila isplativa ni kao čisti servis za plasman ribe. Maras se pojavio u pravi čas s namjerom da tvornica postane subjekt koji će samostalno određivati cijene i odnose na tržištu. Sadašnjim bruto prihodom od 12 milijuna kuna Mardešić se uspijeva pokrivati, ali još ne zarađuje. Vidov bi, kaže, bio zadovoljan kad bi na hrvatsko tržište mogao plasirati otprilike 700 tisuća konzerviranih srdela, odnosno jednomjesečnu proizvodnju u Salima.
