Već iduće godine HEP će u okolici Koprivnice početi graditi prvu hrvatsku termoelektranu koju će pokretati vruća voda. Riječ je o lokaciji Kutnjak-Lunjkovec, gdje je Ina još 1968. na prosječnoj dubini od 2.300 metara otkrila postojanje velike količine vode temperature 140 stupnjeva. U proteklih 18 godina u više se navrata spominjala mogućnost eksploatacije, no Vlada je tek ovo ljeto na svojoj sjednici dala nedvosmislenu podršku tom projektu, naloživši HEP-u i pojedinim ministarstvima da u što kraćem razdoblju počnu njegovo ostvarenje. Ključnu je ulogu u toj odluci, za koju je snažno lobirao i potpredsjednik Vlade Damir Polančec, imala opsežna studija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu od 570 stranica o gospodarskoj uporabi geotermalne energije na toj lokaciji. Stručni je tim predvodio prof. dr. Darko Tipurić, dekan toga fakulteta, a u njemu je bilo čak pedesetak znanstvenika i stručnjaka najrazličitijih profila, uključujući i one iz javnih poduzeća i pojedinih zainteresiranih tvrtki.
Zaključak te studije ne samo da je upućivao na opravdanost planiranih investicija, već je dobio i šire značenje: ‘Program je originalno tehnološko i gospodarsko rješenje koje bi trebalo afirmirati kao nacionalni energetsko-gospodarski pilot-projekt, i to tako da mu se pruži odgovarajuća društvena potpora… Uspješna realizacija prvoga konkretnog prijema gospodarske uporabe geotermalne energije može poslužiti kao model i uzor za gospodarsko aktiviranje približno 65 sličnih bušotina s mogućnošću proizvodnje geotermalne vode diljem Hrvatske.’
Projekt Kutnjak-Lunjkovec, prvi vezan uz geotermalnu energiju, nametnuo se kao logično rješenje, to više što je spomenuta Vlada odluka, koja će dovesti do brzog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i formiranja poslovne zone, omogućila da se već iduće godine počne graditi manja termoelektrana sa snagom od dva megavata koju omogućava današnji kapacitet proizvodne bušotine od 70 litara u sekundi. Na nedavnoj prezentaciji projekta u Koprivnici, na kojoj su bili i predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak i šef novostrojene Hrvatske energetske regulatorne agencije Tomo Galić, jasno je rečeno da sve to ima smisla uz subvencioniranje cijene proizvedene električne energije, kao što je to već slučaj i za jadranske vjetroelektrane. Iznos subvencije još nije točno definiran, no takav je poticaj uobičajan u svim zemljama u kojima se energija proizvodi iz obnovljivih izvora.
Projekt Tipurićeva tima zacijelo ne bi bio toliko zanimljiv da se temeljio samo na budućoj termoelektrani. Za razliku od svih prijašnjih planova, topla voda potrebna za pokretanje turbina termoelektrane upotrebljavat će se u još nekoliko gospodarskih svrha. Naime, sustav cjevovoda, čiji će veći dio troškova biti uključen u HEP-ovo ulaganje u termoelektranu, poslužit će i za dopremu vode i za druge korisnike, i to prema logici postupnog snižavanja temperature iste vode. Tako će druga u lancu biti buduća sušara za povrće i voće, gdje je također poželjna što viša temperatura. U Hrvatskoj danas nedostaje sušara upravo zato što je cijena energije za njihov rad previsoka pa je industrijskim proizvođačima jeftinije uvoziti te sirovine. Ona u Kutnjaku, čiji je kapacitet u prvoj fazi 10.000 tona povrća i voća, imala bi niže troškove pa je za nju već unaprijed zainteresirana i Podravka, čiji su stručnjaci i sudjelovali u izradi studije.
No, kao što je to na prezentaciji projekta unaprijed upozorio član Uprave Podravke Zdravko Šestak, gradnja sušare na geotermalnu energiju ne rješava cijeli problem jer se na okolnom području mora osigurati stabilna proizvodnja luka, mrkve, celera, pasternjaka, peršina, krumpira te šljiva, jabuka i marelica, i to također uz subvencije resornog ministarstva. Samo se tako neće ponoviti slučaj istarske rajčice, za koju Podravkini kooperanti traže višestruko višu cijenu od uvozne. Uspije li se, međutim, u stvaranju tog kooperantskog lanca, u njega bi bilo uključeno 100 do 150 poljoprivrednih proizvođača, što bi u okolnim općinama, suočenim sa stalnom dezinženjer Šimić. – Ima ima oko 65 bušotina koje se smatraju izdašnim izvorima vode, pitke ili geotermalne, a procjenjujemo da bi se na šest do sedam lokacija mogli postaviti sustavi za proizvodnju električne energije, jer je njihova temperatura na ušću viša od 120 stupnjeva Celzijevih.
Kako bi se osiguralo ispravno gospodarenje geotermalnom energijom, Ina smatra svojom obvezom da što kvalitetnije definira tehničku razinu pojedinog projekta. Poslovi vezani uz gospodarenje vodama počivaju na procjenama resursa te izradi elaborata o kategorizaciji, klasifikaciji i evidenciji zaliha mineralnih i geotermalnih voda za već utvrđena i nova ležišta. Tako pripremljenu dokumentaciju, koja treba biti podloga za odluku o ulaganju, županije bi mogle ponuditi potencijalnim investitorima.
Na nekim naftnim poljima, pri crpljenju nafta, voda se utiskuje u podzemlje i koristi se za održavanje tlaka, pa se takve bušotine, nakon crpljenja ugljikovodika, mogu tretirati kao potencijalni geotermalni izvori. Budući da se nakon iskorištavanja toplinske energije, ohlađena voda vraća u podzemlje, gdje se ponovno zagrijava, geotermalni izvori praktično su neiscrpljivi. Geotermalna energija ne može se transportirati, pa se mora koristiti na izvoru. Međutim, geotermalni izvori su potrebni za kliničke bolnice, prema navodima ing. Alojza Getlihera, na lokaciji Blato iz geotermalnog polja Zagreb iskorištava se samo 1,2 posto kapaciteta ležišta, iako bi se iskorištavanjem geotermalne energije moglo pokriti 80 posto domaćih potreba. Za iskorištavanje Blata u optiku je nekoliko projekata – jedan od njih je veliki rekreacijski centar, a 2000. godine izrađena je i studija pod nazivom Korištenje geotermalne energije za razvoj hortikulture u Zagrebu, koja je dokazala da bi se uzgojem cvijeća u staklenicima na godinu uštedjelo 40 milijuna eura, koliko se trenutačno izdvaja za uvoz cvijeća.
