Već sad je jasno da će 2006. godina ostati upamćena po dosad rekordnim prinosima domaćih investicijskih fondova, osobito dioničkih. Zanimljivo je da fondovi s najvišim ostvarenim prinosima nisu potekli iz redova velikih bankarskih grupacija, već se uglavnom radilo o novopokrenutim fondovima koji su zahvaljujući umjerenosti njihovih fond menadžera, poznavanju lokalnih prilika te relativno bogatom iskustvu uspjeli u svega nekoliko mjeseci ostvariti prinose na kojima bi im pozavijedili i kolege iz svjetskih financijskih centara.
No, koliko god bili izdašni ovogodišnji prinosi fondova, sasvim je jasno da neće biti održivi na dulji rok. Naime, većina se domaćih dionica nalazi na njihovim povijesnim maksimumima, a za takvo stanje nisu zaslužni natprosječni rezultati domaćih kompanija, već visoka očekivanja tržišnih sudionika, koji su očito u očekivanju priljeva kapitala od prodaje Plive procijenili da trenutačno ne postoje razlozi za zabrinutost na tržištu.
Još prije nekoliko godina na domaćem tržištu kapitala nije bilo osobito kvalitetnih investicijskih prigoda, pa je većina tada malobrojnih fondova sredstva ulagala na međunarodnom tržištu kapitala, i to sa skromnim rezultatima. Nakon prvotnih, uglavnom nezapaženih rezultata, naišlo je spasonosno rješenje. Domaći su investitori prepoznali potencijal domaćega dioničkog tržišta i u nekoliko godina ostvarili izuzetne povrate na uloženi kapital.
No, iz aktualne perspektive, svakim novim rastom cijene domaće tržište postaje sve manje atraktivno.
